OGLEDI
stvarno pravo
UDK: 347.232.4(497.11)
STICANJE PRAVA KORIŠĆENJA ODRŽAJA
* Dr Dragiša B. Slijepčević, sudija Vrhovnog suda u penziji.
Rezime: Predmet rada je analiza pravnih mogućnosti da se analognom primenom pravnog instituta održaja stekne i pravo korišćenja na sredstvima u društvenoj svojini. To se čini sa aspekta postojeće zakonske regulative o dopuštenju konverzije prava korišćenja na građevinskom zemljištu u pravo svojine i aktuelne sudske prakse nastale nakon brisanja odredbe ZOSPO o zabrani održajnog sticanja prava svojine na sredstvima u društvenoj svojini. Izvršena je analiza pravnih pretpostavki koje su uslov za analognu primenu održajnog sticanja prava korišćenja i dati pravni razlozi da se primenom tog pravnog instituta ostvari usklađivanje faktičkog i pravnog stanja u odnosu na držaoce tog prava i upisane titulare istog u javnom registru. S tim u vezi, ukazano je i na zakonske posledice kojima se opredeljuje primena tog pravnog instituta kao preduslova za zakonsko dopuštenje konverzije prava korišćenja u pravo svojine.
Ključne reči: Održaj; Pravo korišćenja; Konverzija prava korišćenja u pravo svojine; Analogna primena održaja na pravo korišćenja.
TEMA BROJA
USTAVNO PRAVO
UDK: 342.736(497.11)
MANJKAVOST POSTUPKA I PRAVNA DEJSTVA ODLUKE USTAVNOG SUDA O USTAVNOJ ŽALBI
* Dr Dragiša B. Slijepčević, sudija Vrhovnog suda u penziji.
Rezime: U referatu se ukazuje na manjkavosti postupka u kome se donose odluke Ustavnog suda po ustavnim žalbama čiji predmet preispitivanja su presude redovnih sudova. To se čini analizom postojećih zakonskih rešenja i sagledavanjem pravnih posledica najnovije presude Evropskog suda za ljudska prava, kojom je prvi put utvrđena povreda člana 6. stava 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda učinjena od strane Ustavnog suda. Osim toga, posledično uočenim manjkavostima postupka pred Ustavnim sudom u odlučivanju po ustavnim žalbama, iznose se i argumenti o domašaju pravnih posledica odluke Ustavnog suda kojom je poništena presuda redovnog suda. Ukazuje se i na potrebu očuvanja vladavine prava kroz ustavno prihvatljiv odnos redovnih sudova prema odluci Ustavnog suda i predlaže način postupanja kojim se taj balans može očuvati. U tom kontekstu izvršena je i analiza pravnih posledica odluke Ustavnog suda na drugu stranku iz poništene presude i obaveze redovnog suda koje se tim povodom konstituišu po osnovu poništene presude odlukom Ustavnog suda.
Ključne reči: pravne posledice odluke Ustavnog suda; manjkavosti postupka po ustavnoj žalbi; pravna dejstva odluke o poništenju Ustavnog suda.
OGLEDI
OBLIGACIONO PRAVO
UDK: 347.516:656.1(497.11)
639.1.058
ODGOVORNOST UPRAVLJAČA JAVNOG PUTA ZA ŠTETU OD DIVLJAČI
* Dr Dragiša B. Slijepčević, sudija Vrhovnog suda u penziji.
Rezime: Pred osnovnim sudovima u Republici Srbiji pokrenuti su brojni sporovi za naknadu štete usled sudara motornih vozila sa divljim životinjama, kako na autoputu, tako i na ostalim državnim putevima. U više prvostepenih presuda zauzeto je pravno stanovište o postojanju objektivne odgovornosti upravljača javnog puta za nastalu štetu na motornom vozilu i nanete povrede vozaču i putnicima u vozilu. Osim navedenih usvajajućih odluka, donete su i prvostepene presude kojima je tužbeni zahtev odbijen. U tim presudama je zauzeto stanovište da upravljač javnog puta ne može odgovarati za štetu nastalu sudarom motornog vozila sa psom lutalicom, ili divljom životinjom, ako je preduzeo potrebne mere da obezbedi nesmetano obavljanje saobraćaja izgradnjom zaštitne ograde na autoputu, odnosno postavljanjem odgovarajućeg saobraćajnog znaka na drugom državnom putu. U tom slučaju sudovi nalaze da odgovornost za nastalu štetu snosi jedinica lokalne samouprave na čijoj teritoriji je šteta nastala, odnosno lovačko udruženje koje gazduje lovištem na tom delu puta.
S obzirom na iznete oprečne stavove u pogledu pravnog osnova odgovornosti upravljača javnog puta neophodno je izvršiti adekvatnu pravnu analizu odgovarajućih pozitivnopravnih odredbi o postojanju ili nepostojanju odgovornosti upravljača javnog puta za navedene štete.
Ključne reči: javni put, upravljač javnog puta, naknada štete, odgovornost jedinica lokalne samouprave, odgovornost lovačkog udruženja koje gazduje lovištem.
TEMA BROJA
PRIVREDNO PRAVO
UDK: 347.728.5:368.03
COBISS.SR-ID 138708489
NAČIN I USLOVI IZMIRENJA POTRAŽIVANJA U POSTUPKU PRINUDNE LIKVIDACIJE DRUŠTAVA ZA OSIGURANJE
* Prof. dr Dragiša B. Slijepčević, sudija Vrhovnog kasacionog suda u penziji.
** Sabahudin Dž. Tahirović, advokat
Rezime: Predmet ovog rada je utvrđenje pravne prirode roka za prijavu potraživanja u postupku prinudne likvidacije društva za osiguranje. U iznalaženju pravno valjanog odgovora za to pitanje izvršena je analiza upućujućih odredbi Zakona o stečaju i likvidaciji banaka i društava za osiguranje o dopuštenosti primene odgovarajućih pravnih pravila Zakona o stečaju u postupcima prinudne likvidacije društava za osiguranje. Saglasno tome određen je i pravni domašaj shodne primene odredbi Zakona o stečaju u postupku prinudne likvidacije društava za osiguranje. Na temelju iznete argumentacije izveden je zaključak da rok za prijavu potraživanja u postupku prinudne likvidacije društava za osiguranje ima instruktivni, a ne prekluzivni karakter. S tim u vezi napravljena je razlika u pogledu načina i obima izmirenja prijavljenih i neprijavljenih potraživanja prema likvidacionom dužniku do datuma deobe likvidacione mase sa stanovišta izmirenja istih iz sredstava likvidacione mase, odnosno sredstava ostvarenog likvidacionog ostatka.
Ključne reči: prinudna likvidacija, društvo za osiguranje, rok za prijavu potraživanja, namirenje poverilaca, stečaj.
UDK: 349.22:331.106.44
347.736
SUDSKA ZAŠTITA OD NEZAKONITOG OTKAZA UGOVORA O RADU U STEČAJNOM POSTUPKU
Dr Dragiša B. Slijepčević, sudija Vrhovnog kasacionog suda.
Dr Marko Radović, sudija Privrednog suda u Beogradu.
Rezime: Prema pozitivnom stanovištu stečajnog zakonodavstva, otvaranje stečajnog postupka ne uzrokuje prestanak radnog odnosa po sili zakona. Nastupanje pravnih posledica otvaranja stečajnog postupka predstavlja samo razlog za otkaz ugovora o radu zaposlenima kod stečajnog dužnika. Povodom otkaza ugovora o radu u stečajnom postupku postoje brojne nedoumice. Jedno je, ipak, nesporno, da i u stečajnom postupku otkaz može biti nezakonit.
Predmet analize autora usmeren je upravo na dostupnost sudske zaštite od nezakonitog otkaza licima u stečajnom postupku. Prevashodno je raspravljano o pravu na sudsku zaštitu od nezakonitog otkaza u slučaju postojanja stečaja kao otkaznog razloga.
Takođe, kako je život uvek bogatiji od prava, može iznedriti situaciju u kojoj je rešenje o otvaranju stečajnog postupka ukinuto odlukom drugostepenog suda. Štaviše, može se desiti i da u ponovnom postupku razmatranja razloga za otvaranje stečajnog postupka predlog za otvaranje stečajnog postupka bude odbijen kao neosnovan ili povučen. Zbog toga je u drugom delu rad usmeren na polemiku o zaštiti od nezakonitog otkaza u situaciji nepostojanja stečaja kao otkaznog razloga. Sporno pitanje kome je posebno posvećena pažnja odnosi se na momenat saznanja zaposlenog o povredi prava, odnosno o prestanku postojanja stečaja kao otkaznog razloga. U tom kontekstu analiziran je i rok za pokretanje spora radi zaštite njegovih prava na rad.
Ključne reči: stečaj, otkaz ugovora o radu, sudska zaštita, pravo na rad, stečajni postupak
UDK: 347.447.86:351.712.2.045
PRAVO NA UGOVORNU KAZNU ZBOG NEISPUNJENJA NAKON RASKIDA UGOVORA
Dr Dragiša B. Slijepčević, sudija Vrhovnog kasacionog suda.
Rezime: Jedno od osnovnih načela obligacionog prava iskazano je u dužnosti ugovornih strana da ugovorom preuzete obaveze ispune. Međutim, to pravilo se u praksi koriguje i dodatnim pojačanjem kroz ustanovljenje posebnih ugovornih odredbi o ugovornoj kazni. Ugovorna kazna se prevashodno konstituiše u funkciji zaštite određene imovinske koristi, ali se ugovaranje iste zakonom dozvoljava i u cilju obezbeđenja bilo kog pravno dopuštenog interesa.
U našoj sudskoj praksi ugovorna kazna se najčešće sreće kod ugovora o kupoprodaji i ugovora o građenju. U novije vreme ona je prisutna i u gotovo svim ugovorima o prodaji društvenog kapitala.
U pravnoj teoriji je zastupljeno stanovište da je ugovorna kazna za slučaj zadocnjenja u ispunjenju osnovne obaveze akcesorno pravo i da jednako kao i ugovorna obaveza čijem obezbeđenju služi prestaje momentom raskida ugovora. Identično pravno shvatanje je prihvaćeno i u sudskoj praksi.
Nasuprot tome, naša sudska praksa nema izgrađen jedinstven pravni stav o pravu na naplatu ugovorne kazne u slučaju neispunjenja ugovorne obaveze nakon raskida osnovnog ugovora.
S obzirom na spornost koju u sudskoj praksi izaziva postojeća zakonska neuređenost ostvarenja prava na naplatu ugovorne kazne zbog neispunjenja nakon raskida ugovora, mišljenja sam da se to pitanje mora posebno urediti. Na taj način bi se otklonile sve prisutne nedoumice u ostvarenju ovog subjektivnog prava, ali, što je mnogo važnije, i otklonili razlozi za vođenje sudskih sporova i stvorila pravna sigurnost i zakonska izvesnost u pogledu ostvarenja prava na naplatu ugovorne kazne zbog neispunjenja nakon raskida ugovora.
Ključne reči: ugovorna kazna, zadocnjenje u ispunjenju ugovorne obaveze nakon raskida osnovnog ugovora, naplata ugovorne kazne zbog neispunjenja i u slučaju prethodnog raskida osnovnog ugovora.
UDK: 340.134:347.27(497.11)
347.23
DOPUŠTENOST HIPOTEKE NA POLJOPRIVREDNOM ZEMLJIŠTU U DRUŠTVENOJ SVOJINI
Dr Dragiša B. Slijepčević, sudija Vrhovnog kasacionog suda.
Rezime: Odredbom člana 2. Zakona o hipoteci propisano je da hipoteka predstavlja pravo na nepokretnosti koje ovlašćuje poverioca da, ako dužnik ne isplati dug o dospelosti zahteva naplatu potraživanja obezbeđenog hipotekom iz vrednosti nepokretnosti pre običnih poverilaca i pre docnijih hipotekarnih poverilaca, bez obzira u čijoj svojini se nepokretnost nalazi. Međutim, zbog takvog određenja predmeta hipoteke u sudskoj praksi je sporno da li je pravno dopušteno zasnivanje hipoteke i na poljoprivrednom zemljištu u društvenoj svojini. Konkretno, sporno je da li je pojmom pravo svojine obuhvaćena i društvena svojina, odnosno da li se pravo korišćenja na zemljištu u društvenoj svojini suštinski može upodobiti svojinskom ovlašćenju titulara prava na zemljištu u privatnoj, državnoj ili zadružnoj svojini.
Konstituisanjem hipoteke na poljoprivrednom zemljištu u društvenoj svojini ne vrši se svojinska transformacija. Naprotiv, to zemljište zadržava isti pravni status i nakon konstituisanja hipoteke. Zato se konstituisanje hipoteke na poljoprivrednom zemljištu u društvenoj svojini ne kosi sa imperativnom odredbom člana 6. Zakona o pretvaranju društvene svojine na poljoprivrednom zemljištu u druge oblike svojine.
Pravna valjanost konstituisane hipoteke na zemljištu u društvenoj svojini bez pribavljene saglasnosti Agencije za privatizaciju ne može se sporiti kao apsolutno ništav pravni posao pozivom na odredbu člana 103. Zakona o obligacionim odnosima. Dakle, to nisu apsolutno, već relativno ništavi pravni poslovi koji proizvode pravna dejstva sve do donošenja odluke o njihovom poništenju od strane Agencije. U slučaju da Agencija ne poništi datu izjavu o konstituisanju hipoteke bez njene saglasnosti, ili ako za to proteknu zakonom propisani rokovi takav pravni posao se smatra pravno valjanim.
Ključne reči: Zakon o hipoteci, društvena svojina, poljoprivredno zemljište, hipoteka, registar nepokretnosti, Agencija za privatizaciju.
UDK: 336.717.061(497.11)
347.455
PRAVNA VALJANOST VALUTNE KLAUZULE USTANOVLJENE UGOVOROM O KREDITU
Dr Dragiša B. Slijepčević, sudija Vrhovnog kasacionog suda.
Rezime: Sadržina prava i obaveza ugovora o kreditu određena je odredbom člana 1065. ZOO. Međutim, ugovor o kreditu predstavlja izraz volje ugovornih strana i može se zaključiti na kraći ili na duži vremenski rok. Zato davalac kredita, kao ekonomski jača ugovorna strana, pokušava da očuva očekivani profit od plasiranih kreditnih sredstava ugovornim konstituisanjem posebnih zaštitnih klauzula. Valutna klauzula je jedna od zaštitnih mera čije se konstituisanje zakonom dozvoljava u funkciji očuvanja realne tržišne vrednosti plasiranih kreditnih sredstava. Dopuštenost ugovaranja valutne klauzule se temelji na odredbama člana 34. stav 8. Zakona o deviznom poslovanju i člana 395. Zakona o obligacionim odnosima.
Valutna klauzula nije i ne može biti pravni osnov bogaćenja davaoca kredita na štetu korisnika kredita sticanjem nesrazmerne imovinske koristi u odnosu na realnu tržišnu vrednost isplaćenih kreditnih sredstava u dinarima. Valutna klauzula može uživati sudsku zaštitu samo u slučaju kada se njenom primenom obezbeđuje očuvanje ekvivalentnosti uzajamnih davanja. U slučaju da banke plasirana kreditna sredstva nisu pribavile putem sopstvenog zaduženja u švajcarskim francima na međunarodnom tržištu, valutna klauzula o indeksiranju dinarskog duga korisnika kredita primenom kursa CHF ne može uživati sudsku zaštitu. Njome se narušava ekvivalentnost uzajamnih davanja, što je čini apsolutno ništavom.
Međutim, utvrđena ništavost odredbe ugovora o kreditu o indeksaciji plasiranih dinarskih iznosa kredita primenom kursa švajcarskog franka nema automatskog uticaja na punovažnost preostalih ugovornih odredbi. To znači da ništavost takve klauzule nema za posledicu automatsku ništavost celog ugovora o kreditu.
Ključne reči: ugovor o kreditu, valutna klauzula, ekvivalentnost uzajamnih davanja, sudska zaštita.
UDK: 347.728.2(497.11)
PRAVNA DEJSTVA REŠENJA DONETOG U POSTUPKU PRINUDNOG OTKUPA I PRODAJE AKCIJA
Dr Dragiša B. Slijepčević, sudija Vrhovnog kasacionog suda.
Rezime: Predmet referata je analiza pravnih dejstava vanparničnog rešenja o utvrđenoj ceni akcija koja pripada akcionarima čije su akcije bile predmet prinudnog otkupa, odnosno prodaje. U tom kontekstu je obrađeno sporno pravno pitanje o povezanosti i odnosu između rešenja vanparničnog suda i parnične presude kojom se nalaže isplata utvrđene cene akcija po vanparničnom rešenju. Izvršena je analiza obaveznog i mogućeg stranačkog učešća u vanparničnom i parničnom postupku, te pravnog položaja otkupioca akcija i kontrolnog akcionara u tim postupcima. Razmotrena su pravna dejstva vanparničnog rešenja prema akcionarima koji nisu učestvovali u postupku njegovog donošenja, kao i obaveza isplate tim rešenjem utvrđene cene akcija od strane otkupioca akcija i kontrolnog akcionara. O svim pitanjima zauzeti su pravni stavovi autora iskazani u predloženim zaključcima referata.
Ključne reči: prinudni otkup akcija; prinudna prodaja akcija; prodajna i otkupna cena akcija; pravna dejstva vanparničnog rešenja; pravni položaj otkupioca i kontrolnog akcionara.