Category Archives for "02"

Zastarelost pokretanja i vođenja prekršajnog postupka

PREKRŠAJNO PRAVO

Zastarelost pokretanja i vođenja prekršajnog postupka

Prekršajni postupak ne može se pokrenuti niti voditi ako protekne jedna godina od dana kada je prekršaj učinjen, a pokretanje i vođenje prekršajnog postupka zastareva u svakom slučaju kada protekne dva puta onoliko vremena koliko se po zakonu traži za zastarelost.

Bitna povreda odredaba krivičnog postupka

KRIVIČNO PRAVO

PROCESNO PRAVO

Bitna povreda odredaba krivičnog postupka

Prvostepeni sud mora u presudi da iznese jasan stav u pogledu svakog dela optužnice, da li delo koje je predmet optužbe nije krivično delo ili izvedenim dokazima nije dokazano da ga je optuženi izvršio, u suprotnom učinjena je bitna povreda odredaba krivičnog postupka.

Teško delo protiv bezbednosti javnog saobraćaja i nepostojanje doprinosa oštećenog

KRIVIČNO PRAVO
MATERIJALNO PRAVO

Teško delo protiv bezbednosti javnog saobraćaja i nepostojanje doprinosa oštećenog

Činjenica da je oštećeni sada pokojni u vozilu prevozio drvni materijal je bez uticaja na postojanje doprinosa na njegovoj strani u pogledu nastanka pojedinih povreda koje je zadobio, kada je veštak na osnovu medicinske dokumentacije isključio da kod pokojnog postoje povrede koje se mogu dovesti u vezu sa drvnim materijalom koji je prevozio u vozilu.

ZLOUPOTREBA PRAVA VEĆINE ILI MANJINE AKCIONARA PO KAPITALU

TEMA BROJA

PRIVREDNO PRAVO

UDK: 347.725.028
ZLOUPOTREBA PRAVA VEĆINE ILI MANJINE AKCIONARA PO KAPITALU
*  Akademik Mirko Vasiljević, profesor emeritus Univerziteta u Beogradu – Pravni fakultet.
Rezime: Akcionarsko društvo kao tipično društvo kapitala funkcioniše u skladu sa prirodom ovog društva po principu kapitala izraženog u akcijama. Akcionari koji poseduju akcije sa pravom glasa prema danas dominantnom pravilu imaju u najvišem organu društva – skupštini, onoliko glasova koliko imaju ovih akcija – princip „jedna akcija jedan glas“. Delokrug skupštine ovog društva utvrđuje zakon po principu neotuđivosti (dopunski i statut društva u skladu sa zakonom) i on u osnovi obuhvata najvažnija pitanja upravljanja društvom, kao i pitanja prava i obaveza akcionara. 
Prirodu akcionarskog društva karakteriše dakle postojanje skupštine društva koja odlučuje o najvažnijim pitanjima „života“ društva i to tehnikom propisane većine glasova. Ovaj sistem odlučivanja nalaže potreba efikasnosti donošenja odluka, što je diktirano tržišnim zahtevima konkurentnosti društva. Akcionarska većina po kapitalu pri donošenju odluka iz svoje nadležnosti treba da se rukovodi prvenstveno „interesom društva“ kao institucionalnom zajednicom svih akcionara, vodeći pritom računa i o drugim konstitutivnim interesima uključujući i interes akcionara. Donošenje odluka u skupštini društva inverzijom ovih interesa i stavljanje u prvi plan interesa većinskih (kontrolnih) akcionara, što nije i interes samog akcionarskog društva i interes svih ostalih akcionara (manjinskih), povređuje princip jednakosti i ravnopravnosti akcionara, što predstavlja zloupotrebu prava većine, a što kompanijsko pravo sankcioniše. S druge strane, i manjina akcionara može u datim faktičkim okolnostima svojim glasovima sprečiti donošenje neke odluke skupštine društva, a koja je interes tog društva i zajednički interes svih akcionara, što kompanijsko pravo takođe sankcioniše i što je nedozvoljeno jer predstavlja zloupotrebu prava manjine. Sa ovim se izjednačava i zloupotreba prava jednakosti (dvočlano akcionarsko društvo sa istim procentom kapital učešća). Autor kritički analizira stav regulative (uporednopravno) oko određenja opšteg pojma zloupotrebe prava, kao i njegove transplantacije u kompanijsko pravo u smislu instituta zloupotrebe većine i manjine (i izjednačenog pojma zloupotrebe jednakosti), kao i njenu primenu u sudskoj i poslovnoj praksi.  
Ključne reči: interes akcionarskog društva, zloupotreba prava, zloupotreba manjine, zloupotreba većine, fiducijarna dužnost.
Tekst ,,Zloupotreba prava većine ili manjine akcionara po kapitalu” je objavljen u monografiji – Privredna društva – Odabrani eseji, akademika Mirka Vasiljevića, profesora emeritusa Univerziteta u Beogradu – Pravni fakultet, u izdanju IP Glosarijum.

Neiscrpljivanje pravnih lijekova mogućih prema zakonu

SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE

Neiscrpljivanje pravnih lijekova mogućih prema zakonu
Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispunio formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova), ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluka broj AP 3079/22 od 2. novembra 2022. godine, tačka 5. sa ukazivanjem na relevantnu praksu).

Dozvoljenost revizije u radnom sporu

USTAVNO PRAVO

Dozvoljenost revizije u radnom sporu

Stanovište Vrhovnog kasacionog suda o nedozvoljenosti revizije izjavljene protiv drugostepene presude kojom je u parnici iz radnog odnosa delimično odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev, nije zasnovano na ustavnopravno prihvatljivom tumačenju merodavnog procesnog zakona.

X

Zaboravili ste lozinku?

Pridružite nam se