USTAVNO PRAVO
Povreda prava na suđenje u razumnom roku
Pojam razumne dužine trajanja sudskog postupka je relativna kategorija koja zavisi od niza činilaca – složenosti činjeničnih i pravnih pitanja u konkretnom predmetu, ponašanja stranke u postupku, postupanja nadležnih sudova koji vode postupak i značaja prava o kome se u postupku raspravlja, ali i pored toga što je pojam razumne dužine trajanja sudskog postupka relativna kategorija koja zavisi od navedenih činalaca, trajanje parničnog postupka više od osam godina ne može se opravdati bilo kojim od navedenih činilaca.
USTAVNO PRAVO
Zaštita prava na suđenje u razumnom roku u stečajnom i izvršnom postupku
Zakon o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku ne primenjuje se na stečajne i izvršne postupke koji se vode radi namirenja priznatih ili utvrđenih potraživanja u kojima je stečajni, odnosno izvršni dužnik preduzeće sa većinskim društvenim ili državnim kapitalom.
OBLIGACIONO PRAVO
Odgovornost države za štetu izazvanu povredom prava na suđenje u razumnom roku
Republika Srbija odgovara za materijalnu štetu nastalu zbog potpunog ili delimičnog neizvršenja pravnosnažnih i izvršnih sudskih odluka, odnosno u stečaju utvrđenih potraživanja zaposlenih iz radnog odnosa koja su bez njihove krivice ostala neizvršena i u postupku stečaja vođenom nad stečajnim dužnikom sa većim društvenim ili državnim kapitalom uz uslov da je prethodno utvrđena povreda prava na suđenje u razumnom roku.
OBLIGACIONO PRAVO
Naknada imovinske štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku
Stranka može da podnese tužbu protiv Republike Srbije za naknadu imovinske štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, u roku od godinu dana od kada je stekla pravo na pravično zadovoljenje.
USTAVNO PRAVO
Pravo na suđenje u razumnom roku u vanparničnom postupku
Pravo na suđenje u razumnom roku ima svaka stranka u sudskom postupku, što uključuje i svakog učesnika vanparničnog postupka, pa svaki učesnik vanparničnog postupka čiji je prigovor radi ubrzanja postupka usvojen ima pravo na novčano obeštećenje, koje je sud dužan da dosudi u okviru propisanog minimuma i maksimuma novčanog obeštećenja iz člana 30. stav 1. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku.