UDK: 343.10(497.6)“2004/2015″
340.134:343.13(497.6)
PREGOVARANJE O KRIVICI I POSTUPAK ZA IZDAVANJE KAZNENOG NALOGA KAO POJAVNI OBLICI POJEDNOSTAVLJENIH FORMI POSTUPANJA U KRIVIČNIM STVARIMA REPUBLIKE SRPSKE I NJIHOV DOPRINOS EFIKASNOSTI KRIVIČNOG POSTUPKA
(Iskustva u dosadašnjoj praksi)
Mr Dragana Kosić, viši inspektor Ministarstva unutrašnjih poslova, Uprave kriminalističke policije, Jedinice za privredni kriminalitet u Banja Luci.
Rezime: U okviru brojnih mjera koje se preduzimaju s ciljem povećanja efikasnosti krivičnog postupka posebno mjesto pripada upravo pojednostavljenim formama postupanja u krivičnim stvarima. Predlaganje pojednostavljenih procesnih formi tradicionalnim krivičnim postupcima je inspirisano željom za uštedom vremena, troškova i rada, izbjegavanjem formalnosti koje u rutinskim slučajevima izgledaju nepotrebne. U tom kontekstu, izvršena je sistemska reforma krivičnog procesnog zakonodavstva, kako na nivou Bosne i Hercegovine, tako i u njenim entitetima i Brčko Distriktu BiH koja je otvorila potpuno novi pristup krivičnom postupku, u kome se akcenat stavlja ne samo na pojačavanje zaštite osnovnih ljudskih prava i sloboda, nego i na efikasnost samog postupka. U paleti pojednostavljenih i skraćenih postupaka novo krivično procesno zakonodavstvo u Republici Srpskoj poznaje sljedeće oblike: imunitet svjedoka (član 149. ZKP RS), izjašnjenje o krivici (član 244. ZKP RS), pregovaranje o krivici (član 246. ZKP RS) i postupak za izdavanje kaznenog naloga (član 358. ZKP RS). U ovom radu biće riječi o praktičnoj primjeni instituta pregovaranje o krivici i postupka za izdavanje kaznenog naloga s aspekta efikasnosti krivičnog postupka Republike Srpske (iskustva u dosadašnjoj praksi).
Ključne riječi: efikasnost krivičnog postupka, pojednostavljene forme postupanja u krivičnim stvarima, pregovaranje o krivici, postupak za izdavanje kaznenog naloga.
UDK: 343.434/.436:347.96(497.6)
PRAVNI OKVIR UGROŽAVANJA SIGURNOSTI NOSILACA PRAVOSUDNIH FUNKCIJA U BRČKO DISTRIKTU BiH
Dr Milomir Čodo, sekretar Okružnog suda u Bijeljini.
Mr Goran Pisić, šef Policije Brčko distrikta BiH.
Rezime: Sigurnost građana u savremenom društvu je jedan od osnovnih ciljeva i standarda. Sigurnost je osjećaj sigurnosti i spokojstva. Ovaj pojam se može posmatrati sa pravnog, sociološkog, ekonomskog, međunarodnog i u suštini multidisciplinarnog aspekta. U pravnom smislu sigurnost građana može biti posmatrana sa ustavnopravnih, krivičnopravnih, građanskopravnih i drugih pravnih aspekata. U ovom radu akcenat je dat na krivičnopravni aspekt zaštite i to ne svih građana već nosilaca pravosudnih funkcija u Brčko distriktu Bosne i Hercegovine. Vlast u Brčko distriktu BiH je podjeljena na zakonodavnu, izvršnu i sudsku. Sudsku vlast vrše nosioci pravosudnih funkcija, sudije i tužioci ali je u smislu njihove zaštite važno posmatrati i službenike koji predstavljaju njihovu „podršku“ (službenici za informisanje, radnici pisarnica, asistenti itd).
Profesionalno obavljanje sudske vlasti u Bosni i Hercegovini je direktno povezano sa ličnom sigurnosti lica koja vrše ovu vlast.
Pojam sigurnosti sa aspekta osjećaja spokojstva je značajan za sve građane, a posebno za nosioce pravosudnih funkcija ali i nosioce policijskih ovlaštenja.
Krivičnopravna zaštita sudija i tužilaca Brčko distrikta Bosne i Hercegovine je regulisana kao određen broj krivičnih djela ali na po obimu i preciznosti lošiji način nego što je to slučaj u krivičnim zakonima na nivou BiH, Republike Srpske i Federacije BiH.
Ključne riječi: sigurnost, krivična djela, kaznena politika, nosioci pravosudnih funkcija, policija, dokazi, tužba, naknada štete.
UDK: 343.26-053.6(497.6)
KAZNA MALOLJETNIČKOG ZATVORA U REPUBLICI SRPSKOJ
Doc. dr Marina M. Simović, sekretar Ombudsmena za djecu Republike Srpske i docent na Fakultetu pravnih nauka Univerziteta “Apeiron” u Banjoj Luci.
Prof. dr Dragan Jovašević, redovni profesor Pravnog fakulteta Univerziteta u Nišu.
Rezime: U sistemu maloljetničkih krivičnih sankcija, gdje preovladavaju vaspitne mjere, novi Zakon o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku u Republici Srpskoj iz 2010. godine propisuje i posebnu vrstu kazne – kaznu maloljetničkog zatvora. To je najteža vrsta maloljetničkih krivičnih sankcija koja se ne može izreći svakom maloljetniku niti za svako učinjeno krivično djelo. O pojmu, karakteristikama, uslovima propisivanja i izricanja, te primjeni ove kazne sa teorijskog i praktičnog aspekta govori se u ovom radu.
Ključne riječi: zakon, maloljetnik, krivično djelo, krivica, kazna, maloljetnički zatvor, sud.
UDK: 341.232(4-672EU:497.6)
338.246.025.88(497.6)
SISTEM KOORDINACIJE PROCESA EVROPSKIH INTEGRACIJA U BOSNI I HERCEGOVINI
Dr sci. Amela Čolić, vanredni profesor Univerziteta u Bihaću, Pravni fakultet Bihać.
Ispred JU Univerzitet u Bihaću, imenovana za provođenje aktivnosti i ispunjenje obaveza u izradi odgovora na probni Upitnik Evropske komisije za Poglavlje 25: Nauka i istraživanje, u koordinaciji sa Ministarstvom obrazovanja, nauke, kulture i sporta u Vladi Unsko Sanskog kantona. Referentni akt: Smjernice za izradu odgovora na pitanja iz Upitnika Evropske komisije za pripremu mišljenja o zahtjevu za članstvo u Evropskoj uniji, Vijeće ministara BiH i Direkcija za evropske integracije, Sarajevo, februar 2016.
Rezime: Na nivou Bosne i Hercegovine ne djeluje se potpuno usaglašeno. Nažalost, brojni su uzroci: složen organizacijski ustroj države, brojni nivoi vlasti koji u velikoj mjeri djeluju samostalno bez jasne koordinacije i definisanih ciljeva prema višim nivoima vlasti. Bosna i Hercegovina treba da ispuni zahtjevne uslove kako bi odgovorno i u predviđenim rokovima odgovorila na pitanja iz Upitnika Evropske komisije. U tom smislu BiH mora ispuniti dogovorene uslove za dobivanje Upitnika, kako bi dostigla i otpočela zvanični proces dobivanja statusa kandidata. Za državu BiH je važna opredjeljenost da nastavi sa započetim reformskim procesima i da ostvaruje dogovorene ciljeve. Opredjeljenost na nama „svojstven“ način potvrđujemo finalizacijom teksta mehanizma koordinacije, usvajanjem Izvještaja o završetku pregovora u vezi sa adaptacijom Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju od strane Vijeća ministara BiH i potvrđivanjem istog od strane Predsjedništva BiH. U trenucima kada na nivou same Evropske unije treba odrediti prioritete poput unaprijeđenja ekonomsko-finansijske saradnje EU, jačanja zajedničkog tržišta, održive politike migracija te očuvanja i jačanja kredibiliteta politike proširenja, zbog građana BiH treba pokazati ozbiljnost puta prema Evropskoj uniji. Determiniranost od strane nosilaca vlasti ne smije biti samo deklarativna, već stvarna opredjeljenost da se napravi kredibilni napredak.
Ključne riječi: mehanizam koordinacije (međusobnog usklađivanja), horizontalna koordinacija, vertikalna koordinacija, reformska agenda, koordinacijska uloga, pitanje nadležnosti, strateško planiranje.
UDK: 343.985(497.6)
343.132/.133(497.6)
ULOGA KRIMINALISTIČKOG ISTRAŽIVANJA U FUNKCIONIRANJU POLICIJE
U DEMOKRATSKOM DRUŠTVU
Prof. dr Duško Modly, redovni profesor na Pravnom fakultetu u Zagrebu i Rijeci i Policijskoj akademiji u Zagrebu.
Prof. dr Adnan Duraković, vanredni profesor na Pravnom fakultetu, Univerzitet u Zenici, šef Katedre za krivično pravo.
Rezime: Vidimo da je djelatnost policije u pretkrivičnom i krivičnom postupku raznovrsna. Policija u složenim kriminalističkim i procesnim okolnostima postupa po odredbama ZKP-a, ali i propisa o organizaciji i djelovanju policije, kao i po normama kriminalističke i forenzičkih nauka. Sigurno da, u sadašnjim složenim uslovima konfrontacije sa savremenim pojavnim oblicima kriminaliteta, nije moguće tu složenu aktivnost temeljiti samo na pravnim propisima ili se u interpretaciji pravnih instituta isključivo pozivati na teoriju krivičnoprocesnog prava. U pretkrivičnom i krivičnom postupku, primjenjuju se ili bi se trebala primjenjivati brojna nepravna pravila sadržana u kriminalističkoj nauci i drugim forenzičkim disciplinama, koja procesnim pravilima daju poseban sadržaj (udahnjuju im dušu).
Do kriminalističkog istraživanja može i smije doći, samo ako je nadležni policijski organ, koji postupa u konkretnoj stvari, nakon ocjene početne situacije zaključio da se radi o vjerovatnom kriminalnom događaju ili krivičnom djelu. Ocjena početne situacije može ukazati da je kriminalističko istraživanje nepotrebno. To su npr. slučajevi kada je činjenično stanje potpuno razjašnjeno ili to može, odnosno treba učiniti neki drugi subjekt npr. inspekcije, carina, služba društvenog knjigovodstva i sl, osim ako istovremeno nije potrebno i osigurati dostupnost izvršioca. Kriminalističko istraživanje u načelu završava razjašnjavanjem činjeničnog stanja, otkrivanjem izvršioca i mogućih saučesnika i dokazivanjem krivnje.
Ključne riječi: policija, krivični postupak, kriminalistička istraživanja, kriminalističko mišljenje, sudska istina.
UDK: 343.147/.148(497.6)
KRIVIČNOPROCESNI ASPEKTI NALAZA I MIŠLJENJA VJEŠTAKA I NJEGOVE SPECIFIČNOSTI (II deo)
Prof. dr sc Osman Jašarević, Pravni fakultet, Univerzitet u Travniku.
Rezime: Među radnjama dokazivanja u krivičnom postupku posebno mjesto zauzima vještačenje. Uloga, zadaci i obaveze vještaka se suštinski nisu promijenili bez obzira na aktuelnu reformu krivičnog zakonodavstva kako kod nas tako i šire u državama regiona, a i dalje su prisutni isti problemi koji su postojali i prije započinjanja promjena u krivičnom procesnom pravu, odnosno krivičnom postupku u posljednjem desetljeću. Odgovori na pitanja koja po naredbi suda treba da da vještak često nisu jednostavna, niti se na njih može odmah dati odgovor. Davanje stručnog nalaza, zaključka i mišljenja zavisi od čitavog niza faktora, okolnosti i prethodnih procesnih radnji, odnosno drugih predvještačenja. O procesnopravnoj prirodi vještačenja, dužnostima i pravima vještaka, kontroli vještačenja, nagradama i naknadama za vještačenje, ulozi stručnih konsultanata i drugim specifičnostima ove radnje dokazivanja govori ovaj naučno-stručni rad.
Ključne riječi: vještačenje – istražna radnja dokazivanja; dužnosti i prava vještaka; principi, postupak i metode vještačenja; nalaz; mišljenje i zaključak; stručni saradnici; naredba o vještačenju; odluka suda.
UDK: 343.147/.148(497.6)
KRIVIČNOPROCESNI ASPEKTI NALAZA I MIŠLJENJA VJEŠTAKA I NJEGOVE SPECIFIČNOSTI (I deo)
Prof. dr sc Osman Jašarević, Pravni fakultet, Univerzitet u Travniku.
Rezime: Među radnjama dokazivanja u krivičnom postupku posebno mjesto zauzima vještačenje. Uloga, zadaci i obaveze vještaka se suštinski nisu promijenili bez obzira na aktuelnu reformu krivičnog zakonodavstva kako kod nas tako i šire u državama regiona, a i dalje su prisutni isti problemi koji su postojali i prije započinjanja promjena u krivičnom procesnom pravu, odnosno krivičnom postupku u posljednjem desetljeću. Odgovori na pitanja koja po naredbi suda treba da da vještak često nisu jednostavna, niti se na njih može odmah dati odgovor. Davanje stručnog nalaza, zaključka i mišljenja zavisi od čitavog niza faktora, okolnosti i prethodnih procesnih radnji, odnosno drugih predvještačenja. O procesnopravnoj prirodi vještačenja, dužnostima i pravima vještaka, kontroli vještačenja, nagradama i naknadama za vještačenje, ulozi stručnih konsultanata i drugim specifičnostima ove radnje dokazivanja govori ovaj naučno-stručni rad.
Ključne riječi: vještačenje – istražna radnja dokazivanja; dužnosti i prava vještaka; principi, postupak i metode vještačenja; nalaz; mišljenje i zaključak; stručni saradnici; naredba o vještačenju; odluka suda.
UDK: 336.717.061
347.455
NEZAKONITOSTI UGOVORA O KREDITU SA VALUTNOM KLAUZULOM U ŠVAJCARSKOM FRANKU
Prof. dr Milan Blagojević, sudija Okružnog suda u Banjaluci i vanredni profesor na Pravnom fakultetu Univerziteta za poslovni inženjering i menadžment u Banjaluci.
Rezime: Predmet ovog rada je jedno pravno pitanje koje je u Bosni i Hercegovini aktuelno već duži niz godina. Riječ je o pravnoj (ne)valjanosti ugovora o kreditu sa valutnom klauzulom u švajcarskom franku. U radu je najprije izložena suština ovog problema, nakon čega su prikazana shvatanja onih koji smatraju da se u ovom slučaju radi o pravno valjanim ugovorima, a zatim i stav protivnika ovakvih shvatanja. U završnom dijelu rada autor iznosi argumentaciju za sopstveno shvatanje, u kojem objašnjava suštinu nezakonitosti ovakvih ugovora, što istovremeno predstavlja i kritiku shvatanja zagovornika ovakvog načina ugovaranja.
Ključne riječi: ugovor o kreditu, valutna klauzula, ugovorna kamata, zakonitost, ništavost ugovora, ravnopravnost ugovarača, savjesnost i poštenje.
UDK: 343.234/.235(497.6)
343.2.01
KRIVIČNOPRAVNI SISTEM ODMJERAVANJA KAZNI U BOSANSKOHERCEGOVAČKOM
Prof. dr Osman N. Jašarević, Pravni fakultet Univerziteta u Travniku.
Rezime: Ovaj članak razmatra sistem relativnog određivanja ili propisivanja kazni koji je prihvaćen u krivičnom zakonodavstvu BiH, koji ima dvojako značenje. To znači da sve kazne u određenim krivičnim okvirima imaju svoju najmanju i najveću mjeru, donju i gornju granicu, ispod koje i iznad koje te kazne ne mogu biti izricane. Te granice predstavljaju opšti minimum i opšti maksimum određene vrste kazne i označavaju tzv. opšti krivični okvir te vrste kazne.
Metod relativnog određivanja kazni znači da pored opštih krivičnih okvira postoje i tzv. posebni krivični okviri za svako pojedino krivično djelo koje je određeno u posebnom dijelu krivičnog zakona.
Metod alternacije znači da je zakonodavac za neko krivično djelo odredio sankciju na način da je predvidio kaznu zatvora i novčanu kaznu s tim da se može izreći samo jedna od tih kazni.
Metod kumulacije znači da je zakonodavac za neko krivično djelo odredio sankciju na način da je predvidio novčanu kaznu i kaznu zatvora s tim da se počiniocu imaju izreći obje te kazne.
Kad se radi o kazni zatvora kao glavnoj krivičnoj sankciji u pravilu se pri njenom određivanju koristi manji broj tipiziranih krivičih okvira sa jednim brojem standardnih posebnih minimuma odnosno standardiziranih posebnih maksimuma. U tom smislu standardni posebni minimumi kazne zatvora su: tri mjeseca, šest mjeseci, jedna godina, dvije godine, tri godine, pet godina i deset godina.
Standardni posebni maksimumi su: šest mjeseci, jedna godina, tri godine, pet godina, osam godina, deset godina, dvanaest godina, petnaest godina, dvadeset godina i dugotrajne vremene kazne. Ovo stoga što se smatra da manji broj tipiziranih krivičnih okvira više odgovara principu individualizacije kazne i pravilnijem upoređivanju pojedinih krivičnih djela prema njihovoj težini s obzirom na stepen njihove štetnosti.
Ključne riječi: sistem određivanja kazni, KZ BiH, Entitetski KZ, KZBD, krivična sankcija – kazna, odmjeravanje kazne.
UDK: 343.234/.235(497.6)
343.2.01
KRIVIČNOPRAVNI SISTEM ODMJERAVANJA KAZNI U BOSANSKOHERCEGOVAČKOM KRIVIČNOM ZAKONODAVSTVU
(I deo)
Prof. dr Osman N. Jašarević, Pravni fakultet Univerzi-teta u Travniku.
Rezime: Ovaj članak razmatra sistem relativnog određivanja ili propisivanja kazni koji je prihvaćen u krivičnom zakonodavstvu BiH, koji ima dvojako značenje. To znači da sve kazne u određenim krivičnim okvirima imaju svoju najmanju i najveću mjeru, donju i gornju granicu, ispod koje i iznad koje te kazne ne mogu biti izricane. Te granice predstavljaju opšti minimum i opšti maksimum određene vrste kazne i označavaju tzv. opšti krivični okvir te vrste kazne.
Metod relativnog određivanja kazni znači da pored opštih krivičnih okvira postoje i tzv. posebni krivični okviri za svako pojedino krivično djelo koje je određeno u posebnom dijelu krivičnog zakona.
Metod alternacije znači da je zakonodavac za neko krivično djelo odredio sankciju na način da je predvidio kaznu zatvora i novčanu kaznu s tim da se može izreći samo jedna od tih kazni.
Metod kumulacije znači da je zakonodavac za neko krivično djelo odredio sankciju na način da je predvidio novčanu kaznu i kaznu zatvora s tim da se počiniocu imaju izreći obje te kazne.
Kad se radi o kazni zatvora kao glavnoj krivičnoj sankciji u pravilu se pri njenom određivanju koristi manji broj tipiziranih krivičih okvira sa jednim brojem standardnih posebnih minimuma odnosno standardiziranih posebnih maksimuma. U tom smislu standardni posebni minimumi kazne zatvora su: tri mjeseca, šest mjeseci, jedna godina, dvije godine, tri godine, pet godina i deset godina.
Standardni posebni maksimumi su: šest mjeseci, jedna godina, tri godine, pet godina, osam godina, deset godina, dvanaest godina, petnaest godina, dvadeset godina i dugotrajne vremene kazne. Ovo stoga što se smatra da manji broj tipiziranih krivičnih okvira više odgovara principu individualizacije kazne i pravilnijem upoređivanju pojedinih krivičnih djela prema njihovoj težini s obzirom na stepen njihove štetnosti.
Ključne riječi: sistem određivanja kazni, KZ BiH, Entitetski KZ, KZBD, krivična sankcija – kazna, odmjeravanje kazne.