Category Archives for "Tema broja"

INSTITUT ODRŽAJA I SAVREMENE TENDENCIJE U NAŠEM PRAVU

TEMA BROJA 

UDK: 347.232.4(497.11)

INSTITUT ODRŽAJA I SAVREMENE TENDENCIJE U NAŠEM PRAVU

* Dr Katarina Dolović Bojić, vanredni profesor Univerziteta u Beogradu – Pravnog fakulteta.
** Dr Snežana Dabić Nikičević, docent Univerziteta u Beogradu – Pravnog fakulteta.
Rezime: Ustanova održaja doživela je razvoj u našem pravnom sistemu u periodu neurednog vođenja zemljišnih knjiga. Prednost se davala faktičkom u odnosu na registarsko stanje, što je suština i ustanove održaja: kod njega se nesklad između pravnog i faktičkog stanja rešava u korist faktičkog. Uprkos tome što je poslednje dve decenije učinjen veliki napor u cilju rešavanja problema u vezi sa registracijom i prometom prava na nepokretnostima, čini se da u sudskoj praksi i dalje provejavaju iste ideje koje pogoduju široj primeni ustanove održaja. Autorke dovode u pitanje osnovanost i opravdanost takvih shvatanja. U sistemu uredno vođenih registara nepokretnosti nema mesta široj primeni ustanove održaja jer bi i sam pojam savesnog sticaoca trebalo tumačiti usko – savestan je samo onaj koji opravdano veruje da je i sam postao vlasnik, a to bi načelno mogao biti slučaj samo ako je stekao od upisanog prethodnika, na osnovu punovažnog ugovora, te ako se upisao u katastar. Izuzetak u pogledu tumačenja savesnosti bi trebalo da postoji samo ukoliko na određenoj teritoriji nije ustrojen registar nepokretnosti, ili sama nepokretnost nije upisana, ili je pak upisana ali postoji opravdan razlog zbog kojeg ne postoji mogućnost da imalac prava svojine bude upisan.
Ključne reči: Održaj. Redovni održaj. Vanredni održaj. Katastar nepokretnosti. Načelo upisa. Načelo pouzdanja.

MOGUĆNOSTI I TRENDOVI PRIMENE VEŠTAČKE INTELIGENCIJE U PRAVOSUĐU

TEMA BROJA

PROCESNO PRAVO

UDK: 004.8:347.95

MOGUĆNOSTI I TRENDOVI PRIMENE VEŠTAČKE INTELIGENCIJE U PRAVOSUĐU
* Ana Toskić Cvetinović, LL.M, izvršna direktorka, Partneri Srbija.

Rezime: Primena informacionih tehnologija u pravosuđu započela je još sredinom dvadesetog veka, usled potrebe za unapređenjem efikasnosti sudskih postupaka, ali i ujednačavanjem sudske prakse i povećanjem pravne predvidivosti. Krajem 20. i početkom 21. veka, razvijen je koncept predvidive pravde (eng. Predictive Justice), koji podrazumeva mogućnost predviđanja ishoda sudskog postupka, ili neke njegove faze, primenom matematičkih algoritama zasnovanih na obradi velikog obima dostupnih podataka, odnosno prethodnih odluka. Poslednje dve decenije, ubrzani razvoj veštačke inteligencije doveo je da se ovi sistemi sve više koriste i u pravosuđu, pa se danas u pojedinim pravnim sistemima uveliko primenjuju u različitim fazama sudskih postupaka. Međutim, ovakva primena donosi i nove rizike po prava građana, uključujući i zabranu diskriminacije, zaštitu podataka o ličnosti, pravo na pravično suđenje, i pravo na pravnu pomoć.
Međunarodne organizacije, ali i pojedine nacionalne jurisdikcije, poslednjih godina intenzivno rade da razvoju smernica i normi koje bi trebalo da adresiraju rizike primene veštačke inteligencije uopšte, a neki od tih dokumenata osvrću se i na posebne rizike primene VI u pravosuđu.
Stoga ovaj rad nastoji da istraži mogućnosti i izazove primene veštačke inteligencije u pravosuđu. U svom prvom delu, rad daje pojašnjenja osnovnih pojmova relevantnih za razumevanje mogućnosti primene veštačke inteligencije u pravosuđu, kao i pregled relevantnog međunarodnog pravnog okvira, pre svega u kontekstu Saveta Evrope i Evropske unije. Takođe, u radu su predstavljena uporedna iskustva u primeni veštačke inteligencije u pravosuđu, kao i izazovi koji su prilikom ove primene do sada uočeni, pre svega u pogledu rizika po ljudska prava i slobode. U radu se zaključuje da se uvođenju VI pristupa sa velikim oprezom, uz poštovanje najviših etičkih, tehničkih i standarda zaštite ljudskih prava, te da je pri razmatranju uvođenja jednog ovakvog sistema neophodno preduzeti niz regulatornih, edukativnih, i tehničkih intervencija koje bi postavile osnove za adekvatnu i svrsishodnu primenu VI.
Ključne reči:mašinsko učenje, veštačka inteligencija, predvidiva pravda, zaštita podataka o ličnosti.

NAKNADA ZBOG FAKTIČKE EKSPROPRIJACIJE I DONOŠENJA PLANSKOG DOKUMENTA

OBLIGACIONO PRAVO

TEMA BROJA

UDK: 347.234(497.11)

NAKNADA ZBOG FAKTIČKE EKSPROPRIJACIJE I DONOŠENJA PLANSKOG DOKUMENTA
* Predrag Trifunović, sudija Vrhovnog kasacionog suda u penziji.
Rezime: U radu se analizira naknada zbog faktičke eksproprijacije i nerazumno duge (ne)realizacije planskog dokumenta. Faktička eksproprijacija predstavlja protivpravno oduzimanje svojine, a planski dokument njeno ograničenje. Ako se ne može utvrditi visina dokaznim sredstvima naknada se može odrediti po slobodnoj oceni (pravičnosti) uz korekcije po osnovu socijalne pravde.
Ključne reči: formalna eksproprijacija, faktička eksproprijacija, planski dokument, tržišna naknada, pravo na imovinu, lišenje, ograničenje svojine.

UTICAJ MEĐUNARODNOG KRIVIČNOG PRAVA NA NEKE DELIKTE SEKSUALNOG KRIMINALITETA

TEMA BROJA

KRIVIČNO PRAVO

UDK: 341.4:343.541/.564

UTICAJ MEĐUNARODNOG KRIVIČNOG PRAVA NA NEKE DELIKTE SEKSUALNOG KRIMINALITETA
Prof. dr Milan Milošević, Fakultet za poslovne studije i pravo, Beograd.
Rezime: Jedno od najzanimljivijih pitanja savremenog krivičnog prava predstavlja odnos između njegove nacionalne i internacionalne komponente, tj. na koji način i u kojoj meri međunarodno pravo utiče na naše zakonodavstvo, i kakvi se trendovi u tom smislu uočavaju. Ova dilema se prvenstveno odnosi na tzv. transnacionalno međunarodno krivično pravo, koje je očigledno u ekspanziji. Trend sve većeg uticaja međunarodnog prava na domaće krivično zakonodavstvo uočava se već godinama, i nema sumnje da će u budućnosti biti još robusniji. Međutim, uz nesumnjive prednosti, preovlađujući uticaj međunarodnog u odnosu na domaće krivično pravo nosi u sebi i određene probleme, kako terminološke tako i suštinske prirode. Takav je slučaj i sa inkriminacijama koje su rezultat ratifikacije Istanbulske konvencije iz 2011. godine. Polazeći od toga, u daljem tekstu biće u najkraćem analizirano nekoliko aktuelnih inkriminacija koje su evidentno poreklom iz međunarodnog prava a njihovo (ne)propisivanje u sebi nosi određene kontroverze. Reč je o proganjanju, polnom uznemiravanju, sakaćenju ženskog polnog organa, prinudnom zaključenju braka, iskorišćavanju računarske mreže ili komunikacije drugim tehničkim sredstvima za izvršenje krivičnih dela protiv polne slobode prema maloletnom licu, i “silovanju bez prinude”.
Ključne reči: međunarodno krivično pravo, Istanbulska konvencija, sakaćenje genitalija, proganjanje, namamljivanje, prinudno zaključenje braka, silovanje.

GRAĐANSKOPRAVNA ODGOVORNOST ZBOG POVREDE ŽIVOTNE SREDINE

TEMA BROJA 
EKOLOPŠKO PRAVO
UDK: 349.6
          347.1/.2
GRAĐANSKOPRAVNA ODGOVORNOST ZBOG POVREDE ŽIVOTNE SREDINE
* Dr Ilija Babić, redovni profesor univerziteta u penziji.
Rezime: U građanskom pravu, protiv lica koje je povredilo životnu sredinu, mogu se podneti obligacione, stvarnopravne i posesorne tužbe.
Član 156. Zakona o obligacionim odnosima predviđa dve ekološke tužbe. Jedna tužba je preventivna ekološka tužba koja se podnosi ako preti nastupanje znatnije štete. Ovom tužbom tužilac nastoji da otkloni izvor opasnosti od štete (actio popularis) koja preti tužiocu ili neodređenom broju lica. Tužbu može podneti i lice koje nije direktno ugroženo. Druga ekološka tužba može se podneti ako je šteta već nastala iako ovom članu prethodi podnaslov „Zahtev da se ukloni opasnost štete”. Tužilac je lice koje je radnjom (neradnjom) tuženog povređeno te je za njega nastupila materijalna odnosno nematerijalna šteta. Imisije najčešće potiču od opasne stvari i opasne delatnosti te će imalac ove stvari odgovarati za štetu po principu prouzrokovanja (objektivna odgovornost). Istu odgovornost zagađivača za zagađenje životne sredine predviđa i član 103. stav 1.  Zakona o zaštiti životne sredine.
Vlasnik nepokretnosti, pretpostavljeni vlasnik  ali i onaj ko nepokretnost drži na osnovu prava izvedenog iz prava vlasnika  (npr. zakupac nepokretnosti, plodouživalac) može podneti svojinsku negatornu tužbu protiv onog ko ga uznemirava imisijama, a ne oduzimanjem stvari. Ako je tim uznemiravanjem prouzrokovana šteta, vlasnik ima pravo da zahteva naknadu štete po opštim pravilima o naknadi štete.
Držalac nepokretnosti može protiv lica koje ga uznemirava imisijama (bez oduzimanja stvari) podići posesornu tužbu u roku od 30 dana od dana saznanja za smetanje i učinioca, a najkasnije u roku od godinu dana od nastalog smetanja.
Tužbom zbog uznemiravanja državine ne može se zahtevati naknada štete niti  sprovođenje odgovarajućih mera radi sprečavanja imisija (kao što je ugradnja filtera na dimnjaku ili pravljenje bazena ili postrojenja) ili njihovo svođenje na uobičajenu i dozvoljenu meru. Rešenjem suda se samo može odrediti zabrana daljeg uznemiravanja.

Ključne reči: ekološka tužba; negatorna tužba, državinska tužba; actio popularis; građanskopravna  odgovornost za imisije.

PREGLED NEOPHODNIH IZMENA ZAKONA O RADU

TEMA BROJA

RADNO PRAVO

UDK: 349.22(497.11)
COBISS.SR-ID 144561929

PREGLED NEOPHODNIH IZMENA ZAKONA O RADU

* Prof. dr Bojan Urdarević, redovni profesor Pravnog fakulteta Univerziteta u Kragujevcu.
** Jovana Misailović, asistent Pravnog fakulteta Univerziteta u Kragujevcu.

Rezime: Zakon o radu postavlja osnove sistema rada, on je u centru pažnje kako javnosti tako i sindikata i radnika uopšte. Izmene Zakona o radu privlače i medijsku pažnju, one moraju biti dobro argumentovane i utemeljene na realnim potrebama za izmenama. Javna rasprava se u tom slučaju ne samo očekuje od strane stručne javnosti, već je i izričito predviđena Poslovnikom o radu Vlade Republike Srbije. Na krajnju neophodnost pomenutih izmena ukazuje i činjenica da tržište rada, kakvo smo nekad poznavali gotovo i da ne postoji. Pandemija, ekonomske i društvene krize, ali i tehnološka revolucija promenili su svet rada svugde u svetu, pa i u Republici Srbiji. Takođe, mnoga zanimanja postala su deficitarna, pojedini radnici sve traženiji, a prosvetni sistem i dalje u najvećoj meri nije usklađen sa modernim potrebama tržišta rada.
Izmena Zakona o radu, ili donošenje kompletno novog propisa nije nimalo lak zadatak jer su stavovi subjekata na koje se zakon odnosi vrlo često nepomirljivi. Poslodavci, tradicionalno, imaju zahteve koji su usmereni ka olakšanom zapošljavanju i otpuštanju radne snage, uz što manje administriranja i finansijskih obaveza. Sindikati, s druge strane, insistiraju na većoj pravnoj zaštiti radnika i unapređenju sistema kolektivnog pregovaranja.
Ovaj rad predstavlja pokušaj sinteze određenih propusta ili manjkavosti koji bespotrebno opterećuju domaće radno zakonodavstvo već duži niz godina, a čije otklanjanje zahteva drugačiji koncepcijski pristup koji bi trebalo da bude prilagođen prilikama koje danas vladaju na tražištu rada.
Ključne reči: Zakon o radu, zaposleni, kolektivno pregovaranje, sindikat, Međunarodna organizacija rada.

PROBLEMI REGISTRACIJE NEPOKRETNOSTI U SRBIJI I PRAVCI ZA NJIHOVO REŠAVANJE

TEMA BROJA

IMOVINSKO PRAVO

UDK: 347.235(497.11)
COBISS.SR-ID 141310729

PROBLEMI REGISTRACIJE NEPOKRETNOSTI U SRBIJI I PRAVCI ZA NJIHOVO REŠAVANJE
* Dr Miloš Živković, redovni profesor Pravnog fakulteta u Beogradu.

Rezime: Dosadašnji rad na reformi registra nepokretnosti rezultirao je znatnim poboljšanjem ažurnosti podataka za veliki broj nepokretnosti, ali se srpski registar nepokretnosti ponovo nalazi na prekretnici. Najznačajniji problemi u radu katastra nepokretnosti danas su zaostali predmeti i nelegalna gradnja. Krajnji cilj nove etape reforme je postizanje potpune ažurnosti katastra nepokretnosti u realnom vremenu i stvaranje novog, jasnog i znatno jednostavnijeg pravnog okvira za privatnopravni režim nepokretnosti (usvajanje stvarnopravnog zakonika). Nelegalna gradnja dovodi do postojanja „nevidljivih“ nepokretnosti, a postojanje „zaostalih“ predmeta dovodi do neažurnosti podataka o nepokretnostima koje su, kao takve registrovane. Razume se, postoje i drugi problemi u radu katastra nepokretnosti, ali ova dva su najznačajnija jer su sistemske prirode. Prvi problem bi trebalo rešiti reformom postupka ozakonjenja (legalizacije) i uvođenjem nekog modela masovne legalizacije. Drugi problem se svodi na nespremnost i nesposobnost katastra nepokretnosti da obavi onaj deo zadatka koji se odnosi na ono što RGZ naziva „utvrđivanjem prava“, a što se inače odnosi na odlučivanje o tome da li su ispunjeni materijalnopravni i formalni uslovi za sprovođenje upisa. Teorijski govoreći, ovaj problem moguće je rešiti na osnovu dva različita koncepta: jačanjem sopstvenih kapaciteta katastra nepokretnosti ili poveravanjem posla utvrđivanja prava u potpunosti obveznicima dostave (a moguća je i kombinacija ovih koncepata). Predlog sveobuhvatne reforme koji je tokom 2023. godine izradila ekspertska grupa NALED predviđa stvaranje tri koloseka za rešenje problema zaostalih predmeta. Prvi kolosek bi bio postupak pred komisijama koje bi se obrazovale za obavljanje tog posla, drugi kolosek bi bio vanparnični postupak koji bi se odvijao pred javnim beležnicima a treći izvršni postupak koji bi se odvijao pred javnim izvršiteljima. Rezultat rada na nekom od ovih koloseka bio bi utvrđivanje imaoca prava (ako su ispunjeni svi uslovi) ili verovatnog imaoca prava (ako nešto nedostaje), što bi se upisivalo u registar i naknadno vodilo konačnom sticanju prava, protekom zakonskog roka bez protivljenja trećih lica. Ako bi se ovaj model pokazao uspešnim u pogledu zaostalih predmeta, valjalo bi razmišljati o tome da on preraste u trajno rešenje i putokaz za dalje reforme registra nepokretnosti u Srbiji.
Ključne reči: Katastar nepokretnosti. Reforma katastra. Utvrđivanje prava na nepokretnostima.

NAČIN I USLOVI IZMIRENJA POTRAŽIVANJA U POSTUPKU PRINUDNE LIKVIDACIJE DRUŠTAVA ZA OSIGURANJE

TEMA BROJA

PRIVREDNO PRAVO

UDK: 347.728.5:368.03
COBISS.SR-ID 138708489

NAČIN I USLOVI IZMIRENJA POTRAŽIVANJA U POSTUPKU PRINUDNE LIKVIDACIJE DRUŠTAVA ZA OSIGURANJE

* Prof. dr Dragiša B. Slijepčević, sudija Vrhovnog kasacionog suda u penziji.
** Sabahudin Dž. Tahirović, advokat

Rezime: Predmet ovog rada je utvrđenje pravne prirode roka za prijavu potraživanja u postupku prinudne likvidacije društva za osiguranje. U iznalaženju pravno valjanog odgovora za to pitanje izvršena je analiza upućujućih odredbi Zakona o stečaju i likvidaciji banaka i društava za osiguranje o dopuštenosti primene odgovarajućih pravnih pravila Zakona o stečaju u postupcima prinudne likvidacije društava za osiguranje. Saglasno tome određen je i pravni domašaj shodne primene odredbi Zakona o stečaju u postupku prinudne likvidacije društava za osiguranje. Na temelju iznete argumentacije izveden je zaključak da rok za prijavu potraživanja u postupku prinudne likvidacije društava za osiguranje ima instruktivni, a ne prekluzivni karakter. S tim u vezi napravljena je razlika u pogledu načina i obima izmirenja prijavljenih i neprijavljenih potraživanja prema likvidacionom dužniku do datuma deobe likvidacione mase sa stanovišta izmirenja istih iz sredstava likvidacione mase, odnosno sredstava ostvarenog likvidacionog ostatka.
Ključne reči: prinudna likvidacija, društvo za osiguranje, rok za prijavu potraživanja, namirenje poverilaca, stečaj.

IZAZOVI TOKOM PRIMENE PRAVNE NORME

TEMA BROJA

FILOZOFIJA PRAVA

UDK 340.131
COBISS.SR-ID 133266697

IZAZOVI TOKOM PRIMENE PRAVNE NORME**

* Dr Marko Trajković, redovni profesor Pravnog fakulteta Univerziteta u Nišu.
** Rad je rezultat istraživanja na projektu: „Odgovornost u pravnom i društvenom kontekstu“, koji finansira Pravni fakultet Univerziteta u Nišu, u periodu 2021-2025. godine.

Rezime: Kako pravni poredak pored svog normativnog elementa, sadrži i faktički, odnosno ponašanje ljudi po pravnim normama, potrebna je primena prava da bi se ljudi ponašali po pravnim normama, koja je u najširem mogućem smislu reči „pretvaranje prava u stvarnost, njegovo ostvarivanje“,1) a u tome i leže izazovi. Što znači da se ljudi zapravo ponašaju po pravnim normama, te se ona može označiti kao „praktična delatnost ljudi“, ali se ova praktična delatnost može posmatrati i u užem smislu te je onda to primena opšte pravne norme na konkretan slučaj ili izvođenje pojedinačne norme za taj konkretan slučaj iz opšte norme, što je već izazov sam po sebi. Naravno, ovo značenje možemo suziti i vezati primenu prava samo na izvršenje sankcije.2) Iz ovakve postavke proizlazi da primena prava podrazumeva postojanje pravne norme koja će se primeniti, postojanje pravnog subjekta koji će normu primeniti i konkretnog slučaja koji zahteva primenu prava. Ono što se bavljenjem pravom može odmah primetiti je da je primena prava relativno složen proces, jer je nekada teško uskladiti i načiniti logičku celinu onih elemenata koji čine primenu prava. Nekada je moguće da i ne primetimo, a primenjujemo pravo, poput situacije kada primenjujemo ustavnu normu o slobodi kretanja, kada se krećemo. Postoje i oni slučajevi koje Ronald Dvorkin naziva teški slučajevi (hard cases), kada primena zahteva više od pukog poznavanja prava i pravnog sistema kada onaj ko primenjuje pravo mora da iskoristi celokupno svoje znanje iz svih oblasti. Pošto se pravna norma razlikuje od ostalih društvenih normi, time što iza sebe ima aparat prisile, jasno je da se o primeni pravnih normi staraju državni organi, za koje je ova primena izazov.
Ključne reči: Pravo. Primena prava. Tumačenje prava. Pravne praznine. Društveni odnosi.

NOVELE ZAKONA U OBLASTI SUZBIJANJA ORGANIZOVANOG KRIMINALA I TERORIZMA, KORUPCIJE, RATNIH ZLOČINA I VISOKOTEHNOLOŠKOG KRIMINALA

TEMA BROJA

KRIVIČNO PRAVO

UDK:343.85:343.9.02(497.11)
COBISS.SR-ID 127413001
NOVELE ZAKONA U OBLASTI SUZBIJANJA ORGANIZOVANOG KRIMINALA I TERORIZMA, KORUPCIJE, RATNIH ZLOČINA I VISOKOTEHNOLOŠKOG KRIMINALA
* Prof. dr Milan Milošević, Fakultet za poslovne studije i pravo, Beograd.

Rezime: Aktom o promeni Ustava stvorene su normativne pretpostavke za drugačije zakonsko uređivanje položaja nosilaca sudijske i javnotužilačke funkcije, uslova i postupka za njihov izbor, prestanak njihove funkcije, njihovu odgovornost, položaj, kao i organizaciju i način rada. Istovremeno je bilo neophodno izmeniti i odredbe drugih zakona kojima su ova pitanja takođe posebno uređena, kako bi se obezbedilo da sva ova pitanja u različitim zakonima budu uređena jedinstveno. To je uslovilo noveliranje postojećih zakonskih propisa u oblasti suzbijanja najtežih oblika kriminala. Naime, shodno Jedinstvenim metodološkim pravilima za izradu propisa Republike Srbije, bilo je dovoljno samo izmeniti odredbe već postojećih propisa – Zakona o organizaciji i nadležnosti državnih organa u suzbijanju organizovanog kriminala, terorizma i korupcije, Zakona o organizaciji i nadležnosti državnih organa u postupku za ratne zločine i Zakona o organizaciji i nadležnosti državnih organa za borbu protiv visokotehnološkog kriminala.
Ključne reči: zakonska novela, organizovani kriminal, terorizam, visoka korupcija, ratni zločin, visokotehnološki kriminal.

X

Zaboravili ste lozinku?

Pridružite nam se