USTAVNI SUD
Zaštita prava na suđenje u razumnom roku i prava na imovinu
Zakonom o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku isključena je primena ovog zakona u odnosu na stečajne i izvršne postupke koji se vode radi namirenja priznatih ili utvrđenih potraživanja u kojima je stečajni, odnosno izvršni dužnik preduzeće sa većinskim društvenim ili državnim kapitalom, što znači da u ovoj vrsti postupaka sudovi više nisu nadležni za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku i prava na imovinu, već je to postala isključiva nadležnost Ustavnog suda.
USTAVNO PRAVO
Povreda prava na suđenje u razumnom roku
Pojam razumne dužine trajanja sudskog postupka je relativna kategorija koja zavisi od niza činilaca: složenosti činjeničnih i pravnih pitanja u konkretnom predmetu, ponašanja stranke u postupku, postupanja sudova koji vode postupak i značaja prava o kome se u postupku raspravlja za podnosioce, ali trajanje parničnog postupka od deset godina i četiri meseci ne može se opravdati bilo kojim od navedenih činilaca.
SUDSKA PRAKSA: BOSNE I HERCEGOVINE
Suđenje u razumnom roku
U svim postupcima iz apelacija koje su predmet ove odluke došlo do kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda budući da je u svakom pojedinačnom slučaju dužina postupka bila pretjerano duga, za šta sudovi nisu dali razumno i logično objašnjenje.
USTAVNO PRAVO
Povreda prava na suđenje u razumnom roku u stečajnom postupku
Svaki postupak koji se vodi radi namirenja pravnosnažno utvrđenog potraživanja (stečajni, izvršni ili neki drugi) prema preduzeću sa većinskim društvenim, odnosno državnim kapitalom, a koji traje duže od perioda koji se u praksi Evropskog suda smatra prihvatljivim, predstavlja osnov za utvrđenje povrede prava na suđenje u razumnom roku.
OBLIGACIONO PRAVO
Odgovornost države za štetu nastalu zbog neizvršenja sudskih odluka
Republika Srbija je odgovorna za materijalnu štetu nastalu zbog potpunog ili delimičnog neizvršenja pravnosnažnih i izvršnih odluka, odnosno u stečaju utvrđenih potraživanja zaposlenih iz radnog odnosa, koja su, bez njihove krivice, ostala neizvršena u postupku stečaja vođenom nad stečajnim dužnikom sa većinskim društvenim ili državnim kapitalom, uz uslov da je prethodno utvrđena povreda prava na suđenje u razumnom roku.
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Suđenje u razumnom roku
Postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na aspekt suđenja u razumnom roku kada je predmetni postupak trajao 10 godina i šest mjeseci u situaciji kada je predmet dva puta vraćan na ponovni postupak i kada je prvostepenom sudu trebalo četiri godine i šest mjeseci da donese prvu prvostepenu odluku, o čemu nije dao bilo kakvo objektivno obrazloženje.
USTAVNO PRAVO
Pravo na suđenje u razumnom roku u izvršnom postupku
Pravo na suđenje u razumnom roku u izvršnom postupku prvenstveno se garantuje izvršnom poveriocu da se izvršenje sprovede u najkraćem mogućem roku radi ostvarivanja svog prava priznatog izvršnom ispravom, ali izuzetno se i izvršnom dužniku garantuje pravo na suđenje u razumnom roku i to u onim fazama izvršnog postupka u kojima se odlučuje o njegovim pravima i obavezama.
OBLIGACIONO PRAVO
Naknada nematerijalne štete
Kada je odlukom Ustavnog suda Srbije utvrđeno da je u izvršnom postupku povređeno pravo na suđenje u razumnom roku zbog trajanja 17 godina, tužilac ima pravo na naknadu nematerijalne štete.
USTAVNO PRAVO
Pravna sredstva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku
Pravna sredstva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku predstavljaju prigovor i žalba, odnosno zahtev za pravično zadovoljenje koji se može istaći tek kada stranka ostvari pozitivan uspeh po prigovoru ili žalbi.
USTAVNO PRAVO
Odgovornost države za neizvršenje sudskih odluka
Republika Srbija je odgovorna za naknadu materijalne štete nastale zbog neizvršenja pravnosnažnih sudskih odluka kojima je utvrđeno potraživanje iz radnog odnosa prema dužniku koji je u vreme nastanka potraživanja imao pretežan društveni, odnosno državni kapital.