OGLEDI
RADNO PRAVO
UDK: 364.3-624(497.11)
COBISS.SR-ID 138713609
DA LI ZASTAREVA UPLATA DOPRINOSA ZA OBAVEZNO SOCIJALNO OSIGURANJE?
* Borivoje Živković, sudija Apelacionog suda u Beogradu u penziji.
Rezime: Prava iz obaveznog socijalnog osiguranja finansiraju se iz doprinosa koji su javni prihod. Zaposleni ostvaruje prava i obaveze iz radnog odnosa kod poslodavca a prava iz socijalnog osiguranja kao osigurano lice kada se ostvari osigurani slučaj kao što su na primer: privremena sprečenost za rad zbog bolesti, invalidnost, starost, telesno oštećenje. Zakon o radu uređuje osnovna prava i obaveze iz radnog odnosa a Zakonom o doprinosima za obavezno socijalno osiguranje uređuju se doprinosi za obavezno socijalno osiguranje, obveznici doprinosa, osnovice doprinosa, stope doprinosa, način obračunavanja i plaćanja doprinosa, kao i druga pitanja od značaja za utvrđivanje i plaćanje doprinosa. Radi toga odredba člana 196. Zakona o radu ne može se primeniti kao merodavna za odgovor na pitanje da li zastarevaju doprinosi za obavezno socijalno osiguranje. Ne može kada je tužbu podneo zaposleni sa tužbenim zahtevom da se obaveže poslodavac da u ime zaposlenog uplati doprinose za obavezno socijalno osiguranje organizaciji za socijalno osiguranje.
Ključne reči: obavezno socijalno osiguranje, sredstva za tu namenu, doprinosi za obavezno socijalno osiguranje, radni odnos, zaposleni, rad, osigurani slučaj, osigurano lice, zastarelost, zarada koja sadrži poreze i doprinose, zarada koja se isplaćuje, zastarelost.
OGLEDI
RADNO PRAVO
UDK:340.134:331.45/.46(497.11)
COBISS.SR-ID 133287689
GUBITAK RADNE SPOSOBNOSTI ZAPOSLENOG
* Persida Jovanović, sudija Apelacionog suda u Beogradu u penziji.
Rezime: Interes društva je da se očuva broj radno sposobnih lica, kako bi se rad kod poslodavca nesmetano odvijao. Ustav RS, kao najviši pravni akt, garantuje pravo zaposlenih na bezbedne i zdrave uslove rada i na potrebnu zaštitu na radu. Zakon o radu, kao opšti radnopravni propis, propisuje da zaposleni ima pravo na bezbednost i zdravlje na radu. Sprovođenje mera bezbednosti i zdravlja na radu uređeno je Zakonom o bezbednosti i zdravlju na radu. Navedeno upućuje na zaključak da briga o zdravlju na radu treba da obezbedi da zaposleni ima radnu sposobnost do navršenja radnog veka, ili da u slučaju promena u njegovoj radnoj sposobnosti, ima mogućnost održavanja zaposlenja.
Međutim, praksa je drugačija. Povrede na radu se dešavaju u znatnom broju, a javljaju se i profesionalne bolesti. To ima za posledicu delimični gubitak radne sposobnosti (umanjenje radne sposobnosti) ili potpuni gubitak radne sposobnosti kod zaposlenog. Usled toga, zaposleni trpi imovinsku i neimovinsku štetu, za koju poslodavac odgovara po opštim pravilima odgovornosti za štetu. Dovodi se u pitanje ostvarivanje prava zaposlenih na bezbedne i zdrave uslove rada u praksi. Nedopustivo je da veliki broj zaposlenih koji prema svojoj životnoj dobi radom treba da ostvare sredstva za život, zbog nesreće na radu gube radnu sposobnost. Oni postaju invalidi i pod određenim uslovima stiču pravo na invalidsku penziju ili kao posledicu povrede na radu imaju telesno oštećenje.
Nije mali broj sudskih predmeta radi naknade štete zaposlenom koji je pretrpeo povredu na radu. Stoga je interes da se nezgode na radu smanje i da budu sporadične, da poslodavac isključi rizike koji postoje u procesu rada, ali i da zaposleni poštuju mere zaštite i bezbednosti na radu.
Ključne reči: uslovi rada, bezbednost i zdravlje na radu, zaštitna oprema, rizici na radu, povreda na radu, profesionalna bolest, povreda van rada, bolest, delimični gubitak radne sposobnosti, potpuni gubitak radne sposobnosti, invalidnost, prestanak radnog odnosa, naknada štete.
OGLEDI
OGLEDI
RADNO PRAVO
UDK: 342.98(497.11)
COBISS.SR-ID 120576777
PRAVA I DUŽNOSTI DRŽAVNIH SLUŽBENIKA I NJIHOVA ZAŠTITA
* Persida Jovanović, sudija Apelacionog suda u Beogradu u penziji.
Rezime: Državni službenici su posebna kategorija zaposlenih, čija su prava i dužnosti uređena Zakonom o državnim službenicima, kao i Zakonom o platama državnih službenika i nameštenika. To su posebni zakoni, te se opšti radnopravni propis primenjuje samo u slučaju da posebnim zakonom nije drukčije određeno. Poseban zakon garantuje državnim službenicima prava i propisuje dužnosti. Ukoliko dođe do povrede njihovog prava nužno je razgraničiti nadležnost sudova opšte nadležnosti i Upravnog suda. Nadležnost suda zavisi od toga da li je povreda prava državnog službenika učinjena donošenjem odluke o njegovom pravu, u kom slučaju se zaštita prava ostvaruje u upravnom sporu ili faktičkom radnjom, bez odlučivanja, u kom slučaju se zaštita prava ostvaruje u postupku u parnici iz radnog odnosa pred sudom opšte nadležnosti.
Ključne reči: javni službenici, državni službenici, poseban zakon, supsidijarna primena opštih radnopravnih propisa, odlučivanje o pravima i dužnostima državnih službenika, povreda prava državnih službenika, upravni spor, razgraničenje nadležnosti Upravnog suda i suda opšte nadležnosti.
OGLEDI
KRIVIČNO PRAVO
UDK: 343.543-053.2(497.11)
COBISS.SR-ID 120615945
KRIVIČNOPRAVNA ZAŠTITA DECE U SFERI SEKSUALNIH ODNOSA U KRIVIČNIM ZAKONIMA REPUBLIKE SRBIJE
* Dr Marko Milović, advokat u Beogradu.
Rezime: Poslednja reforma krivičnog zakonodavstva koja je bila 1977. godine (nepunih petnaest godina pred raspad bivše Jugoslavije), ukazivala je da se i na taj način htela razgraditi nekadašnja zajednička država. Naime, na tako malom prostoru je egzistiralo, pored Saveznog krivičnog zakona, još osam krivičnih zakona (šest republičkih i dva pokrajinska), što svakako ne može govoriti o iole funkcionalnoj federaciji. Sledstveno tome imali smo i osam zakonskih rešenja za grupu krivičnih dela protiv polne slobode odnosno protiv dostojanstva ličnosti i morala, kako se tada zvala. Zakonska rešenja su mahom ostala ista, kao i ona koja su bila u jedinstvenom Krivičnom zakoniku iz 1951. godine. To se odnosi i na seksualne delikte, u kojima je pasivni subjekt – dete. U radu je, pre svega, dat osvrt na krivično delo obljube ili protivprirodnog bluda sa licem koje nije navršilo četrnaest godina, koje je bilo “glavno“ kada su u pitanju seksualni delikti učinjeni prema deci, sa tadašnjom sudskom praksom koja je bila aktuelna sve do donošenja Krivičnog zakonika Srbije 2005. godine. Delimično su obuhvaćena i druga krivična dela iz ove glave u kojima je (mahom u kvalifikovanom obliku) pasivni subjekt – dete.
Ključne reči: reforma krivičnog zakonodavstva 1977. godine, Krivični zakon Republike Srbije, seksualni delikti, dete, zaprećene kazne.
OGLEDI
RADNO PRAVO
UDK: 331.109.6(497.11)
COBISS.SR-ID 117605641
MIRENJE KAO METOD REŠAVANJA KOLEKTIVNIH RADNIH SPOROVA U REPUBLICI SRBIJI
* Prof. dr Bojan Urdarević, redovni profesor na Pravnom fakultetu Univerziteta u Kragujevcu.
** Mila Petrović, docent na Pravnom fakultetu Univerziteta Union u Beogradu.
Rezime: Iako, po svojoj prirodi, proces bitno drugačiji od posredovanja, mirenje kao postupak mirnog rešavanja kolektivnih radnih sporova u praksi često više podseća na posredovanje, dok se uloga miritelja često može gotovo u potpunosti izjednačiti sa onom ulogom koju ima posrednik. Osim toga, postupak mirenja istovremeno je skopčan i sa različitim izazovima koji se tiču: Odbora za mirenje; osnivača kao učesnika u pregovorima za zaključivanje kolektivnog ugovora kod poslodavca za javna preduzeća, društva kapitala čiji je osnivač javno preduzeće i javne službe; pitanja potrebnog broja potpisnika kolektivnog ugovora o radu kada se u pregovorima za zaključivanje kolektivnog ugovora o radu kod poslodavca na strani zaposlenih pojavljuje više reprezentativnih sindikata, kao i položaja samih miritelja uopšte. Autori, shodno tome, u ovom radu približavaju čitaocu ovakvu problematiku i ukazuju na eventualni prostor za unapređenje nedostataka koji su primećeni u praksi.
Ključne reči: kolektivni radni spor, mirenje, miritelj, Odbor za mirenje, osnivač, Republika Srbija.
OGLEDI
IMOVINSKO PRAVO
UDK: 352:330.52(497.16)
COBISS.SR-ID 114173961
SVOJINSKA OVLAŠĆENJA OPŠTINE NA STVARIMA U DRŽAVNOJ SVOJINI
* Nenad Đorđević, glavni administrator Opštine Herceg Novi.
Rezime: U Crnoj Gori kao oblik svojine postoji državna svojina, opština je ovlašćeni subjekt državne svojine sa utvrđenim obimom prava na tim dobrima. U Republici Srbiji tri oblika javne svojine među kojima i opštinska daju jasnu granicu subjekata svojine sa svim svojinskim ovlašćenjima koja subjektima pripadaju. U tom smislu, cijenimo da je opštinska svojina kao poseban oblik svojine dobro rješenje koje pruža subjektu svojine sva svojinska prava sa jedne strane, sa druge strane razgraničava državnu od opštinske svojine, daje pravnu sigurnost kako titularima prava svojine tako i trećim licima.
Optimalno rješenje za Crnu Goru u pogledu oblika javne svojine bi bilo, prema ocjeni autora ovog teksta, definisanje dva oblika javne svojine, državne i opštinske. Na taj način bi se definisalo, prije svega, koja dobra pripadaju državi, a koja opštini, kao takva bi se upisao u katastar nepokretnosti titular prava svojine kada je nepokretna imovina u pitanju, za pokretne stvari evidencija i registracija u skladu sa zakonom. Zatim bi se odredilo koji organi su nadležni u državi a koji u opštini za vršenje svojinskih ovlašćenja, dala bi se garancija titularima za samostalno vršenje ovlašćenja u pogledu imovine, ne bi bilo spora oko stvarne legitimacije u sudskim sporovima.
Ključne riječi: opštinska imovina, državna svojina.