Pravo na djelotvoran pravni lijek
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Pravo na djelotvoran pravni lijek
Ne postoji kršenje prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u vezi s pravom na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. ove konvencije kada je apelantica imala mogućnost da ga koristi, koju mogućnost je i koristila podnošenjem zakonom propisanog pravnog lijeka u konkretnom postupku, koji je Kantonalni sud razmotrio i dao jasno obrazloženje, pri čemu činjenica da pravni lijek nije rezultirao donošenjem odluke u apelantičinu korist – sama po sebi ne vodi kršenju ovog prava.
Pravo na djelotvoran pravni lijek u vezi s pravom na pravično suđenje
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Pravo na djelotvoran pravni lijek u vezi s pravom na pravično suđenje
Prekršeno je apelantovo pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u vezi s pravom na pristup sudu iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. ove konvencije kada je Vrhovni sud odbacio apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje analognom primjenom Zakona o parničnom postupku kojim se ograničava pravo stranke da izjavi reviziju, budući da takvo ograničenje nije propisano u Zakonu o upravnim sporovima koji sadrži odredbe o tome ko i kako može izjaviti zahtjev za vanredno preispitivanje, pa je primjena člana 55. Zakona o upravnim sporovima proizvoljna.
Dozvoljenost revizije u parnici iz radnog odnosa
USTAVNO PRAVO
Dozvoljenost revizije u parnici iz radnog odnosa
U situaciji kada drugostepeni sud preinači presudu i odluči o zahtevima stranaka ili kada drugostepeni sud usvoji žalbu, ukine presudu i odluči o zahtevima stranaka, revizija je dozvoljena i u radnom sporu koji se ne odnosi na zasnivanje, postojanje ili prestanak radnog odnosa.
Postupanje stranke po pogrešno datom uputstvu o pravnom leku
UPRAVNO PRAVO
Postupanje stranke po pogrešno datom uputstvu o pravnom leku
Kad u rešenju nije dato upustvo ili je dato pogrešno uputstvo o pravnom leku, stranka koja postupi po pogrešnom uputstvu ne može zbog toga da trpi štetne posledice.
Dva sporna pitanja u vezi sa izvršnim postupcima na osnovu verodostojnih isprava radi naplate komunalnih usluga
UDK: 347.954:351.824.11
DVA SPORNA PITANJA U VEZI SA IZVRŠNIM POSTUPCIMA NA OSNOVU VERODOSTOJNIH ISPRAVA RADI NAPLATE KOMUNALNIH USLUGA
Jasmina Stamenković, sudija Vrhovnog kasacionog suda.
Rezime: Predlog za izvršenje je inicijalni akt kojim se pokreće izvršni postupak na osnovu izvršne isprave i njegova sadržina je određena Zakonom o izvršenju i obezbeđenju uz shodnu primenu Zakona o parničnom postupku.
Pored ostalog, predlog mora da sadrži identifikacione podatke stranaka – jedinstveni matični broj građana ako je stranka fizičko lice i matični broj ako je pravno lice. Svrha navođenja podataka je da se izvršenje sprovede u korist onog lica koje je označeno kao izvršni poverilac i da se sprovede prema licu koje je označeno kao izvršni dužnik, odnosno na njegovoj imovini. Zato podaci moraju biti tačni.
Predlog za izvršenje na osnovu izvršne isprave koji ne sadrži tačne identifikacione podatke, podatke o jedinstvenom matičnom broju građana ili matičnom broju izvršnog dužnika, nije potpun.
Nedostatak je otklonjiv. Ako izvršni poverilac u roku ostavljenom od strane suda ne upotpuni predlog dostavljanjem tačnog podatka (tačnog JMBG ili MB lica koje je označeno kao izvršni dužnik), predlog će se odbaciti, jer se po njemu ne može postupati.
To ne predstavlja preterani zahtev forme, jer izvršni poverilac na osnovu člana 31. Zakona, uz prilaganje izvršne isprave, može od nadležnih državnih organa besplatno pribaviti ovaj podatak.
Pravni interes izvršnog poverioca, davaoca komunalne ili srodne usluge ili lica kome je to novčano potraživanje ustupljeno, za pokretanje parničnog postupka – tužbom sa predlogom za izdavanje platnog naloga, umesto izvršnog postupka na osnovu verodostojne isprave, potrebno je sagledati sa aspekta različitih pogodnosti parničnog postupka koje mu omogućavaju da brže, sveobuhvatnije, efikasnije i ekonomičnije dođe do namirenja svog novčanog potraživanja.
U parničnom postupku, u tužbi nije nužno navođenje identifikacionih podataka stranaka; verodostojne isprave ne moraju biti overene, a za potraživanja do zakonom određenog cenzusa ne moraju biti ni priložene. U slučaju izjavljenog prigovora, o prigovoru ne odlučuje ni prvostepeni ni drugostepeni sud, već se odmah zakazuje ročište za glavnu raspravu. Ako nisu ispunjeni uslovi za izdavanje platnog naloga, sud neće tužbu odbaciti, već će po istoj postupati. Postupanje suda ne zavisi od toga da li je tužilac platio sudske takse. Žalba kao pravni lek obezbeđuje ujednačavanje sudske prakse.
S obzirom na navedeno, odredbu člana 455. Zakona o parničnom postupku u vezi sa ocenom dozvoljenosti tužbe sa predlogom za izdavanje platnog naloga, treba tumačiti fleksibilno i omogućiti nosiocu prava da svoje pravo ostvari onim pravnim putem i onim pravnim sredstvom koje sagledava kao brže i efikasnije.
Ključne reči: izvršne isprave; predlog za izvršenje kao inicijalni akt; sadržina predloga; identifikacioni podaci stranaka; jedinstveni matični broj građana; matični broj pravnog lica; svrha podataka o izvršnom dužniku; otklonjivi nedostaci; odbačaj predloga; verodostojne isprave; komunalne usluge i srodne delatnosti; pravni interes za vođenje parničnog postupka (za redovnu tužbu); nadležnost suda; nadležnost javnog izvršitelja; sadržina inicijalnih akata – tužbe i predloga za izvršenje; troškovi postupaka; pravni lekovi; pravo na pravično suđenje.
Upravni postupak i upravni spor u Srbiji – Glavne procesne veze –
UDK: 35.077.2(497.11)
UPRAVNI POSTUPAK I UPRAVNI SPOR U SRBIJI – Glavne procesne veze –
Prof. dr Zoran Tomić, Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu.
Rezime: Razmatranje relacije pravne regulative upravnog postupka i zakonskog uređenja upravnog spora – u sadašnjem vremenu u Srbiji – važno je, posebno, iz dva razloga: zbog nužnih promena pojedinih solucija ZUS-a (iz 2009. god), radi njegovog osavremenjavanja (naročito u pogledu pravnih lekova), a i zbog dovođenja u sklad posebnih upravno-procesnih propisa sa ZUP-om (iz 2016. god). Najmarkantnije linije povezivanja upravnog postupka i upravno-sudskog postupka u kome se raspetljava upravni spor su – u pogledu predmeta postup(a)ka, načela, stranaka, utvrđivanja činjenica, pravnih puteva zaštite, mogućnosti odlaganja izvršenja, pune sudske jurisdikcije, itd. Pri tome, pozicija organa u upravnom postupku bitno je drugačija od procesne pozicije suda, kao nezavisnog tela i definitivnog kontrolora zakonitosti upravne delatnosti. Njegova nezavisnost u upravnom sporu i staranje isključivo o zakonitosti. Sve u svemu, upravni spor po svojoj prirodi nije treći upravno-procesni stepen nego krajnja, redovna sudska kontrola upravnog postupanja.
Ključne reči: upravni postupak, upravni spor, rešenje, izvršenje, presuda, puna sudska jurisdikcija, pravni lekovi, razuman rok.