UPRAVNO PRAVO
Predmet ozakonjenja objekata
Predmet ozakonjenja ne može biti objekat izgrađen na površinama javne namene, odnosno na zemljištu planiranom za uređenje ili izgradnju objekata javne namene za koje se utvrđuje javni interes i koji su u obaveznoj javnoj svojini.
Ne može se izvršiti upis prava svojine u javnim knjigama dok se ne izvrši ozakonjenje objekta.
USTAVNO PRAVO
Ozakonjenje bespravno izgrađenih objekata
Ostvarivanje prava na ozakonjenje objekta može da bude ograničeno rokom, u smislu Zakonom propisanih obaveza imaoca prava na ozakonjenje objekta da preduzme određene radnje u Zakonom propisanom roku (da dostavi: dokaz o stabilnosti objekta, dokaz o odgovarajućem pravu na građevinskom zemljištu ili objektu, izveštaj o zatečenom stanju objekta sa elaboratom geodetskih radova ili drugi dokument propisan Zakonom kao dokaz umesto izveštaja i elaborata, izrađen u skladu sa Zakonom i dokaz o plaćenoj taksi za ozakonjenje), ali ne može da zavisi od efikasnosti postupanja organa nadležnih da sprovedu postupak u kome se odlučuje o ozakonjenju objekta.
UPRAVNO PRAVO
Ozakonjenje objekata
Kada je investitor, odnosno vlasnik objekta dostavio i dokaz o pravu na zemljištu na kome je izvršena gradnja, objekat može biti predmet ozakonjenja.
USTAVNO PRAVO
Postupak legalizacije objekata
U slučajevima propisanim Zakonom o ozakonjenju objekata, nadležni organ nastavlja postupak ozakonjenja objekta nakon pravnosnažnosti ranije donetog rešenja kojim je odbijen zahtev za legalizaciju objekta, jer negativni upravni akti ne mogu steći pravnosnažnost, pa ne postoji smetnja da nadležni organ u istoj pravnoj stvari povede novi postupak i donese drugačiju odluku, ako posebni zakon nije u tom pogledu postavio izričitu zabranu.
USTAVNO PRAVO
Postupak ozakonjenja objekata
U postupku ozakonjenja objekata upravni organ je ovlašćen da utvrđuje da li postoje dokazi o odgovarajućem pravu u smislu odredaba Zakona o ozakonjenju, pa i o tome da li je postojalo protivljenje suvlasnika, odnosno sukorisnika parcele na kojoj su izvedeni radovi koji su predmet ozakonjenja, a postupak mora prekinuti samo ako utvrdi da je to potrebno radi rešavanja prethodnog pitanja, u slučaju kada odluči da sam ne razmatra pitanje za čije je rešenje nadležan sud ili drugi organ.