Tag Archives for " parnični postupak "

IZOSTANAK SA ROČIŠTA U PARNIČNOM POSTUPKU SA POSEBNIM OSVRTOM NA PRESUDU ZBOG IZOSTANKA

PROCESNO PRAVO
NEDOUMICE
UDK: 347.951.1
IZOSTANAK SA ROČIŠTA U PARNIČNOM POSTUPKU SA POSEBNIM OSVRTOM NA PRESUDU ZBOG IZOSTANKA
* Maja Gluščević, advokat  iz Niša.
Rezime: Neposredni povod za ovaj rad je ukazivanje na problem propuštanja procesnih radnji u parničnom postupku, odnosno šta se dešava ako stranka u postupku ili njen punomoćnik ne dođe na zakazano ročište, odnosno ne pojavi se, a kasnije taj svoj izostanak ne opravda. Parnični postupak je dvostranački i Zakon o parničnom postupku predviđa neke obaveze stranaka kako bi postojala procesna disciplina, jer iako parnični postupak zavisi od volje parničnih stranaka i njhove dispozicije, red i disciplina u njegovom daljem toku mora da postoji. 

Ključne reči: Izostanak sa ročišta, parnični postupak, Zakon o parničnom postupku, predlog za povraćaj u pređašnje stanje.

Ponavljanje postupka zbog novih činjenica i dokaza

PROCESNO PRAVO

Ponavljanje postupka zbog novih činjenica i dokaza

“Nove činjenice i novi dokazi“ na osnovu kojih se predlaže ponavljanje pravnosnažno okončanog postupka moraju postojati do pravnosnažnosti odluke u vezi sa kojom se zahteva ponavljanje postupka, a koje stranka iz objektivnih razloga, bez svoje krivice, nije mogla da iznese, odnosno predloži do zaključenja glavne rasprave.

Troškovi parničnog postupka: kvantitativni uspjeh u pravu BiH, sa osvrtom na pravo Republike Srbije (II deo)

UDK: 347.921.6(497.6)
347.921.6(497.11)

TROŠKOVI PARNIČNOG POSTUPKA: KVANTITATIVNI USPJEH U PRAVU BOSNE I HERCEGOVINE, SA OSVRTOM NA PRAVO REPUBLIKE SRBIJE II deo
Dr sc. Adis Poljić, sudija u Osnovnom sudu u Zvorniku.

Rezime: Predmet rada je kvantitativni uspjeh u parnici kod dosuđivanja troškova parničnog postupka u pravu Bosne i Hercegovine, ali se u okviru analize cijeni i praksa sudova Republike Srbije. U radu je dat i poseban osvrt na pravo Republike Srbije. Pravna pravila za utvrđivanje uspjeha u parnici identična su u obje države, tako da se mišljenja iz jedne države mogu primijeniti u drugoj. Pored sudske prakse iz navedenih država, u radu je korištena i sudska praksa sudova iz Republike Hrvatske i Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu.
Kvantitativni metod za utvrđivanje uspjeha u parnici je objektivni metod, kod kojeg je mjerodavna vrijednost postavljenog i usvojenog tužbenog zahtjeva, sa tim da se zanemaruje vrsta tužbenog zahtjeva. I pored njegove objektivnosti, način na koji se uspostavlja objektivnost doveo je do različitih metoda utvrđivanja uspjeha u parnici. Može se reći da je u praksi najviše zastupljeno mišljenje da se troškovi parničnog postupka obračunavaju cijeneći uspjeh parničnih stranaka dovodeći u vezu prvobitno postavljeni i usvojeni tužbeni zahtjev, s tim da se cijeni i vrijednost predmeta spora. Kod ovog metoda cijeni se uspjeh tužioca i tuženog, te je ovaj metod u skladu sa pravilima parničnog postupka. U radu su analizirani i drugi metodi koji se primjenjuju u sudskoj praksi, ali se za sve ove metode ne može reći da su u skladu sa pravilima parničnog postupka.

Ključne riječi: parnični postupak, troškovi, uspjeh, kvantitativni uspjeh.

Troškovi parničnog postupka: kvantitativni uspjeh u pravu BiH, sa osvrtom na pravo Republike Srbije (I deo)

UDK: 347.921.6(497.6)
347.921.6(497.11)

TROŠKOVI PARNIČNOG POSTUPKA: KVANTITATIVNI USPJEH U PRAVU BOSNE I HERCEGOVINE, SA OSVRTOM NA PRAVO REPUBLIKE SRBIJE
I deo
Dr sc. Adis Poljić, sudija u Osnovnom sudu u Zvorniku.

Rezime: Predmet rada je kvantitativni uspjeh u parnici kod dosuđivanja troškova parničnog postupka u pravu Bosne i Hercegovine, ali se u okviru analize cijeni i praksa sudova Republike Srbije. U radu je dat i poseban osvrt na pravo Republike Srbije. Pravna pravila za utvrđivanje uspjeha u parnici identična su u obje države, tako da se mišljenja iz jedne države mogu primijeniti u drugoj. Pored sudske prakse iz navedenih država, u radu je korištena i sudska praksa sudova iz Republike Hrvatske i Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu.
Kvantitativni metod za utvrđivanje uspjeha u parnici je objektivni metod, kod kojeg je mjerodavna vrijednost postavljenog i usvojenog tužbenog zahtjeva, sa tim da se zanemaruje vrsta tužbenog zahtjeva. I pored njegove objektivnosti, način na koji se uspostavlja objektivnost doveo je do različitih metoda utvrđivanja uspjeha u parnici. Može se reći da je u praksi najviše zastupljeno mišljenje da se troškovi parničnog postupka obračunavaju cijeneći uspjeh parničnih stranaka dovodeći u vezu prvobitno postavljeni i usvojeni tužbeni zahtjev, s tim da se cijeni i vrijednost predmeta spora. Kod ovog metoda cijeni se uspjeh tužioca i tuženog, te je ovaj metod u skladu sa pravilima parničnog postupka. U radu su analizirani i drugi metodi koji se primjenjuju u sudskoj praksi, ali se za sve ove metode ne može reći da su u skladu sa pravilima parničnog postupka.
Ključne riječi: parnični postupak, troškovi, uspjeh, kvantitativni uspjeh.

Teret dokazivanja u radnom sporu

UDK: 347.94:331.109(497.11)

TERET DOKAZIVANJA U RADNOM SPORU
Borivoje Gajić, sudija Apelacionog suda u Novom Sadu.

„Ko negira ne treba da dokazuje“

Rezime: Dokazivanje je procesna delatnost suda i stranaka u parničnom postupku uz učešće eventualno drugih učesnika u sporu (umešača), radi pravilnog i potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja, kako bi se obezbedio pravilan osnov za sudsku odluku. Pravilna primena materijalnog prava na osnovu koga sud u svakom konkretnom slučaju odlučuje o osnovanosti tužbenog zahteva direktno je uslovljena pravilnim i potpunim utvrđenjem činjeničnog stanja u sporu. Da bi se utvrdilo pravilno i potpuno činjenično stanje sud prvenstveno mora pravilno primeniti procesna pravila o dokazivanju odlučnih činjenica. Dokazivanje je prvenstveno procesna aktivnost suda ali i parničnih stranaka usmerena na izvođenje dokaza radi utvrđenja istinitosti činjeničnih tvrdnji stranaka. Cilj dokazivanja je izvođenje logičkog zaključka o osnovanosti tužbenog zahteva. Predmet dokazivanja su određene tvrdnje parničnih stranaka o postojanju ili nepostojanju pravno relevantnih činjenica za donošenje odluke koje su s obzirom na prirodu spora odlučne za pravilnu primenu materijalnog prava. Dužnost je stranke u parnici da iznese činjenice na kojima zasniva svoj zahtev i predloži dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi, tako da svaka stranka mora imati aktivnu ulogu u toku trajanja postupka, jer se samo na osnovu sprovedenog raspravljanja o spornim činjenicama i na osnovu dokaza koje sud izvede mogu utvrditi odlučne činjenice za odluku o tužbenom zahtevu. Radni spor ima svoje karakteristike, kako u odnosu na specifičan položaj stranaka u sporu (zaposlenog u odnosu na poslodavca), tako i u odnosu na predmet spora (ocene zakonitosti odluke poslodavca). Predmet spora u radnom sporu u užem smislu, čiji je predmet ocena zakonitosti odluke poslodavca kojom je odlučeno o pravu, obavezi i odgovornosti zaposlenog određuje i sam redosled dokazivanja kao i odlučne činjenice koje sud treba utvrditi po službenoj dužnosti. Materijalnopravni odnos stranaka tužioca kao zaposlenog i tuženog kao njegovog poslodavca zbog specifičnog podređenog položaja zaposlenog i položaja subordinacije, pravila o teretu dokazivanja u odnosu na opštu parnicu drugačije raspodeljuje o čemu se u sudskoj praksi često ne vodi računa i dolazi do povrede istih pravila. Ovaj članak je pokušaj da se na neke dileme ukaže i utvrde neka pravila po kojim se utvrđuju odlučne činjenice u radnom sporu čiji je predmet ocena zakonitosti odluke poslodavca.(1)

Ključne reči: parnični postupak, radni spor, teret dokazivanja, raspravno načelo, načelo materijalne istine, dokazivanje, ocena dokaza, donošenje odluke.

X

Zaboravili ste lozinku?

Pridružite nam se