OGLEDI
SUDSKO ORGANIZACIONO PRAVO
UDK: 347.962.7(497.11)
COBISS.SR-ID 108188937
MATERIJALNA NEZAVISNOST SUDIJE U SVETLU PREDLOŽENOG ZAKONA O SUDIJAMA1)
* Darko Prstić, sudija Osnovnog suda u Negotinu i član UO Udruženja sudija i tužilaca Srbije.
Rezime: U cilju jačanja nezavisnosti sudske vlasti i dostizanja odgovarajućeg nivoa vladavine prava, u Republici Srbiji je usvojen Akt o promeni Ustava u delu odredbi koje se odnose na pravosuđe, a ustavnim zakonom za njegovo sprovođenje koji je stupio na snagu 30. 11. 2021. godine, predviđeno je da će se pravosudni zakoni uskladiti sa usvojenim amandmanima u roku od godinu dana od dana stupanja na snagu amandmana. U skladu sa ovim normativnim uputom, formirane su radne grupe za izradu nacrta sudskih i javnotužilačkih zakona, a čije radne verzije su u međuvremenu objavljene i bile su predmet javne rasprave i savetodavnog mišljenja Venecijanske komisije, nakon čega je Vlada Republike Srbije dana 17. 1. 2023. godine usvojila set predloga zakona kojim se sprovode navedene promene Ustava. Međutim, usvojenim ustavnim i predloženim zakonskim rešenjima nisu iscrpljene sve mogućnosti koje bi u potrebnom obimu upotpunile standarde za sudstvo, pa je stoga preostalo da se iznova ukaže na nedostatke koje ima predloženi zakonodavni okvir, a koji se tiču pitanja materijalne samostalnosti, kao jedne od garantija nezavisnosti sudija i sudova. Ovo naročito i kod potrebe da se sva pitanja iz sfere materijalnog (plate sudija, naknade i penzije) konačno urede na jednom mestu, a u okviru propisa kojim se uređuje položaj sudija, njihov izbor i prestanak funkcije. Dakle, svrha ovog teksta nije da ukaže na potrebu za normativnim garancijama materijalnog kroz adekvatne plate nosilaca pravosudnih funkcija u sudovima, koja svakako postoji i koja se može rešiti jednostavnom metodom upoređivanja nivoa plata sa prosečnom platom u zemlji, već da se ukaže na potrebu da se pitanje materijalnog dugoročno i sveobuhvatno reši novim Zakonom o sudijama, jer navedena pretpostavka nezavisnosti mora biti sadržana i uređena upravo ovim zakonom, čime bi se nesumnjivo uklonio sistemski propust uređenja ovog pitanja, kao i nedoumice koje će se javiti tokom primene odredbi više zakona i podzakonskih akata, a kojima će se i ubuduće, po svemu sudeći, uređivati ova oblast.
Ključne reči: Akt o promeni Ustava RS, pravosudni zakoni, materijalna samostalnost, nezavisnost sudova i sudija, plate, naknade, penzija.
1) Radni tekst Zakona o sudijama, koji je Ministarstvo pravde RS objavilo na svojoj internet stranici https://www.mpravde.gov.rs/sekcija/53/radneverzijepropisa.php usvojen od strane Vlade Republike Srbije dana 17. 1. 2023. godine.
USTAVNO PRAVO
Pravo na usklađivanje penzije
Pravo na usklađivanje penzije je lično imovinsko pravo koje se nasleđuje.
USTAVNO PRAVO
Priznavanje prava na starosnu penziju
Zahtev za priznavanje prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja može biti odbijen zbog toga što podnosilac zahteva ne ispunjava uslove propisane zakonom, ali je pre donošenja takve odluke nadležni organ dužan da utvrdi činjenice od kojih zavisi ispunjenost tih uslova.
OBLIGACIONO PRAVO
Naknada štete zbog neusklađivanja penzija
Usklađivanje iznosa penzija vojnih osiguranika vrši se po dinamici i na način utvrđen za korisnike penzija u osiguranju zaposlenih, što podrazumeva i identičan procenat vanrednog usklađivanja.
UDK: 364.35(497.11)
342.734(497.11)
RADNI VEK I PRAVO NA PENZIJU
sa posebnim osvrtom na penzionisanje žena
Gordana Vićentijević, dipl. pravnik.
Rezime: Radni vek je pojam koji se pojavljuje kao odrednica koja definiše prava na rad i u okviru rada ali i prava po osnovu rada, pre svega ostvarivanje prava na penziju. Radni vek kao osnovni kriterijum za određivanje trajanja zaposlenja može biti upotrebljen kao instrument izjednačavanja prava na rad zaposlenih, ali i kao način regulisanja obima zapošljavanja u nekom sektoru. Radni vek može predstavljati i kriterijum za zapošljavanje ali i kriterijum za uvećanje prihoda po osnovu rada – zarade.
Radni vek je i osnovni kriterijum za ostvarivanje prava na penziju, jer najnoviji propisi, staž osiguranja kao kriterijum za ostvarivanje prava na penziju svode na minimum (45 godina staža osiguranja). Svojevoljno penzionisanje ili penzionisanje po sili zakona kao pravo ali istovremeno i kao ograničenje prava u zavisnosti od profesije, česte izmene propisa, prestanak zaposlenja po sili zakona sa jedne i mogućnost sporazumnog produžetka zaposlenja sa druge strane, ostavlja veliki prostor za nerazumevanje. Opšti uslov za ostvarivanje prava na starosnu penziju i opšti uslov za prestanak radnog odnosa, iako su oba identična – 65 godina života i najmanje 15 godina staža osiguranja – dva sasvim različita pravna instituta sa različitim pravnim posledicama. Nije moguće osnov za ostvarivanje prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja preobraziti u osnov za prestanak radnog odnosa. Odredba člana 20. Zakona o maksimalnom broju zaposlenih u javnom sektoru o prestanku radnog odnosa po sili zakona, primenjivala bi se samo na žene zaposlene u javnom sektoru i to one koje imaju mogućnost da ostvare pravo na starosnu penziju. Zbog povrede ravnopravnosti i jednakosti Ustavni sud je doneo rešenje o obustavljanju izvršenja svakog pojedinačnog akta ili radnje preduzete na osnovu odredaba člana 20. Zakona o načinu određivanja maksimalnog broja zaposlenih u javnom sektoru do konačne odluke o oceni ustavnosti navedenog člana.
Ključne reči: radni vek, uslovi za penziju, penzija, maksimalni broj zaposlenih, penzionisanje žena, ravnopravnost i jednakost, stav Ustavnog suda.
PROCESNO PRAVO
Legitimacija za potraživanje manje isplaćenih penzija nakon smrti uživaoca penzije
Kada je za naslednika pokojnog ostavioca oglašen sin ostavioca, supruga umrlog nema aktivnu legitimaciju da u sudskom postupku zahteva isplatu neisplaćenih penzija.
OBLIGACIONO PRAVO
Pravo na zateznu kamatu na iznos dosuđene štete
Obaveza naknade štete smatra se dospelom od trenutka nastanka štete, pa od tada teče i pravo na zateznu kamatu na iznos dosuđene štete.
OBLIGACIONO PRAVO
Zastarelost potraživanja neisplaćenog dela penzije
Potraživanje po osnovu neisplaćenog dela penzije zastareva u roku od tri godine, jer se kvalifikuje kao naknada štete a ne u roku od 10 godina (jer se ne kvalifikuje kao sticanje bez osnova).