Category Archives for "Sudska praksa: Bosne i Hercegovine"

Naknada nematerijalne štete

SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE

Naknada nematerijalne štete

Nema povrede prava na slobodu izražavanja iz člana II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 10. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda kada je osporenim odlukama redovnih sudova naloženo apelantima da tužiocima isplate naknadu nematerijalne štete nanesenu njihovom ugledu i časti iznošenjem neistinitih činjenica, pri čemu je „miješanje“ u pravo apelanata na slobodu izražavanja bilo u skladu sa zakonom, imalo za cilj „zaštitu prava drugih“ i bilo je „neophodna mjera u demokratskom društvu“, te je postignuta pravična ravnoteža između prava tužioca na ugled i prava apelanata na slobodu izražavanja.

Donošenje odluke u razumnom roku

SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE

Donošenje odluke u razumnom roku

Postoji kršenje prava trećeapelanta na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kada je predmetni postupak koji se ticao pitanja sticanja stanarskog prava i prava na otkup stana trajao osam godina od čega je redovnim sudovima trebalo skoro pet godina da bi utvrdili nadležnost za odlučivanje u ovom predmetu.

Ratni zločin protiv civilnog stanovništva

SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE

Ratni zločin protiv civilnog stanovništva

Nema kršenja apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda kada su, sagledavajući postupak u cjelini, Vrhovni i Kantonalni sud za osporene odluke dali detaljna, jasna i argumentovana obrazloženja u pogledu ocjene izvedenih dokaza i primjene pozitivnopravnih propisa, te kada su redovni sudovi dali logična i uvjerljiva obrazloženja o postojanju krivičnog djela ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 142. stav 1. Krivičnog zakona SFRJ za koje je apelant proglašen krivim.

Rok zastarjelosti

Rok zastarjelosti

Postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u situaciji kada je osporenom odlukom Okružnog suda, zbog proizvoljne primjene odredbe člana 379. Zakona o obligacionim odnosima, ukinuto rješenje o izvršenju po apelantovom prijedlogu i sve provedene izvršne radnje.

Pritvor

Pritvor

Nema kršenja prava na slobodu i sigurnost ličnosti iz člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka c) i stav 4. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda kada su odluku o određivanju pritvora donijeli zakonom ustanovljeni nadležni sudovi na način i u postupku propisanom zakonom, pri čemu su redovni sudovi na jasan i argumentovan način obrazložili postojanje osnovane sumnje da je apelant počinio krivično djelo za koje je optužen kao i postojanje posebnog pritvorskog razloga propisanog u članu 146. stav 1. tačka b) Zakona o krivičnom postupku Federacije BiH, te kada je apelantu povodom prijedloga za određivanje pritvora bilo omogućeno da se o njemu izjasni i da o njegovoj zakonitosti, povodom apelantove žalbe, odluči sud više instance.

Valutna klauzula

Valutna klauzula

Nema kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u situaciji kada je Vrhovni sud dao dovoljne i relevantne razloge o svojim zaključcima da u konkretnom slučaju nije dokazano da odredbe o valutnoj klauzuli u spornom ugovoru, u vrijeme njegovog zaključenja, apelantu nisu bile dovoljno jasne i razumljive, odnosno da je ugovaranje tzv. valutne klauzule nezakonito.

Sporovi male vrijednosti

Sporovi male vrijednosti

Ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda kada su redovni sudovi za svoje odluke dali detaljno, jasno i argumentovano obrazloženje u pogledu izvedenih dokaza i njihove pravne valjanosti, te kada nema elemenata koji bi ukazivali na proizvoljnu primjenu pozitivnopravnih propisa. Osim toga, Ustavni sud zaključuje da u okolnostima konkretnog slučaja ne postoji kršenje apelantovog prava na „suđenje u razumnom roku“, kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda kada su redovni sudovi u periodu od pet godina i nešto više od 11 mjeseci donijeli tri meritorne i jednu procesnu odluku, kao i kada je apelant u određenom dijelu doprinio dužini trajanja predmetnog postupka.

Zastara mjeničnopravnog zahtjeva

Zastara mjeničnopravnog zahtjeva

Ne postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda kada je Kantonalni sud utvrdio da nije nastupila zastara predmetnog mjeničnopravnog zahtjeva, jer se u konkretnom slučaju nije radilo o mjenici po viđenju, nego o vlastitoj mjenici na dan i pri tome, suprotno navodima apelacije, u obrazloženju osporene presude dao jasne i precizne razloge i odgovorio na svaki žalbeni navod koji je ocijenjen bitnim i relevantnim za odlučenje.

Naknada za prekovremeni i noćni rad

Naknada za prekovremeni i noćni rad

Ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, niti prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz ovu konvenciju, kada su redovni sudovi jasno i argumentovano obrazložili da apelantu ne pripada ni naknada za prekovremeni rad, niti naknada za noćni rad, pozivajući se na relevantne odredbe Zakona o parničnom postupku i Zakona o policijskim službenicima Tuzlanskog kantona. Osim toga, Ustavni sud u okolnostima konkretnog slučaja ne nalazi da je dužina postupka u ukupnom trajanju od četiri godine i oko 11 mjeseci, u okviru kojeg perioda su donesene tri presude, prešla granice „razumnog roka“.

Valjanost spornog ugovora

SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE

Valjanost spornog ugovora

Postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda kada je Viši privredni sud, zanemarujući odluku Ustavnog suda kojom mu je predmet vraćen na ponovni postupak, ponovno donio istovjetnu odluku kao što je ona koju je Ustavni sud ukinuo i zasnovao je na „vjerovatnoći istinitosti“, a ne čvrstim dokazima provedenim u postupku.

1 2 3 17