Donošenje odluke u razumnom roku

SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE

Donošenje odluke u razumnom roku
Postoji povreda prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda imajući u vidu da je postupak, koji je po zakonu hitne prirode, trajao sedam godina i oko tri mjeseca, čemu je u najvećoj mjeri doprinijela dužina postupka pred Kantonalnim sudom, pred kojim je postupak trajao pet godina, a taj sud nije ponudio objektivne i prihvatljive razloge za ovakvo prolongiranje donošenja odluke.

I z o b r a z l o ž e n j a:
Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda, dužina trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima usposta-vljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, predstavka broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, tačka 38. i Delić protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 2. marta 2021. godine, predstavka broj 59181/18, tačka 18).
Ustavni sud zapaža da je apelant podnio tužbu 21. avgusta 2014. godine, a da je konačna odluka u postupku donesena 18. oktobra 2021. godine. Prema tome, relevantan period koji će Ustavni sud ispitati u konkretnom slučaju je sedam godina i oko tri mjeseca. Dalje, Ustavni sud smatra da se ne radi o naročito složenom predmetu, te da je u konkretnom slučaju riječ o postupku u parnici iz radnih odnosa koji se, prema izričitim zakonskim odredba-ma, smatra hitnim. Takođe, Ustavni sud ne može zaključiti da je apelant svojim ponašanjem doprinio dužini traja-nja postupka.
Analizirajući postupanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je Opštinski sud o apelantovoj tužbi odlučio nakon dvije godine i oko dva mjeseca. Dalje, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud odlučio o apelantovoj žalbi tek nakon pet godina. Pri tome, Ustavni sud ističe da taj sud u odgovoru na apelaciju nije ponudio objektivne i prihvatljive razloge za ovakvo prolongiranje donošenja odluke. Imajući u vidu navedeno, kao i to da je Ustavni sud u nizu svojih odluka utvrdio da postoji sistemski problem sa rješavanjem predmeta pred sudovima u Bosni i Hercegovini u razumnom roku, što je posljedica sistemskih nedostataka u organizovanju pravosuđa i efektivnom ostva-rivanju nadležnosti raznih nivoa javne vlasti u ovoj oblasti, za šta ne postoji ni djelotvoran pravni lijek (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1680/16 od 10. maja 2017. godine, tač. 53-66. i druge odluke od 10. maja 2017. godine, sve dostupne na internet stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), Ustavni sud smatra da dužina postupka u konkretnom slučaju ne zadovoljava standard „razumnog roka“ u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
S obzirom na odluku u ovom predmetu i svoju dosadašnju praksu (vidi npr. Ustavni sud, Odluka o dopusti-vosti i meritumu broj AP-2975/21 od 7. septembra 2022. godine, tač. 32–34), Ustavni sud smatra da, u smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, na ime naknade štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku apelantu treba ispla-titi iznos od 800,00 KM. Tu naknadu je dužna platiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana do-stavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka apelantu plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
(Odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, broj AP- 73/22 od 24. X 2025)