TEMA BROJA
USTAVNO PRAVO
UDK: 347.956:342.565.2(497.11)
USTAVNI SUD I RAZUMAN ROK
* Borivoje Gajić, sudija u penziji AP Novi Sad.
Rezime: Pravo stranke na nezavisan, nepristrastan i zakonom ustanovljen sud, pravičnu i u razumnom roku donetu odluku na osnovu javne rasprave o njenim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv nje utvrđeno je odredbom člana 32. stav 1. Ustava RS. Navedena regulativa u celosti odgovara regulativi člana 6. stav 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda kojom je predviđeno da svako tokom odlučivanja o njegovim građanskim pravima i obavezama ili o krivičnoj optužbi protiv njega, ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom, obrazovanim na osnovu zakona. Pravo na sudsku zaštitu u slučaju povrede ili uskraćivanja nekog ljudskog ili manjinskog prava garantovanog Ustavom, kao i pravo na uklanjanje posledica koje su povredom nastale je dakle ustavno pravo, tako da je pravo na sudsku zaštitu i pravo na suđenje u razumnom roku sastavni deo pravnog poretka Republike Srbije i Ustavom garantovano ljudsko pravo. Razlog usvajanja posebnog zakona o suđenju u razumnom roku pored ostalih bila je ocena da pravo na suđenje u razumnom roku ne može samo od sebe da se ostvari na osnovu ustavne norme u ustavnosudskom postupku i da je neophodno da se zakonom propiše način njegove zaštite, jer je isto element, derivat prava na sudsku zaštitu kojom se odgovarajućim procesnim zakonima, treba da stimulišu delotvoran i brz postupak sa jedne strane, a sa druge da se istim osigura pravična naknada zbog nastale povrede prava na suđenje u razumnom roku. Republika Srbija je i pre i nakon stupanja na snagu istog zakona izgubila pred Evropskim sudom za ljudska prava brojne sporove (ESLjP) koji su protiv nje vođeni zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku. Ista brojnost upućuje na zaključak da je povreda prava na suđenje u razumnom roku, posebno u stečajnim i izvršnim postupcima sistemski problem prisutan u kontinuitetu u Republici Srbiji. Evolucija prakse Evropskog suda za ljudska prava u slučajevima protiv Srbije pokazuje kako je od nepostojanja bilo kakvih pravnih sredstava kojima se štiti pravo na pravično suđenje isti sud zauzeo stav da je ustavna žalba delotvorno pravno sredstvo i širio ocenu o njenoj delotvornosti shodno izmenama u praksi Ustavnog suda. Opterećenost Ustavnog suda ne samo brojnim ustavnim žalbama, koje su postale nažalost i način otklanjanja neujednačene sudske prakse i neadekvatnih odluka redovnih sudova uz postupke zaštite prava na suđenje u razumnom roku u stečajnim i izvršnim postupcima, stvaraju osnov za pitanje mogućnosti povrede prava na suđenje u razumnom roku i pred samim Ustavnim sudom. Ovo posebno u situaciji kada se na odluke po ustavnim žalbama pred istim sudom čeka više od tri godine i kada je procenat meritornih odluka neznatan. Navedena praksa Ustavnog suda nesumnjivo će dovesti do većeg broja odluka i ESLjP protiv RS u kojima će se isti sud izjasniti i o mogućoj povredi prava na suđenje u razumnom roku i pred Ustavnim sudom, na što ukazuju i neke odluke istog suda protiv zemalja u okruženju.
Ključne reči: razuman rok, ustavna povreda, ustavna žalba, delotvoran postupak, pravična naknada.
USTAVNO PRAVO
Rok za podnošenje ustavne žalbe
Ustavna žalba se može izjaviti u roku od 30 dana od dana dostavljanja pojedinačnog akta, odnosno od dana preduzimanja radnje kojom se povređuje ili uskraćuje ljudsko ili manjinsko pravo i sloboda zajemčena Ustavom.
USTAVNO PRAVO
Zabrana preinačenja na gore (reformatio in peius)
U postupku po žalbi koju je izjavio samo tuženi, a ne i tužilačka strana, drugostepeni sud ne može da ispituje prvostepenu presudu u delu koji nije pobijan žalbom, niti odluka drugostepenog suda može biti nepovoljnija od prvostepene odluke.
SUDSKA PRAKSA SRBIJE
USTAVNO PRAVO
Nadležnost Ustavnog suda u postupku po ustavnoj žalbi
U postupku po ustavnoj žalbi Ustavni sud je nadležan jedino da ispituje postojanje povreda ili uskraćivanja Ustavom zajemčenih prava i sloboda, pa stoga navodi ustavne žalbe moraju se zasnivati na ustavnopravnim razlozima kojima se, sa stanovišta Ustavom utvrđene sadržine označenog ustavnog prava ili slobode, potkrepljuju tvrdnje o njegovoj povredi ili uskraćivanju.
USTAVNO PRAVO
Troškovi postupka po ustavnoj žalbi
Troškovi vezani za postupak po ustavnoj žalbi, u koje spadaju i troškovi sastava ustavne žalbe, ne mogu biti predmet odlučivanja u izvršnom ili bilo kom drugom sudskom postupku ili postupku pred drugim državnim organom.
USTAVNO PRAVO
Dozvoljenost revizije u parnici iz radnog odnosa
Stanovište Vrhovnog kasacionog suda o nedozvoljenosti revizije izjavljene protiv drugostepene presude kojom je preinačena nižestepena presuda, tako što je odbijen tužbeni zahtev u parnici iz radnog odnosa, nije zasnovano na ustavnopravno prihvatljivom tumačenju procesnog zakona.
USTAVNO PRAVO
Povreda prava na imovinu
Do povrede prava na imovinu dolazi i u slučaju kada lice zbog nedelotvornog rada državnih organa (sudova), nije u mogućnosti da u razumnom roku naplati svoje potraživanje utvrđeno pravnosnažnom i izvršnom presudom, što znači da je prethodno utvrđena povreda prava na suđenje u razumnom roku pretpostavka za isticanje povrede prava na imovinu.
USTAVNO PRAVO
Izvršenje odluke Ustavnog suda
U situaciji kada je Ustavni sud zbog utvrđene povrede prava poništio odluku redovnog suda i odredio donošenje nove odluke po redovnom pravnom leku – žalbi, izvršenje odluke Ustavnog suda podrazumeva da postupanje i odlučivanje drugostepenog suda treba da bude u skladu sa ocenama i stavovima iznetim u odluci Ustavnog suda koja se izvršava.
USTAVNO PRAVO
Povreda prava na odluku o žalbi povodom pritvora
Povređeno je pravo na odluku o žalbi na pritvor kada o žalbi na određivanje pritvora nadležni sud ne odluči i svoju odluku ne dostavi pritvorenom licu u roku od 48 časova od momenta određivanja pritvora.
USTAVNO PRAVO
Odlučivanje o žalbi na odluku o određivanje pritvora
O žalbi na odluku o određivanje pritvora nadležni sud odlučiće i svoju odluku dostaviti pritvorenom licu u roku od 48 časova, a rokovi određeni na sate su uvek fiksni rokovi i ne mogu se produžavati, čak ni kada ističu u vreme kada je za sud neradan dan.