SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Kleveta
Prekršeno je apelantovo pravo na slobodu izražavanja iz člana II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 10. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda kada redovni sudovi u osporenim odlukama nisu dali „relevantne i dovoljne razloge“ na osnovu kojih bi se moglo zaključiti da je miješanje u apelantovo pravo na slobodu izražavanja bilo „neophodno u demokratskom društvu“.
USTAVNO PRAVO
Ograničenje slobode izražavanja
Sloboda izražavanja advokata u sudnici nije neograničena, ako je namera bilo kog oblika izražavanja advokata uvreda suda.
OBLIGACIONO PRAVO
Povreda časti i ugleda
Ako se u obraćanju tužene Naučno-nastavnom veću fakulteta iznose sumnje u autentičnost (plagijat) udžbenika i vrednosni sudovi ne povređuje se čast i ugled.
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Sloboda misli, savjesti i vjere i zabrana diskriminacije
Član 9. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda ne štiti svaki čin motivisan ili inspirisan vjerom ili uvjerenjem. U demokratskim društvima, u kojima nekoliko vjera koegzistira u okviru jedne iste populacije, može biti neophodno da se uvedu ograničenja slobode da se manifestuje vjera ili uvjerenje kako bi se uskladili interesi raznih grupa i osiguralo poštovanje uvjerenja svakog lica. To proističe kako iz stava 2. člana 9, tako i iz pozitivne obaveze države prema članu 1. Evropske konvencije da osigura svakome u njenoj nadležnosti prava i slobode definisane Evropskom konvencijom.