Tag Archives for " održaj "

ODRŽAJ PREMA ZAKONSKIM ODREDBAMA I SUDSKOJ PRAKSI

OGLEDI
STVARNO PRAVO
UDK: 347.232
ODRŽAJ PREMA ZAKONSKIM ODREDBAMA I SUDSKOJ PRAKSI
* Dr Rajko Sudžum, naučni savetnik
Rezime: Jedan od načina sticanja prava svojine je sticanje tog prava održajem. Svojina stečena održajem ne zasniva se na svojini prethodnika. Održajem se može steći pravo svojine samo na stvari na kojoj drugi ima pravo svojine. Održajem se stiče pravo svojine na originaran način. Održajem se ne može steći pravo svojine na suvlasničkoj stvari, pošto u tom slučaju na stvari ima više sudržalaca. Zakupac ne može steći pravo svojine održajem na stvari koja je predmet zakupa. Vreme potrebno za održaj počinje teći onog dana kada je držalac stupio u državinu, a završava se istekom poslednjeg dana vremena potrebnog za održaj. Sa stanovišta održaja interesantna je i državina stvarne službenosti koja se zasniva na faktičkom vršenju službenosti kada za to vršenje ne postoji pravni osnov.
Osnovni elementi održaja su državina i protek vremena. Državina u smislu održaja postoji na stvari ili povodom stvari (državina stvari ili državina službenosti, odnosno državina prava službenosti). Otuda je održaj vezan za stvarno pravo. Izvan tog prava održaj ne postoji. Održaj je jedan od načina sticanja stvarnih prava, ali ne svih. Održajem se stiče pravo svojine i pravo stvarne službenosti. Ne stiče se održajem pravo zaloge, a ni pravo lične službenosti (pravo plodouživanja, pravo upotrebe i pravo stanovanja, zbog posebnosti ovih prava).
Da bi održaj imao pravni učinak – da bi se njime steklo pravo svojine ili pravo službenosti neophodno je da proističe iz državine koja traje određeno vreme. Kvalitet državine propisuje zakon. Ona mora da bude zakonita i savesna. Zakon propisuje i trajanje državine (protek vremena) kao uslov za nastanak održaja kojim se stiče neko pravo. U ovom slučaju protek vremena je pravna činjenica kojom se zasniva pravni odnos, nastanak prava svojine ili prava lične službenosti.

Ključne reči: održaj, stvarno pravo, pravo svojine, pravo službenosti, državina, protek vremena, zakonita državina, savesna državina, stvarne službenosti, lične službenosti.

ZAŠTITA JAVNOG INTERESA – JAVNA SVOJINA

TEMA BROJA

JAVNA SVOJINA

UDK: 347.218.2(497.11)
COBISS.SR-ID 85565449

ZAŠTITA JAVNOG INTERESA – JAVNA SVOJINA

* Branko Stanić, sudija Vrhovnog kasacionog suda.

Rezime: U referatu su izložena normativna rešenja iz Zakona o javnoj svojini (2011. godina sa izmenama i dopunama), a naročito: nosioci javne svojine, objekti, ograničenja u cilju javnog intresa, modaliteti javne svojine, građansko pravna zaštita, sticanje javne svojine faktičkom eksproprijacijom, zabrana prometa, problem prava korišćenja, ograničene mogućnosti održaja i problemi konverzije. Definiše se javni interes kao korist odnosno dobrobit koju ostvaruju ili svi građani ili velika većina građana ili deo građana kao određena manjinska grupa u zajednici državnoj, regionalnoj i lokalnoj kroz delanje (odluke i aktivnosti) tačno određenih organa vlasti ili organizacija ovlašćenih za vršenje javnih ovlašćenja a to (prema temi referata) u pogledu korišćenja javnog dobra i dobra u opštoj upotrebi. Stručni tekst obogaćen je aktuelnom sudskom praksom Vrhovnog kasacionog suda i Privrednog apelacionog suda.

Ključne reči: Zakon o javnoj svojini, javna svojina, javni interes, nosioci javne svojine, vidovi javne svojine, održaj, konverzija, sudska praksa.

X

Zaboravili ste lozinku?

Pridružite nam se