USTAVNO PRAVO
Izuzeće sudije
Sudija ne može da vrši sudijsku dužnost ako je u istom predmetu doneo odluku koja se pobija pravnim lekom.
USTAVNO PRAVO
Saslušanje okrivljenog o razlozima za određivanje pritvora
Saslušanje okrivljenog o razlozima za određivanje pritvora, koje prethodi donošenju odluke o određivanju pritvora, može se obaviti i u odsustvu javnog tužioca i branioca, ali je sud dužan da navedena lica obavesti o vremenu i mestu saslušanja.
USTAVNO PRAVO
Pravo na obrazloženu sudsku odluku, kao element prava na pravično suđenje
Jedna od garancija prava na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava odnosi se i na obavezu suda da obrazloži svoju odluku, koja ne može da bude bez ikakvog obrazloženja, niti ono sme da bude lapidarnog karaktera.
UDK: 343.211
343.227
PRAVNA PRIRODA BLAŽEG KAZNENOG ZAKONA(II deo)
Dr Tomica Delibašić, Prekršajni apelacioni sud.
Rezime: Pitanje vremenskog važenja zakona, njihovog smenjivanja i sukoba u vremenu, naročito zbog različitih zakonskih rešenja, od davnina je prisutno u pravu i o tim pitanjima su iskazivani brojni i često različiti stavovi. Zakonitost zahteva da delo unapred mora biti propisano, što znači da se na učinioca nedozvoljene radnje primenjuje zakon vremena izvršenja dela, ali za njega mogu biti od značaja i rešenja kasnije donetih zakona. Princip pravičnosti i jednakosti učinilaca zahteva da bilo koji učinilac ne bude u nepovoljnijem položaju od ostalih učinilaca kojima se jednovremeno sudi. Zato je izuzetno moguća retroaktivnost zakona, ali je ona u kaznenom pravu moguća samo u interesu okrivljenog, naime ako je po njega kasniji zakon blaži, odnosno povoljniji, što se ceni primenom zakona na konkretnog učinioca. Tako se zakon vremena izvršenja dela sagledava kroz novi zakon. Međutim, nije jednostavno odrediti pravnu prirodu blažeg zakona, dok je u praksi često teško utvrditi da li je i zbog čega neki zakon povoljniji po učinioca. Brojni teorijski i praktični sporovi ukazuju na složenost ovih pitanja, koja su predmet ovog rada.
Ključne reči: vreme činjenja dela; propisanost dela i sankcije; blaži zakon za konkretnog učinioca; pravna sigurnost i pravičnost; primena zakona u celini, minimum i maksimum kazne.
UDK: 343.211
343.227
PRAVNA PRIRODA BLAŽEG KAZNENOG ZAKONA (I deo)
Dr Tomica DELIBAŠIĆ, Prekršajni apelacioni sud.
Rezime: Pitanje vremenskog važenja zakona, njihovog smenjivanja i sukoba u vremenu, naročito zbog različitih zakonskih rešenja, od davnina je prisutno u pravu i o tim pitanjima su iskazivani brojni i često različiti stavovi. Zakonitost zahteva da delo unapred mora biti propisano, što znači da se na učinioca nedozvoljene radnje primenjuje zakon vremena izvršenja dela, ali za njega mogu biti od značaja i rešenja kasnije donetih zakona. Princip pravičnosti i jednakosti učinilaca zahteva da bilo koji učinilac ne bude u nepovoljnijem položaju od ostalih učinilaca kojima se jednovremeno sudi. Zato je izuzetno moguća retroaktivnost zakona, ali je ona u kaznenom pravu moguća samo u interesu okrivljenog, naime ako je po njega kasniji zakon blaži, odnosno povoljniji, što se ceni primenom zakona na konkretnog učinioca. Tako se zakon vremena izvršenja dela sagledava kroz novi zakon. Međutim, nije jednostavno odrediti pravnu prirodu blažeg zakona, dok je u praksi često teško utvrditi da li je i zbog čega neki zakon povoljniji po učinioca. Brojni teorijski i praktični sporovi ukazuju na složenost ovih pitanja, koja su predmet ovog rada.
Ključne reči: vreme činjenja dela; propisanost dela i sankcije; blaži zakon za konkretnog učinioca; pravna sigurnost i pravičnost; primena zakona u celini, minimum i maksimum kazne.
USTAVNO PRAVO
Naknada štete zbog neosnovane osude
Pretpostavka za ostvarivanje prava na naknadu nematerijalne štete zbog neosnovane osude je postojanje duševnog bola zbog povrede ugleda, časti, slobode ili prava ličnosti, pri čemu do povrede ovih zaštićenih ličnih dobara ne dolazi samo u slučaju kada oštećenom prestane radni odnos, funkcija, odnosno dužnost koju obavlja.
USTAVNO PRAVO
Povreda prava na pravnu sigurnost i prava na jednaku zaštitu prava
Da bi se moglo ceniti da li postoji povreda prava na pravnu sigurnost, kao elementa prava na pravično suđenje, i prava na jednaku zaštitu prava, zajemčenih čl. 32. stav 1. i 36. stav 1. Ustava RS, potrebno je da su sudovi poslednje instance u istoj ili bitno sličnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, različito postupali.
USTAVNO PRAVO
Povreda prava na pravično suđenje – nedostavljanje revizije na odgovor
U situaciji kada podnosiocu ustavne žalbe revizija nije dostavljena na odgovor, a posebno kada je drugostepena presuda preinačena na njegovu štetu, postupak u kome je doneta revizijska presuda ne zadovoljava standarde pravičnog suđenja iz člana 32. stav 1. Ustava RS, uspostavljene ustavnosudskom praksom i praksom Evropskog suda za ljudska prava.