USTAVNO PRAVO
Nadležnost za odlučivanje po tužbi za novčano obeštećenje zbog povrede prava na suđenje
u razumnom roku u parničnom postupku
Za odlučivanje po tužbi za novčano obeštećenje zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u parničnom postupku, nadležan je redovni sud.
TEMA BROJA
UDK: 351.863:620.9(497.11)
351.863:004.8(497.11)
005.334(497.11)
OTPORNOST SUBJEKATA KRITIČNE INFRASTRUKTURE – NEKI LEGISLATIVNI ASPEKTI
* Prof. dr Milan Milošević, Fakultet za poslovne studije i pravo u Beogradu.
Rezime: Nesporno je da oblast kritične infrastrukture nominalno egzistira u legislativi Republike Srbije od 2011. godine, te da je krajem 2018. godine donet bazični Zakon o kritičnoj infrastrukturi, a nakon toga i pojedini podzakonski propisi koji normativno regulišu pomenutu oblast. Pomenuti propisi predstavljaju odraz potrebe usklađivanja sa pravnim tekovinama Evropske unije, zbog čega se u znatnoj meri oslanjaju na Direktivu Evropskog saveta 2008/114/ES iz 2008. godine. Uprkos tome, u domaćoj legislativi još uvek nisu do kraja uobličeni odgovarajući sadržaji kritične infrastrukture, niti su u potpunosti definisane procedure za njeno identifikovanje pa, samim tim, ni za efikasnu zaštitu. U međuvremenu je stupila na pravnu snagu Direktiva (EU) 2022/2557 kojom je derogirana već pomenuta Direktiva iz 2008. godine. Nova evropska regulativa zahteva suštinsko unapređenje oblasti kritične infrastrukture i koncepta njene zaštite. Saglasno Poglavlju 24 pregovaračkog procesa o pridruživanju EU, i Republika Srbija će morati da legislativno obezbedi preventivni pristup zaštiti kritične infrastrukture a koji je baziran na proceni rizika i jačanju otpornosti kritičnih subjekata (,,entiteta”). Polazeći od toga, predmet ovog rada biće aktuelno stanje i uočeni problemi vezani za otpornost subjekata kritične infrastrukture – uključujući i subjekata kritične informacione infrastrukture.
Ključne reči: kritična infrastruktura, zaštita, otpornost subjekata, direktive EU, Republika Srbija.
EVROPSKI SUD ZA LJUDSKA PRAVA
MENDEŠ PROTIV HRVATSKE
Predstavka br. 13308/19
3. septembra 2024.
Evropski sud za ljudska prava (dalje: Evropski sud) dana 3. septembra 2024. doneo je, a dana 26. septembra 2024. objavio odluku o nedopuštenosti zahteva podnositeljke.
U junu 1999. godine Poreska uprava isposlovala je založno pravo na nekretnini u vlasništvu majke podnositeljke radi osiguranja naplate poreskog duga u iznosu od otprilike 11.000 evra. Tokom godina, poreski dug majke značajno se povećao, a ona se preselila u Nemačku i više nije imala prihode u Hrvatskoj. Štaviše, 2004. godine majka je podnositeljki poklonila svu preostalu imovinu, uključujući i predmetnu nekretninu.
Država je 2005. godine pokrenula građanski postupak protiv podnositeljke, tražeći da se utvrdi da ugovori o poklonu imovine između nje i majke ne proizvode efekat prema državi, a kako bi se namirio poreski dug koji je tada iznosio otprilike 40.000 evra. Podnositeljka je tokom postupka priznala da je znala za dug svoje majke kad je prihvatila poklon. Uprkos tome godinama je osporavala poreski dug majke i osnovanost tužbenog zahteva.
Nakon što je majka podnositeljke 2014. godine postigla nagodbu s poreskim vlastima i podmirila svoj dug, država je povukla tužbu, no tražila je naknadu svojih troškova postupka. Podnositeljka se nije usprotivila povlačenju tužbe, ali je tražila da joj država nadoknadi njene troškove. Smatrala je da se, time što je njena majka podmirila poreski dug, ne može smatrati da je udovoljeno tužbenom zahtevu. Takođe je tvrdila da država nije povukla tužbu odmah nakon što je njena majka podmirila poreski dug te da se oba uslova moraju ispuniti da bi državi bili dosuđeni troškovi.
Prvostepenii sud je presudio da podnositeljka državi mora platiti troškove postupka u iznosu od 45.500 kuna (otprilike 6.038 evra), zaključujući da je povlačenje tužbe usledilo odmah nakon što je dug namiren te da nije bitno to što dug nije podmirila podnositeljka, već njena majka. Podnositeljka se žalila, ali su svi njeni pravni lekovi bili neuspešni, uključujući i ustavnu tužbu.
Podnositeljka je pred Evropskim sudom prigovarala zbog povrede prava na pošteno suđenje, prava na delotvoran pravni lek i prava na mirno uživanje vlasništva zbog navodno arbitrarne odluke domaćih sudova kojom je udovoljeno tužbenom zahtevu i naloženo joj podmirivanje troškova postupka.
Prilikom razmatranja predmeta, Evropski sud je prihvatio nekoliko ključnih argumenata zastupnice Republike Hrvatske pred tim sudom. Konkretno, ocenio je da stanovište hrvatskih sudova, prema kojem je udovoljeno tužbenom zahtevu te je tužba povučena odmah nakon toga, nije bila proizvoljna te da je bila u skladu s praksom Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Nadalje, utvrdio je da je podnositeljka znala za dug svoje majke te da je njeno prihvatanje poklonjene imovine, znajući za postojeći poreski dug, doprinelo pokretanju spora, usled čega je podnositeljka svesno preuzela rizik snošenja parničnih troškova. Uprkos svemu tome, podnositeljka je tokom postupka predlagala brojne dokaze kako bi osporila tužbeni zahtev čime je značajno povećala troškove postupka, zbog čega troškovi koji su joj naloženi da plati nisu nerazumni, posebno u poređenju s visinom poreskog duga.
Sledom svega navedenog, Sud je ocenio da je zahtev podnositeljke očigledno neosnovan.
USTAVNO PRAVO
Sprovođenje ogleda na životinjama
Zakonom o dobrobiti životinja je propisano da se ogled na životinjama ne sme sprovoditi u slučaju napuštenih životinja, odnosno životinja iz prihvatilišta, pa se odlukom skupštine grada ne može suprotno određivati.
USTAVNO PRAVO
Dozvoljenost revizije u radnom sporu
Stanovište Vrhovnog kasacionog suda o nedozvoljenosti revizije izjavljene protiv drugostepene presude kojom je preinačena nižestepena presuda, tako što je odbijen tužbeni zahtev podnosioca u sporu iz radnog odnosa, nije zasnovano na ustavnopravno prihvatljivom tumačenju procesnog zakona.
USTAVNO PRAVO
Prigovor radi ubrzanja izvršnog postupka koji se vodi pred javnim izvršiteljem
Prigovor radi ubrzavanja postupka može se podneti i u fazi izvršnog postupka pred javnim izvršiteljem.
Zastarelost prava na refundaciju naknade zarade za vrijeme privremene spriječenosti za rad
zaposlenih
Pravo na refundaciju naknade zarade za vrijeme privremene spriječenosti za rad zaposlenih zastarijeva protekom roka od tri godine od izvršene isplate naknade zarade za svaki mjesec pojedinačno.
OGLEDI
UDK: 347.91:347.234(497.11)
DA LI SE U PARNICI PONOVO MOŽE ODREDITI NAKNADA ZA EKSPROPRIJACIJU
* Predrag Trifunović, sudija Vrhovnog suda u penziji.
Rezime: Kroz prikaz primera iz prakse autor se zalaže da se naknada za ranije eksproprijacije (formalno okončane) ostvari tužbom u slučajevima stečaja, ništavosti sporazuma i inflacije; cilj – zaštita imovine i poštovanje ustavnog pravila da nema nevoljnog prelaska privatne svojine u javnu bez plaćanja naknade.
Ključne reči: eksproprijacija, naknada, imovina, stečaj, ništavost sporazuma, inflacija.
Zaposleni ima pravo na uvećanu zaradu za rad noću, u visini utvrđenoj opštim aktom i ugovorom o radu, ako takav rad nije vrednovan pri utvrđivanju osnovne zarade i to najmanje 26% od osnovice.
Sadržaj časopisa broj 5-6, maj-jun 2025:
*Tema broja
Radojka MARINKOVIĆ
Uticaj odluka Ustavnog suda na sudsku praksu u upravnom sporu
*Ogledi
Dr Dragiša B. SLIJEPČEVIĆ
Sticanje prava korišćenja održaja