Naknada nematerijalne štete
Nema kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine kada nema ničeg što bi ukazivalo da su redovni sudovi proizvoljno primijenili pravo kada su, shodno odredbama čl. 154, 170. i 200. Zakona o obligacionim odnosima i člana 5. Pravilnika o izvođenju izleta, ekskurzija i škole u prirodi, obavezali apelantkinju na naknadu nematerijalne štete tužiteljki zbog povređivanja u toku trajanja izleta koji je apelantkinja organizovala, a na kojem radnik apelantkinje – razredna nastavnica tužiteljke – nije preduzela odgovarajuće mjere radi zaštite i čuvanja učenika, uključujući i tužiteljku, kada su redovni sudovi dali argumentovana obrazloženja za svoje odluke. Pri tome su redovni sudovi dali jasnu analizu svih sprovedenih dokaza, a činjenica da je tužiteljka mogla naplatiti premiju osiguranja zbog povređivanja i od osiguravajućeg društva nema uticaja na pravo tužiteljke da traži naknadu i od apelantkinje kao odgovorne za pretrpljene povrede.
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o produženju pritvora
Osporenim rješenjima u okolnostima konkretnog slučaja nije došlo do kršenja prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka c) i stav 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda kada su redovni sudovi odluku o produženju pritvora apelantu zasnovali na postojanju osnovane sumnje da je počinio krivično djelo iz optužnice i postojanju posebnog pritvorskog razloga i okolnosti iz odredbe člana 197. stav 1. tačka g) Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske, u vezi s čim su ponudili razloge i obrazloženja koja ne ukazuju da je pritvor prema apelantu određen proizvoljno već je odluka o produženju pritvora utemeljena na relevantnim odredbama Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske.
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Presuda zbog propuštanja
U konkretnom slučaju došlo je do povrede apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u situaciji kada je Opštinski sud donio presudu zbog propuštanja, a da nije prethodno, primjenom odredbe člana 336. Zakona o parničnom postupku, vratio apelantu na uređenje nepotpuni podnesak, koji je apelant dostavio sudu kao odgovor na tužbu.
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Zastarjelost prava na potraživanje
Došlo je do povrede apelanticinog prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine u situaciji kada je Vrhovni sud zaključio da je, u smislu odredbe člana 373. Zakona o obligacionim odnosima, zastarjelo samo pravo iz kojeg proističu povremena potraživanja, a povremena potraživanja u konkretnom slučaju proizlaze iz prava vlasništva kao apsolutnog stvarnog prava koje ne zastarijeva.
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Naknada nematerijalne štete
Nema povrede prava na slobodu izražavanja iz člana II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 10. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda kada je osporenim odlukama redovnih sudova naloženo apelantima da tužiocima isplate naknadu nematerijalne štete nanesenu njihovom ugledu i časti iznošenjem neistinitih činjenica, pri čemu je „miješanje“ u pravo apelanata na slobodu izražavanja bilo u skladu sa zakonom, imalo za cilj „zaštitu prava drugih“ i bilo je „neophodna mjera u demokratskom društvu“, te je postignuta pravična ravnoteža između prava tužioca na ugled i prava apelanata na slobodu izražavanja.
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Donošenje odluke u razumnom roku
Postoji kršenje prava trećeapelanta na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kada je predmetni postupak koji se ticao pitanja sticanja stanarskog prava i prava na otkup stana trajao osam godina od čega je redovnim sudovima trebalo skoro pet godina da bi utvrdili nadležnost za odlučivanje u ovom predmetu.
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Ratni zločin protiv civilnog stanovništva
Nema kršenja apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda kada su, sagledavajući postupak u cjelini, Vrhovni i Kantonalni sud za osporene odluke dali detaljna, jasna i argumentovana obrazloženja u pogledu ocjene izvedenih dokaza i primjene pozitivnopravnih propisa, te kada su redovni sudovi dali logična i uvjerljiva obrazloženja o postojanju krivičnog djela ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 142. stav 1. Krivičnog zakona SFRJ za koje je apelant proglašen krivim.
Rok zastarjelosti
Postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u situaciji kada je osporenom odlukom Okružnog suda, zbog proizvoljne primjene odredbe člana 379. Zakona o obligacionim odnosima, ukinuto rješenje o izvršenju po apelantovom prijedlogu i sve provedene izvršne radnje.
Pritvor
Nema kršenja prava na slobodu i sigurnost ličnosti iz člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka c) i stav 4. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda kada su odluku o određivanju pritvora donijeli zakonom ustanovljeni nadležni sudovi na način i u postupku propisanom zakonom, pri čemu su redovni sudovi na jasan i argumentovan način obrazložili postojanje osnovane sumnje da je apelant počinio krivično djelo za koje je optužen kao i postojanje posebnog pritvorskog razloga propisanog u članu 146. stav 1. tačka b) Zakona o krivičnom postupku Federacije BiH, te kada je apelantu povodom prijedloga za određivanje pritvora bilo omogućeno da se o njemu izjasni i da o njegovoj zakonitosti, povodom apelantove žalbe, odluči sud više instance.
Valutna klauzula
Nema kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u situaciji kada je Vrhovni sud dao dovoljne i relevantne razloge o svojim zaključcima da u konkretnom slučaju nije dokazano da odredbe o valutnoj klauzuli u spornom ugovoru, u vrijeme njegovog zaključenja, apelantu nisu bile dovoljno jasne i razumljive, odnosno da je ugovaranje tzv. valutne klauzule nezakonito.