Protek roka za podnošenje apelacije
SUDSKA PRAKSA: BOSNE I HERCEGOVINE
Protek roka za podnošenje apelacije
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je koristio. (3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva: c) protekao je rok za podnošenje apelacije.
Budući da je Ustavni sud utvrdio da su sve apelacije podnesene nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije, predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da su navedene apelacije podnesene nepravovremeno. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ako se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacije, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
(Odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, AP-1216/22 od 18. IV 2024)
Izmijenjene pravne okolnosti
SUDSKA PRAKSA: BOSNE I HERCEGOVINE
Izmijenjene pravne okolnosti
Ustavni sud zapaža da je apelantkinja podnijela apelaciju protiv presude Kantonalnog suda od 16. novembra 2021. godine. Međutim, Ustavni sud zapaža da je u međuvremenu presudom Vrhovnog suda od 1. novembra 2022. godine apelantkinjina revizija djelimično usvojena i presuda Kantonalnog suda je djelimično preinačena tako da je tužena obavezana da apelantkinji isplati naknadu u preciziranim iznosima i za precizirani period, na ime razlike plate, regresa i toplog obroka, sa zakonskim zateznim kamatama, dok je u ostalom dijelu apelantkinjina revizija odbijena, a o čemu apelantkinja nije obavijestila Ustavni sud.
Pri tome, Ustavni sud ističe da je od apelantkinjinog punomoćnika 8. januara 2024. godine zatraženo da se izjasni na navode iz odgovora na apelaciju, koji su s prilozima dostavljeni uz dopis. Apelantkinjin punomoćnik nije u ostavljenom roku dostavio izjašnjenje.
S obzirom na navedeno, Ustavni sud je zaključio da je nakon podnošenja apelacije došlo do izmijenjenih pravnih okolnosti u odnosu na osporenu presudu Kantonalnog suda od 16. novembra 2021. godine, zbog kojih je razmatranje apelantkinjinih navoda postalo bespredmetno.
(Odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, AP- 306/22 od 19. VI 2024)
Vještačenje povreda u saobraćajnoj nezgodi
SUDSKA PRAKSA: BOSNA I HERCEGOVINA
Vještačenje povreda u saobraćajnoj nezgodi
U dijelu odluke Kantonalnog suda kojim je odbijen tužbeni zahtjev za naknadu nematerijalne štete – prekršeno je apelantičino pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda jer miješanje nije bilo u skladu sa članom 200. Zakona o obligacionim odnosina u vezi sa članom 8. Zakona o parničnom postupku budući da je Kantonalni sud, bez razumnog opravdanja, inzistirao na medicinskoj dokumentaciji s mostarske klinike iako je apelantica priložila medicinsku dokumentaciju s privatne poliklinike iz koje su bile vidljive i koje je i kakve je povrede apelantica zadobila, čija validnost tokom postupka ničim nije osporena. Uz to, nema kršenja prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u dijelu odluke o naknadi troškova liječenja kada je miješanje u apelantičino pravo na imovinu bilo zakonito i u javnom interesu i proporcionalno cilju kojem se težilo u situaciji kada apelantica tokom postupka nije dokazala opravdanost liječenja u privatnoj poliklinici u Republici Hrvatskoj, niti je navela razloge koji su je spriječili da se nakon saobraćajne nezgode javi u Klinički bolnički centar Mostar, gdje ju je nakon pregleda uputio Dom zdravlja u Ljubuškom.
Donošenje odluke u razumnom roku
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Donošenje odluke u razumnom roku
Postoji povreda prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda imajući u vidu da je postupak, koji je po zakonu hitne prirode, trajao sedam godina i oko tri mjeseca, čemu je u najvećoj mjeri doprinijela dužina postupka pred Kantonalnim sudom, pred kojim je postupak trajao pet godina, a taj sud nije ponudio objektivne i prihvatljive razloge za ovakvo prolongiranje donošenja odluke.
Šteta na lovnom području
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Šteta na lovnom području
Nije došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda jer je Okružni sud dao jasne i precizne razloge za zaključak da je apelant, koji upravlja lovištem na području javnog puta na kojem je došlo do štete usljed udara vozila u divljač, odgovaran za tu štetu po principu objektivne odgovornosti. To obrazloženje Ustavni sud, suprotno apelantovim navodima, ne smatra proizvoljnim.
Zaštita od klevete
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Zaštita od klevete
Nije došlo do kršenja prava na slobodu izražavanja iz člana II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 10. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda kada je miješanje u to pravo bilo zakonito i imalo legitiman cilj i bilo „neophodno u demokratskom društvu“.
Neiscrpljivanje pravnih lijekova mogućih prema zakonu
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Neiscrpljivanje pravnih lijekova mogućih prema zakonu
Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispunio formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova), ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluka broj AP 3079/22 od 2. novembra 2022. godine, tačka 5. sa ukazivanjem na relevantnu praksu).
Utvrđivanje prava svojine na imovini
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Utvrđivanje prava svojine na imovini
Nije prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine kada su redovni sudovi, primjenom relevantnih odredbi Zakona o vodama Federacije BiH, zaključili da apelant nije dokazao da je predmet tužbenog zahtjeva apelantova imovina koja je odlukom nadležnog organa prenesena na upravljanje tuženom. To su sudovi dovoljno jasno obrazložili, a iz obrazloženja ne proizlazi ništa što bi opravdalo apelantove prigovore koje je isticao tokom postupka, koje su redovni sudovi ispitali i odbili uz odgovarajuća obrazloženja.
Pritvor
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Pritvor
Postoji kršenje prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka c) i stav 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda kada su redovni sudovi propustili da navedu konkretne okolnosti koje opravdavaju zaključak da bi puštanje apelanta na slobodu rezultiralo vanrednim okolnostima uslijed stvarne (ne apstraktne) prijetnje narušavanju javnog reda u smislu odredaba člana 197. stav (1) tačka g) Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske. Nasuprot tome, nema kršenja prava apelanta iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda kada su redovni sudovi na dovoljno jasan način naveli razloge za postojanje osnovane sumnje da je apelant počinio krivična djela povodom kojih se protiv njega vodi konkretna istraga tako i posebnog pritvorskog razloga propisanog članom 197. stav (1) tačka a) Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske. Takođe, nema kršenja navedenog prava kada je pritvor apelantu u razdoblju od 7. do 9. februara 2022. godine, u predmetu Okružnog suda bio „zakonit“ i „u skladu s postupkom propisanim zakonom”. Najzad, Ustavni sud zaključuje da nema kršenja zabrane zloupotrebe prava iz člana 17. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda kada ova odredba ove konvencije ne zasniva posebno individualno pravo, nego predviđa pravilo tumačenja čiji je cilj zaštita ideje, kao i cilja same Konvencije.
Suđenje u razumnom roku
Suđenje u razumnom roku
U postupku iz apelacije koji je predmet ove odluke došlo je do kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda budući da je dužina postupka pretjerano duga, za šta sudovi nisu dali razumno i logično objašnjenje.