SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Kleveta
Prekršeno je apelantovo pravo na slobodu izražavanja iz člana II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 10. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda kada redovni sudovi u osporenim odlukama nisu dali „relevantne i dovoljne razloge“ na osnovu kojih bi se moglo zaključiti da je miješanje u apelantovo pravo na slobodu izražavanja bilo „neophodno u demokratskom društvu“.
USTAVNO PRAVO
Ograničenje slobode izražavanja
Sloboda izražavanja advokata u sudnici nije neograničena, ako je namera bilo kog oblika izražavanja advokata uvreda suda.
OBLIGACIONO PRAVO
Povreda časti i ugleda
Ako se u obraćanju tužene Naučno-nastavnom veću fakulteta iznose sumnje u autentičnost (plagijat) udžbenika i vrednosni sudovi ne povređuje se čast i ugled.
SUDSKA PRAKSA BiH
Pravo na slobodu izražavanja
Nema povrede prava na slobodu izražavanja iz člana II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 10. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda kada je osporenim odlukama redovnih sudova naloženo apelantu da tužiocu isplati naknadu nematerijalne štete nanesene njegovom ugledu i časti iznošenjem neistinitih činjenica, pri čemu je „miješanje“ u apelantovo pravo na slobodu izražavanja bilo u skladu sa zakonom, imalo cilj da „zaštiti prava drugih“ i bilo je „neophodna mjera u demokratskom društvu“, te je postignuta pravična ravnoteža između tužiočevog prava na ugled i apelantovog prava na slobodu izražavanja.
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Naknada nematerijalne štete
Nema povrede prava na slobodu izražavanja iz člana II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 10. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda kada je osporenim odlukama redovnih sudova naloženo apelantima da tužiocima isplate naknadu nematerijalne štete nanesenu njihovom ugledu i časti iznošenjem neistinitih činjenica, pri čemu je „miješanje“ u pravo apelanata na slobodu izražavanja bilo u skladu sa zakonom, imalo za cilj „zaštitu prava drugih“ i bilo je „neophodna mjera u demokratskom društvu“, te je postignuta pravična ravnoteža između prava tužioca na ugled i prava apelanata na slobodu izražavanja.
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Pravo na slobodu izražavanja
Postoji kršenje prava apelanata na slobodu izražavanja iz člana II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 10. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda kada redovni sudovi, obavezivanjem apelanata na isplatu nematerijalne štete, nisu postigli pravičan balans između prava apelanata na slobodu izražavanja i prava tužioca na zaštitu njegovog ugleda, odnosno kada reakcija redovnih sudova u okolnostima konkretnog slučaja nije bila proporcionalna zakonitom cilju kome se teži, odnosno nije bila neophodna u demokratskom društvu.
USTAVNO PRAVO
Povreda prava na slobodu izražavanja
Da bi ograničenje slobode izražavanja bilo ustavnopravno prihvatljivo ono mora biti legalno, legitimno, neophodno u demokratskom društvu i srazmerno legitimnom cilju čijem se ostvarenju teži, što je i u skladu sa praksom Evropskog suda za ljudska prava.
UDK: 343.63(497.6)
DA LI JE UGLED I ČAST U BOSNI I HERCEGOVINI NEOPHODNO ZAŠTITITI KRIVIČNIM ZAKONODAVSTVOM?
II deo
Antonije Živković, master pravnik, uža naučna oblast krivično pravo, pripravnik Okružnog suda u Banjaluci.
Rezime: U radu se analizira normativno uređenje uvrede i klevete kroz istorijsko, uporedno i pozitivno zakonodavstvo. U pogledu gorenavedenog autor ističe da je zakonodavstvo Bosne i Hercegovine prilikom regulisanja materije zaštite časti i ugleda primjenilo rješenje koje se razlikuje od rješenja prihvaćenog u zakonodavstvima Hrvatske, Slovenije, Njemačke, Austrije i Švajcarske. Specifičnost ovog rješenja ogleda se u činjenici da je zaštita časti i ugleda u BiH pružena samo kroz parnični postupak naknade nematerijalne štete regulisan u zakonima o zaštiti od klevete, dok uporedno zakonodavstvo evropskih zemalja sa bogatom pravnom tradicijom čast i ugled štiti prvenstveno krivičnim zakonodavstvom. U uvodnom dijelu rada analizirano je krivično zakonodavstvo BiH prije donošenja posebnih zakona o zaštiti od klevete. U glavnom dijelu rada detaljno su analizirane odredbe Zakona o zaštiti od klevete sa sudskom praksom, online kleveta i izložen prikaz uporednog zakonodavstva kako susjednih zemalja, tako i zemalja sa bogatom pravnom tradicijom u normativnom regulisanju uvrede i klevete. Na kraju, izloženi su zaključci autora o navedenoj problematici.
Ključne riječi: uvreda, kleveta, sloboda izražavanja, zaštita časti i ugleda, ljudsko dostojanstvo, mediji, demokratsko društvo.
UDK: 343.63(497.6)
DA LI JE UGLED I ČAST U BOSNI I HERCEGOVINI NEOPHODNO ZAŠTITITI KRIVIČNIM ZAKONODAVSTVOM?
I deo
Antonije Živković, master pravnik, uža naučna oblast krivično pravo, pripravnik Okružnog suda u Banjaluci.
Rezime: U radu se analizira normativno uređenje uvrede i klevete kroz istorijsko, uporedno i pozitivno zakonodavstvo. U pogledu gorenavedenog autor ističe da je zakonodavstvo Bosne i Hercegovine prilikom regulisanja materije zaštite časti i ugleda primjenilo rješenje koje se razlikuje od rješenja prihvaćenog u zakonodavstvima Hrvatske, Slovenije, Njemačke, Austrije i Švajcarske. Specifičnost ovog rješenja ogleda se u činjenici da je zaštita časti i ugleda u BiH pružena samo kroz parnični postupak naknade nematerijalne štete regulisan u zakonima o zaštiti od klevete, dok uporedno zakonodavstvo evropskih zemalja sa bogatom pravnom tradicijom čast i ugled štiti prvenstveno krivičnim zakonodavstvom. U uvodnom dijelu rada analizirano je krivično zakonodavstvo BiH prije donošenja posebnih zakona o zaštiti od klevete. U glavnom dijelu rada detaljno su analizirane odredbe Zakona o zaštiti od klevete sa sudskom praksom, online kleveta i izložen prikaz uporednog zakonodavstva kako susjednih zemalja, tako i zemalja sa bogatom pravnom tradicijom u normativnom regulisanju uvrede i klevete. Na kraju, izloženi su zaključci autora o navedenoj problematici.
Ključne riječi: uvreda, kleveta, sloboda izražavanja, zaštita časti i ugleda, ljudsko dostojanstvo, mediji, demokratsko društvo.