Pravo na djelotvoran pravni lijek

SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE

Pravo na djelotvoran pravni lijek
Ne postoji kršenje prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u vezi s pravom na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. ove konvencije kada je apelantica imala mogućnost da ga koristi, koju mogućnost je i koristila podnošenjem zakonom propisanog pravnog lijeka u konkretnom postupku, koji je Kantonalni sud razmotrio i dao jasno obrazloženje, pri čemu činjenica da pravni lijek nije rezultirao donošenjem odluke u apelantičinu korist – sama po sebi ne vodi kršenju ovog prava.

I z o b r a z l o ž e n j a:
Apelantica navodi da joj je prekršeno pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Ustavni sud zapaža da se iz apelantičinih navoda može zaključiti da kršenje ovog prava apelantica dovodi u vezu s pravom na pravično suđenje. U vezi s navedenim, Ustavni sud ukazuje da je apelantica u konkretnom slučaju koristila zakonom predviđeni pravni lijek, žalbu protiv prvostepene presude. Navedeni pravni lijek je Kantonalni sud, suprotno apelantičinim navodima, razmotrio i dao jasno obrazloženje, o čemu se Ustavni sud već izjasnio u ranijim tačkama ove odluke. Činjenica da korišteni pravni lijek nije rezultirao donošenjem odluke u apelantičinu korist sama po sebi ne vodi kršenju prava na djelotvoran pravni lijek. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nema kršenja apelantičinog prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije u vezi s pravom na pravično suđenje, te da su ovi apelantičini navodi neosnovani.
(Odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, broj AP-3597/22 od 23. III 2023)