Naknada za prekovremeni i noćni rad
Naknada za prekovremeni i noćni rad
Ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, niti prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz ovu konvenciju, kada su redovni sudovi jasno i argumentovano obrazložili da apelantu ne pripada ni naknada za prekovremeni rad, niti naknada za noćni rad, pozivajući se na relevantne odredbe Zakona o parničnom postupku i Zakona o policijskim službenicima Tuzlanskog kantona. Osim toga, Ustavni sud u okolnostima konkretnog slučaja ne nalazi da je dužina postupka u ukupnom trajanju od četiri godine i oko 11 mjeseci, u okviru kojeg perioda su donesene tri presude, prešla granice „razumnog roka“.
Valjanost spornog ugovora
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Valjanost spornog ugovora
Postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda kada je Viši privredni sud, zanemarujući odluku Ustavnog suda kojom mu je predmet vraćen na ponovni postupak, ponovno donio istovjetnu odluku kao što je ona koju je Ustavni sud ukinuo i zasnovao je na „vjerovatnoći istinitosti“, a ne čvrstim dokazima provedenim u postupku.
Pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu
Nema kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda kada nema ništa što bi ukazivalo da je proizvoljno primijenjeno materijalno i procesno pravo kada je odbijen apelantov tužbeni zahtjev i kada je, pri tom, dato jasno i argumentovano obrazloženje koje je u skladu sa standardima prava na pravično suđenje. Takođe, nema povrede prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada se navodi o kršenju tog prava zasnivaju na istim navodima koje je apelant istakao u vezi s pravom na pravično suđenje, a Ustavni sud je zaključio da nije bilo proizvoljnosti u tom pogledu.
Pravo na nepristrasnost suda
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Pravo na nepristrasnost suda
Došlo je do povrede apelantovog prava na nepristrasnost suda kao aspekta prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda budući da data izjava potpredsjednice Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine jasno pokazuje njene predrasude i nesklonost prema apelantu zbog čega njeno učešće u postupku nakon ove izjave predstavlja kršenje standarda nepristrasnosti.
Učešća u izgradnji stana
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Učešća u izgradnji stana
Nema kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda kada nema ništa što bi ukazivalo da su redovni sudovi proizvoljno primijenili materijalno i procesno pravo kada su utvrdili da je apelant obavezan da tuženom isplati sporni iznos koji je tužilac uplatio na ime učešća u izgradnji predmetnog stana i kada su na osnovu sprovedenih dokaza, koje su ocijenili svaki posebno i sve zajedno, utvrdili i da predmetno potraživanje nije zastarjelo, kao i kada činjenica da je drugostepeni sud neke od istovjetnih predmeta riješio u meritumu, a druge vratio na ponovni postupak prvostepenom sudu – ne predstavlja različitu praksu u radu tih sudova s obzirom na to da su svi ti predmeti, u konačnici, riješeni na isti način.
Predaja u posjed parcele
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Predaja u posjed parcele
Nema kršenja prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zato što se u okolnostima konkretnog slučaja ne radi o imovini koja je zaštićena članom 1. Protokola broj 1 uz ovu konvenciju jer je predmetna parcela prešla u društvenu, odnosno državnu svojinu u smislu člana 268. Zakona o udruženom radu i člana 47. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o iskorištavanju poljoprivrednog zemljišta, pa apelanti nisu mogli imati „legitimno očekivanje“ da će u okolnostima konkretnog slučaja ostvariti povrat predmetne parcele.
Pravo na djelotvoran pravni lijek u vezi sa pravom na pristup sudu
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Pravo na djelotvoran pravni lijek u vezi sa pravom na pristup sudu
Prekršeno je apelantovo pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije u vezi sa pravom na pristup sudu iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda kada sud odbaci zahtjev za vanredno preispitivanje analognom primjenom Zakona o parničnom postupku kojim se ograničava parnična sposobnost stranke da izjavi reviziju, budući da takvo ograničenje nije propisano u Zakonu o upravnim sporovima koji sadrži odredbe o tome ko i kako može izjaviti zahtjev za vanredno preispitivanje, pa je primjena člana 55. Zakona o upravnim sporovima proizvoljna.
Pravo na „suđenje u razumnom roku“
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Pravo na „suđenje u razumnom roku“
Postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda jer iz dostavljene dokumentacije proizlazi da je predmetni vanparnični postupak trajao 21 godinu i 10 mjesci, iako se radi o postupku koji se po izričitim zakonskim odredbama smatra hitnim, te da taj postupak nije okončan u roku koji se može smatrati razumnim.
Obrazloženje presude
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Obrazloženje presude
Ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda budući da su redovni sudovi za svoje odluke dali detaljno, jasno i argumentovano obrazloženje u pogledu izvedenih dokaza i njihove pravne valjanosti, odnosno zašto su iskazima svjedoka koji su dobili imunitet i svjedoka koji je zaključio sporazum o priznanju krivice poklonili vjeru, kao i o tome zašto su izveli zaključak da je apelant počinio krivična djela za koja je osuđen. U vezi s tim, nije ostalo niti jedno nerazjašnjeno pitanje u smislu principa in dubio pro reo, uz jasne i argumentovane razloge, pri čemu nema elemenata koji bi ukazivali na proizvoljnu primjenu materijalnog prava.
Otkup stana
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Otkup stana
Nije prekršeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, niti pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, budući da iz obrazloženja odluka slijedi kako je tadašnje Federalno ministarstvo odbrane, kao apelanticin organ, za predmetni stan zaključilo kupoprodajni ugovor sa zainteresovanim licem, koje se na osnovu tog ugovora upisalo kao vlasnik predmetnog stana. Zato, nije bilo osnova za ispitivanje zakonitosti odluke Komisije, u kojoj Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u vezi s utvrđenim činjeničnim stanjem i primjenom materijalnog prava.