Tag Archives for " Zakon o obligacionim odnosima "

Ugovor o prodaji tuđe stvari

OBLIGACIONO PRAVO

Ugovor o prodaji tuđe stvari
Ugovor o prodaji tuđe stvari nije apsolutno ništav jer obavezuje ugovarače, ali kupac koji nije znao ili nije mogao znati da je stvar tuđa, može raskinuti ugovor i tražiti naknadu štete ako se usled toga ne može ostvariti cilj ugovora.

Sticanje bez osnova

OBLIGACIONO PRAVO

Sticanje bez osnova

Kada je neki deo imovine jednog lica prešao na bilo koji način u imovinu nekog drugog lica, a taj prelaz nema svoj osnov u nekom pravnom poslu ili u zakonu, sticalac je dužan da ga vrati, a ako to nije moguće, da naknadi vrednost postignutih koristi.

Kupoprodaja stana u izgradnji

OBLIGACIONO PRAVO

Kupoprodaja stana u izgradnji

Kod kupoprodaje stana u izgradnji, radi se o ugovoru o građenju pa se u pogledu odgovornosti za nedostatke građevine primenjuju odgovarajuće odredbe ZOO o ugovora o delu.

Ispunjenje ugovorne obaveze

 

OBLIGACIONO PRAVO

Ispunjenje ugovorne obaveze

Kupac ima pravo da zahteva ispunjenje ugovorne obaveze od prodavca u svemu kako ona glasi, odnosno kako je ugovorom predviđeno, pa ne može zahtevati nešto drugo, ukoliko o tome ne postoji sporazum prodavca i kupca.

Naknada štete po osnovu izmakle koristi

OBLIGACIONO PRAVO

Naknada štete po osnovu izmakle koristi

Kod naknade štete po osnovu izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovnom toku stvari ili prema posebnim okolnostima (optimističko predviđanje nije dovoljno), a čije je ostvarenje sprečeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

ODGOVORNOST REPUBLIKE SRBIJE ZA GREŠKE U RADU SUDA

OBLIGACIONO PRAVO
NEDOUMICE
UDK: 347.962.6(497.11)
ODGOVORNOST REPUBLIKE SRBIJE ZA GREŠKE U RADU SUDA
* Maja Gluščević, advokat iz Niša.
Rezime: Neposredni povod za ovaj rad je propust u radu Osnovnog suda u Nišu u parnici za naknadu nematerijalne štete. Naime, tužilja je kao drugotuženog označila osiguravajuće društvo i nakon održanog pripremnog ročišta, od strane punomoćnika tužilje, nakon što je izvršen uvid u polisu osiguranja putnika u javnom prevozu, utvrđeno je da drugotuženi nije pasivno legitimisan da bude tuženi u toj parnici i samim tim odmah nakon dva radna dana od dana održavanja pripremnog ročišta, tužilja je precizirala tužbeni zahtev u pogledu pravilnog označenja osiguravajućeg društva, koje po polisi i treba da bude tuženi i pasivno je legitimisan. Prvooznačeno osiguravajuće društvo bi na taj način eventualno imalo pravo samo na naknadu troškova odgovora na tužbu i pristupa pripremnom ročištu, ovako zbog propusta u radu suda, precizirani tužbeni zahtev sa pravilnim označenjem tuženog nikada nije združen spisima predmeta, zbog čijeg propusta je tužilja nakon okončanja parnice snosila troškove u visini od nekih 80.000,00 dinara, jer je postupak vođen pune dve godine. Sudija se pravdala da je predmet bio kod veštaka, ali podnesak kojim je tužilja pravilno označila tuženog je podnet sudu svega dva dana nakon održanog pripremnog ročišta, pa samim tim spis predmeta nikako nije mogao da bude kod veštaka radi veštačenja, jer je isto obavljeno tek nakon saslušanja tužilje kao stranke. Ono što je još interesantnije je činjenica da uvidom u libru evidentno stoji da je punomoćnik tužilje predao precizirani tužbeni zahtev i to kog datuma i kada, pa je sasvim nesuvislo da nikad nije združen spisima predmeta. Nakon uložene žalbe od strane prvooznačenog osiguravajućeg društva da isto nije pasivno legitimisano da bude tuženi u parnici za naknadu štete, Apelacioni sud u Nišu ukida presudu Osnovnog suda u Nišu i nakon dve godine, tužilja ukazuje sudu da je dva dana nakon pripremnog ročišta izvršila preciziranje i pravilno označenje tuženog, što prvostepeni sud uopšte nije cenio. Naravno, sada nakon dve godine novooznačeni tuženi nije želeo da stupi u parnicu, a postupajući sudija je tužilju „kaznila“ tako što je odbila tužbeni zahtev prema prvooznačenom tuženom osiguravajućem društvu, jer tužilji nakon dve godine trajanja parnice nije bilo u interesu da povuče tužbu u pogledu prvobitno označenog tuženog, pošto bi troškove snosila, već da kroz žalbu ukaže žalbenom sudu na propust u radu prvostepenog suda i samim tim ukaže na važnu činjenicu, a to je da zbog propusta u radu Osnovnog suda u Nišu. Međutim, ovakvi navodi tužilje ostali su bez uticaja na drugačiju odluku žalbenog suda, jer je isti ostao na istom stanovištu kao i prvostepeni sud da je tužilja tužbu uredila tek na ročištu i to 2023. godine, kada je punomoćnik tužilje ukazao prvostepenom sudu da je tužbu i tužbeni zahtev uredio mnogo ranije, ali svakako za ovakve propuste u radu niko ne odgovara, jer važi „princip zaštite“. 

Ključne reči: Zakon o obligacionim odnosima, Zakon o parničnom postupku, odgovornost za štetu, odgovornost Republike Srbije za greške u radu sudova, disciplinska odgovornost sudije, odgovornost zaposlenih u sudu za nesavestan rad.

PRIVREMENO ODUZIMANJE PREDMETA PRILIKOM HAPŠENJA I OBAVEZA POLICIJE NA IZDAVANJE POTVRDE O PRIVREMENOM ODUZIMANJU PREDMETA, SA POSEBNIM OSVRTOM NA ČUVANJE ODUZETIH STVARI ODNOSNO PREDMETA OSUMNJIČENIH, KAO I PRAVO OSUMNJIČENIH I TREĆIH LICA NA POVRAĆAJ ODUZETIH STVARI (PREDMETA) NA NJIHOV ZAHTEV

 

KRIVIČNO PRAVO

UDK: 343.272(497.11)
COBISS.SR-ID 110939145

PRIVREMENO ODUZIMANJE PREDMETA PRILIKOM HAPŠENJA I OBAVEZA POLICIJE NA IZDAVANJE POTVRDE O PRIVREMENOM ODUZIMANJU PREDMETA, SA POSEBNIM OSVRTOM NA ČUVANJE ODUZETIH STVARI ODNOSNO PREDMETA OSUMNJIČENIH, KAO I PRAVO OSUMNJIČENIH I TREĆIH LICA NA POVRAĆAJ ODUZETIH STVARI (PREDMETA) NA NJIHOV ZAHTEV
* Maja Gluščević, advokat iz Niša.

Rezime: Povod za ovaj rad je postupanje pripadnika PU Niš i to posebnog odeljenja za narkomaniju, koje je prilikom hapšenja od osumnjičenog koji se kretao biciklom, isti oduzelo, a da pritom za navedenu pokretnu stvar čiji je vlasnik osumnjičeni, pustupajuća službena lica nisu izdala potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta, iako je osumnjičenom određeno zadržavanje od strane nadležnog javnog tužioca do 48 časova.
Naime, u potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta, a u kojoj su se nalazili ostali privremeno oduzeti predmeti nađeni kod osumnjičenog, koji su kasnije i vraćeni istom (kao što je mobilni telefon i ostale sitnice), predmetnog bicikla nema. Kako se isti nije nalazio u potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta, postavlja se pitanje da li su pripadnici policije, odnosno ovlašćena službena lica prilikom hapšenja bila u obavezi da bicikl kao pokretnu stvar privremeno oduzmu i tu činjenicu konstatuju (navedu) u potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta, a da je kasnije, uz zahtev, vrate osumnjičenom, jer je vlasnik pokretne stvari, odnosno bicikla osumnjičeni.
U konkretnoj situaciji, po mom mišljenju, ako je osumnjičeni uhapšen prilikom vožnje bicikla i od strane nadležnog javnog tužioca mu je određeno zadržavanje do 48 časova, onda su svakako postupajući pripadnici policije kao službena lica bili u obavezi da bicikl privremeno oduzmu, da tu činjenicu konstatuju u potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta, kao i da ga daju na čuvanje, odnosno na odgovarajuće mesto predviđeno za skladištenje takvih stvari, a sve do izlaska osumnjičenog iz pritvora, kako bi ga vratili osumnjičenom kao vlasniku ili pak trećem licu ako je ono vlasnik stvari, a kada se za to steknu zakonom predviđeni uslovi, naročito ako se ima u vidu da je reč o predmetu, tačnije pokretnoj stvari veće vrednosti.
Ključne reči: policija, hapšenje, Zakon o policiji, Zakon o krivičnom postupku, Krivični zakonik, mera bezbednosti oduzimanje predmeta, osumnjičeni, Zakon o obligacionim odnosima, naknada štete, neosnovano obogaćenje.

Nadležnost suda da sudi u sporu po tužbi potrošača za izvršenje ugovora i nastavak isporuke električne energije

UDK: 366.542
347.412:621.311

NADLEŽNOST SUDA DA SUDI U SPORU PO TUŽBI POTROŠAČA ZA IZVRŠENJE UGOVORA I NASTAVAK ISPORUKE ELEKTRIČNE ENERGIJE
Maja Gluščević, advokat iz Niša.

Rezime: Neposredni povod za ovaj rad je pojava sve više praktičnih nejasnoća oko pravne prirode ugovora o snabdevanju električnom energijom. U praksi je postao problem vezan za primenu zakona i pravni put zaštite kupčevih prava. Naime, na odnos kupca i javnog preduzeća za isporuku električne energije u situaciji kada kupac tužbom traži pravnu zaštitu i izvršenje ugovora kao i nastavak isporuke električne energije, a do obustave isporuke električne energije je došlo usled neizmirenih obaveza, postavlja se pitanje nadležnosti suda za rešavanje nastalog spora, jer je posebnim zakonom predviđen upravni postupak kao pravni put zaštite potrošačkih – kupčevih prava. S obzirom na činjenicu da postoji ugovor između kupca i javnog preduzeća za isporuku električne energije, to znači da je po prirodi taj odnos prvenstveno jedan obligacionopravni odnos ovih strana, pa po pravnom stavu usvojenom od strane Građanskog odeljenja Vrhovnog kasacionog suda Srbije 2012. godine u slučaju da postoji spor između strana u ugovoru – kupca i preduzeća za isporuku električne energije, po tužbi za izvršenje obaveze iz ugovora, iako je prvenstveno posebnim zakonom propisan način zaštite u vidu upravnog postupka, to ne isključuje nadležnost suda da odlučuje i rešava konkretni spor po tužbi za izvršenje obaveze, a ovo s obzirom da je reč o obligaciji.

Ključne reči: kupac, javno preduzeće za isporuku električne energije, Zakon o obligacionim odnosima, Zakon o energetici, Uredba o isporuci električne energije, Zakon o zaštiti potrošača, Vrhovni kasacioni sud, obligacioni odnos, ugovor.

Šteta kao izvor nastanka obaveze u obligacionom pravu

UDK: 347.426

ŠTETA KAO IZVOR NASTANKA OBAVEZE U OBLIGACIONOM PRAVU
Maja Gluščević, advokatski pripravnik.

Rezime: Šteta je institut obligacionog prava, koja je veoma široko, ali precizno regulisana Zakonom o obligacionim odnosima i ujedno predstavlja kompleksno pitanje kako u teoriji tako i u praksi, jer upravo najveći broj parnica nastaje zbog prouzrokovanja štete i to kako materijalne, tako i nematerijalne.

Ključne reči: Zakon o obligacionim odnosima, šteta, naknada štete, nematerijalna šteta, telesna povreda, telesno oštećenje, smrt, povreda časti, širenje neistinitih navoda.

X

Zaboravili ste lozinku?

Pridružite nam se