OGLEDI BOSNA I HERCEGOVINA
UDK:343.62-055.2(497.6:4-6EU)
PRAVNI OKVIR EVROPSKE UNIJE PROTIV NASILJA NAD ŽENAMA I USKLAĐENOST
SA PRAVNIM OKVIROM U BIH
(II deo)
* Prof. dr Mile Šikman, Pravni fakultet Univerziteta u Banjoj Luci.
Rezime: Iako se Evropska unija više od 20 godina bavi problemom nasilja nad ženama, tek je 2024. godine usvojila pravni dokument kojim se na sveobuhvatan način tretira nasilje nad ženama i nasilje u porodici. Riječ je o Direktivi Evropskog parlamenta i Savjeta o suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u porodici, koja je usvojena u maju 2024. godine. Istovremeno, Evropski savjet je od marta 2024. godine otvorio pregovore o pristupanju Bosne i Hercegovine, kao zemlje koja je kandidat za članstvo u Evropskoj uniji od 2022. godine. Navedeno podrazumijeva i neophodan stepen usklađenosti sa kriterijumima za članstvo, koji između ostalih obuhvataju i norme materijalnog krivičnog prava. Predmet analize u ovom radu jesu odredbe sadržane u pomenutoj direktivi, a koje se tiču suzbijanja nasilja nad ženama i nasilja u porodici. Pored toga, prikazaćemo stepen usklađenosti i sa ostalim međunarodnopravnim dokumentima i pravnim dokumentima Evropske unije u ovoj oblasti, kao i pravce daljeg usklađivanja.
Ključne riječi: pravni okvir, krivično pravo, harmonizacija, usklađenost, Evropska unija, Bosna i Hercegovina.
OGLEDI BOSNA I HERCEGOVINA
UDK:343.62-055.2(497.6:4-6EU)
PRAVNI OKVIR EVROPSKE UNIJE PROTIV NASILJA NAD ŽENAMA I USKLAĐENOST
SA PRAVNIM OKVIROM U BIH
(II deo)
* Prof. dr Mile Šikman, Pravni fakultet Univerziteta u Banjoj Luci.
Rezime: Iako se Evropska unija više od 20 godina bavi problemom nasilja nad ženama, tek je 2024. godine usvojila pravni dokument kojim se na sveobuhvatan način tretira nasilje nad ženama i nasilje u porodici. Riječ je o Direktivi Evropskog parlamenta i Savjeta o suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u porodici, koja je usvojena u maju 2024. godine. Istovremeno, Evropski savjet je od marta 2024. godine otvorio pregovore o pristupanju Bosne i Hercegovine, kao zemlje koja je kandidat za članstvo u Evropskoj uniji od 2022. godine. Navedeno podrazumijeva i neophodan stepen usklađenosti sa kriterijumima za članstvo, koji između ostalih obuhvataju i norme materijalnog krivičnog prava. Predmet analize u ovom radu jesu odredbe sadržane u pomenutoj direktivi, a koje se tiču suzbijanja nasilja nad ženama i nasilja u porodici. Pored toga, prikazaćemo stepen usklađenosti i sa ostalim međunarodnopravnim dokumentima i pravnim dokumentima Evropske unije u ovoj oblasti, kao i pravce daljeg usklađivanja.
Ključne riječi: pravni okvir, krivično pravo, harmonizacija, usklađenost, Evropska unija, Bosna i Hercegovina.
OGLEDI BOSNE I HERCEGOVINE
UDK: 343.265.2(497.6)
343.846(497.6)
USLOVNI OTPUST KAO SREDSTVO KRIMINALNE POLITIKE U SUZBIJANJU KRIMINALITETA
U BOSNI I HERCEGOVINI
* Prof. dr Marina M. Simović, redovni profesor Fakulteta pravnih nauka Panevropskog univerziteta ‚‚Apeiron” u Banjoj Luci i sekretar Ombudsmana za djecu Republike Srpske.
** Prof. dr Vladimir M. Simović, tužilac Tužilaštva BiH i redovni profesor Fakulteta za bezbjednost i zaštitu ,,Slobomir P” Univerziteta u Banjoj Luci.
Rezime: U cilju suzbijanja kriminaliteta, savremeno krivično zakonodavstvo predviđa više krivičnih sankcija koje nadležni sudovi u zakonom propisanom postupku izriču učiniocima krivičnih djela. Osnovnu, najčešće propisanu i najznačajniju vrstu krivičnih sankcija predstavljaju kazne, posebno kazne zatvora. One se izriču krivično odgovornom učiniocu krivičnog djela u vremenski određenom trajanju. Pod određenim uslovima, ako je ostvarena svrha njihovog izricanja u smislu uspjeha u resocijalizaciji osuđenog učinioca, vrijeme trajanja izrečene kazne se može skratiti odlukom nadležnog administrativnog organa. To se postiže primjenom uslovnog otpusta koji se smatra vanredno značajnijim sredstvom suzbijanja kriminaliteta. U radu se analizira praksa primjene instituta uslovnog otpusta kao sredstva savremene kriminalne politike u čijoj se osnovi nalaze zahtjevi specijalne prevencije i individualnizacije kazne.
Ključne riječi: kazna zatvora, resocijalizacija, kriminalna politika, uslovni otpust osuđenog lica, Bosna i Hercegovina.
OGLEDI: BOSNA I HERCEGOVINA
UDK: 343.533(497.6)
343.431
TRGOVINA LJUDIMA U PRAVU BOSNE I HERCEGOVINE
(II deo)
* Prof. dr Vladimir M. Simović, tužilac Tužilaštva BiH i redovni profesor Fakulteta za bezbjednost i zaštitu Nezavisnog univerziteta u Banjoj Luci.
** Prof. dr Marina M. Simović, sekretar Ombudsmana za djecu Republike Srpske, redovni profesor, Fakultet pravnih nauka Panevropskog univerziteta “Apeiron” u Banjoj Luci.
Rezime: U radu se raspravljaju aktuelna pitanja trgovine ljudima u pravu Bosne i Hercegovine. Polazi se od opšteg režima uređenja ovog pitanja u skladu sa evropskim standardima. U tom kontekstu, analizira se najprije pravo Bosne i Hercegovine, a potom zakonsko uređenje tog pitanja u vezi krivičnog djela trgovine ljudima, odnosno “Međunarodne trgovine ljudima” u Krivičnom zakonu BiH. Ukazuje se na elemente osnovnog oblika ovog krivičnog djela, obilježja krivičnog djela u pravu Republike Srpske, kao i teže i posebne oblike ispoljavanja krivičnog djela. Zaključno se konstatuje da najveći broj savremenih krivičnih zakonodavstava u Evropi, u sistemu inkriminacija kojima se štite osnovna, temeljna prava ili slobode čovjeka, njegov integritet i dostojanstvo ličnosti – predviđa krivično djelo sa specifičnim nazivom “trgovina ljudima”. Radi se o različitim oblicima/vidovima ispoljavanja protivpravnih djelatnosti pojedinaca ili grupa ljudi, odnosno pravnih lica kojima je cilj eksploatacija drugih lica, posebno žena ili djece, bilo da se radi o opštem, klasičnom kriminalitetu ili transnacionalnom organizovanom kriminalitetu. U osnovi ovih nacionalnih pravnih rješenja se nalazi Konvencija Savjeta Evrope za borbu protiv trgovine ljudima (2005).
Ključne riječi: trgovina ljudima, evropski standardi, Bosna i Hercegovina, krivično djelo, kazna.
Ogledi: Bosna i Hercegovina
UDK: 343.533(497.6)
343.431
TRGOVINA LJUDIMA U PRAVU BOSNE I HERCEGOVINE
(I deo)
* Prof. dr Vladimir M. Simović, tužilac Tužilaštva BiH i redovni profesor Fakulteta za bezbjednost i zaštitu Nezavisnog univerziteta u Banjoj Luci.
** Prof. dr Marina M. Simović, sekretar Ombudsmana za djecu Republike Srpske, redovni profesor, Fakultet pravnih nauka Panevropskog univerziteta “Apeiron” u Banjoj Luci.
Rezime: U radu se raspravljaju aktuelna pitanja trgovine ljudima u pravu Bosne i Hercegovine. Polazi se od opšteg režima uređenja ovog pitanja u skladu sa evropskim standardima. U tom kontekstu, analizira se najprije pravo Bosne i Hercegovine, a potom zakonsko uređenje tog pitanja u vezi krivičnog djela trgovine ljudima, odnosno “Međunarodne trgovine ljudima” u Krivičnom zakonu BiH. Ukazuje se na elemente osnovnog oblika ovog krivičnog djela, obilježja krivičnog djela u pravu Republike Srpske, kao i teže i posebne oblike ispoljavanja krivičnog djela. Zaključno se konstatuje da najveći broj savremenih krivičnih zakonodavstava u Evropi, u sistemu inkriminacija kojima se štite osnovna, temeljna prava ili slobode čovjeka, njegov integritet i dostojanstvo ličnosti – predviđa krivično djelo sa specifičnim nazivom “trgovina ljudima”. Radi se o različitim oblicima/vidovima ispoljavanja protivpravnih djelatnosti pojedinaca ili grupa ljudi, odnosno pravnih lica kojima je cilj eksploatacija drugih lica, posebno žena ili djece, bilo da se radi o opštem, klasičnom kriminalitetu ili transnacionalnom organizovanom kriminalitetu. U osnovi ovih nacionalnih pravnih rješenja se nalazi Konvencija Savjeta Evrope za borbu protiv trgovine ljudima (2005).
Ključne riječi: trgovina ljudima, evropski standardi, Bosna i Hercegovina, krivično djelo, kazna.
OGLEDI BiH
UDK: 343.1(497.6)
COBISS.SR-ID 133290761
REFORMA KRIVIČNOG PROCESNOG ZAKONODAVSTVA U BOSNI I HERCEGOVINI – OČEKIVANJA, STVARNOST I PERSPEKTIVE
(II deo)
* Prof. dr Sadmir Karović, vanredni profesor za krivičnopravnu naučnu oblast, Pravni fakultet, Univerzitet u Travniku, zaposlen u Državnoj agenciji za istrage i zaštitu.
** Prof. dr Marina Simović, Sekretar Ombudsmena za djecu Republike Srpske, vanredni profesor, Fakultet pravnih nauka Univerziteta „Apeiron”, Banja Luka.
Rezime: U ovom radu pažnja je usmjerena na efikasnost krivičnog postupka sa posebnim osvrtom na efikasnost krivičnoprocesnih subjekata na planu rasvjetljavanja i rješenja konkretne krivične stvari. U vezi navedenog, autori su prepoznali i identifikovali ključne procesne probleme koji se odnose na blagovremeno, efikasno i zakonito otkrivanje i dokazivanje krivičnog djela i krivice. S obzirom na to da je od zadnje opšte reforme krivičnoprocesnog zakonodavstva do danas protekao znatan vremenski period dovoljan za kritičku analizu, ostvaren je kritički osvrt na sve faze krivičnog postupka sa intencijom aktueliziranja i problematiziranja određenih zakonskih rješenja procesne prirode (otkrivačka djelatnost, koncept istrage, standardi dokazivanja, dokazna uloga tužioca, sačinjavanje/podizanje optužnice, kompleksnost otkrivanja i dokazivanja i dr) od kojih neposredno zavisi efikasno i zakonito vođenje i okončanje krivičnog postupka. Takođe, savremeni oblici kriminaliteta, posebno specifični oblici organizovanog kriminala, od zakonodavca zahtijevaju adekvatnost zakonske norme na planu ostvarivanja legitimnog zakonskog cilja koji se odnosi na efikasnu i energičnu borbu protiv kriminaliteta kao složene društvene pojave, te postizanja adekvatnih rezultata krivičnog pravosuđa.
Ključne riječi: krivični postupak, krivično djelo, efikasnost, Bosna i Hercegovina.
OGLEDI BiH
UDK: 343.1(497.6)
COBISS.SR-ID 127481097
REFORMA KRIVIČNOG PROCESNOG ZAKONODAVSTVA U BOSNI I HERCEGOVINI – OČEKIVANJA, STVARNOST I PERSPEKTIVE
(I deo)
* Prof. dr Sadmir Karović, vanredni profesor za krivičnopravnu naučnu oblast, Pravni fakultet, Univerzitet u Travniku, zaposlen u Državnoj agenciji za istrage i zaštitu.
** Prof. dr Marina Simović, Sekretar Ombudsmena za djecu Republike Srpske, vanredni profesor, Fakultet pravnih nauka Univerziteta „Apeiron”, Banja Luka.
Rezime: U ovom radu pažnja je usmjerena na efikasnost krivičnog postupka sa posebnim osvrtom na efikasnost krivičnoprocesnih subjekata na planu rasvjetljavanja i rješenja konkretne krivične stvari. U vezi navedenog, autori su prepoznali i identifikovali ključne procesne probleme koji se odnose na blagovremeno, efikasno i zakonito otkrivanje i dokazivanje krivičnog djela i krivice. S obzirom na to da je od zadnje opšte reforme krivičnoprocesnog zakonodavstva do danas protekao znatan vremenski period dovoljan za kritičku analizu, ostvaren je kritički osvrt na sve faze krivičnog postupka sa intencijom aktueliziranja i problematiziranja određenih zakonskih rješenja procesne prirode (otkrivačka djelatnost, koncept istrage, standardi dokazivanja, dokazna uloga tužioca, sačinjavanje/podizanje optužnice, kompleksnost otkrivanja i dokazivanja i dr) od kojih neposredno zavisi efikasno i zakonito vođenje i okončanje krivičnog postupka. Takođe, savremeni oblici kriminaliteta, posebno specifični oblici organizovanog kriminala, od zakonodavca zahtijevaju adekvatnost zakonske norme na planu ostvarivanja legitimnog zakonskog cilja koji se odnosi na efikasnu i energičnu borbu protiv kriminaliteta kao složene društvene pojave, te postizanja adekvatnih rezultata krivičnog pravosuđa.
Ključne riječi: krivični postupak, krivično djelo, efikasnost, Bosna i Hercegovina.
OGLEDI BOSNE I HERCEGOVINE
UDK: 343.341(497.6)
341.48:323.285
COBISS.SR-ID 117616649
PODSTREKAVANJE NA KRIVIČNA DJELA TERORIZMA: ODGOVORNOST I KAŽNJIVOST
U MEĐUNARODNOM PRAVU I PRAVU BOSNE I HERCEGOVINE (II deo)
* Prof. dr Vladimir M. Simović, tužilac Tužilaštva BiH i redovni profesor Fakulteta za bezbjednost i zaštitu Nezavisnog univerziteta u Banjoj Luci.
Rezime: U suzbijanju terorizma kao negativne krivičnopravne pojave i bezbjednosnog problema u međunarodnoj zajednici i nacionalnom krivičnom zakonodavstvu primjenjuju se različite mjere, sredstva i postupci od strane nadležnih organa. U tom sistemu mjera poseban značaj i ulogu imaju krivične sankcije. Njihovom primjenom se ostvaruju ciljevi generalne, odnosno specijalne prevencije prema učiniocima krivičnih djela terorizma, odnosno srodnih krivičnih djela. Među ovim krivičnim djelima se na specifičan način izdvajaju krivična djela gdje se saučesništvo u obliku podstrekavanja, podsticanja, vrbovanja ili nagovaranja drugog ili drugih lica na izvršenje krivičnih djela terorizma smatraju samostalnim inkriminacijama za koje su propisane posebne vrste – mjere kazni. Ovdje su, naime, pripremne radnje, odnosno prethodni stadijum za izvršenje terorizma predviđene kao samostalna radnja izvršenja bez obzira na to da li je do ovog krivičnog djela uopšte došlo ili moglo doći.
Cilj je ovako preduzetih radnji podstrekavanja drugih lica da oni (svi ili samo neki) učestvuju u izvršenju, pomaganju ili pridruživanju, dakle da postanu član bilo koje terorističke grupe. Iz toga se može zaključiti da na osnovu ovako preduzetih djelatnosti učinilac konkretnih krivičnih djela terorizma na osnovu njih donese odluku i nekom svojom djelatnošću potom učestvuje u izvršenju zakonom taksativno nabrojanih krivičnih djela terorizma.
Ključne riječi: terorizam, podstrekavanje, međunarodno pravo, Bosna i Hercegovina.
OGLEDI BOSNA I HERCEGOVINA
UDK: 343.341(497.6)
341.48:323.285
COBISS.SR-ID 114177033
PODSTREKAVANJE NA KRIVIČNA DJELA TERORIZMA: ODGOVORNOST I KAŽNJIVOST U MEĐUNARODNOM PRAVU I PRAVU BOSNE I HERCEGOVINE
(I deo)
* Prof. dr Vladimir M. Simović, tužilac Tužilaštva BiH i redovni profesor Fakulteta za bezbjednost i zaštitu Nezavisnog univerziteta u Banjoj Luci.
Rezime: U suzbijanju terorizma kao negativne krivičnopravne pojave i bezbjednosnog problema u međunarodnoj zajednici i nacionalnom krivičnom zakonodavstvu primjenjuju se različite mjere, sredstva i postupci od strane nadležnih organa. U tom sistemu mjera poseban značaj i ulogu imaju krivične sankcije. Njihovom primjenom se ostvaruju ciljevi generalne, odnosno specijalne prevencije prema učiniocima krivičnih djela terorizma, odnosno srodnih krivičnih djela. Među ovim krivičnim djelima se na specifičan način izdvajaju krivična djela gdje se saučesništvo u obliku podstrekavanja, podsticanja, vrbovanja ili nagovaranja drugog ili drugih lica na izvršenje krivičnih djela terorizma smatraju samostalnim inkriminacijama za koje su propisane posebne vrste – mjere kazni. Ovdje su, naime, pripremne radnje, odnosno prethodni stadijum za izvršenje terorizma predviđene kao samostalna radnja izvršenja bez obzira na to da li je do ovog krivičnog djela uopšte došlo ili moglo doći.
Cilj je ovako preduzetih radnji podstrekavanja drugih lica da oni (svi ili samo neki) učestvuju u izvršenju, pomaganju ili pridruživanju, dakle da postanu član bilo koje terorističke grupe. Iz toga se može zaključiti da na osnovu ovako preduzetih djelatnosti učinilac konkretnih krivičnih djela terorizma na osnovu njih donese odluku i nekom svojom djelatnošću potom učestvuje u izvršenju zakonom taksativno nabrojanih krivičnih djela terorizma.
Ključne riječi: terorizam, podstrekavanje, međunarodno pravo, Bosna i Hercegovina.
UDK: 343.131.8:343.352(497.6)
NAČELO IN DUBIO PRO REO KAO OBILJEŽJE KRIVIČNOG POSTUPKA U PREDMETIMA KORUPTIVNIH KRIVIČNIH DJELA SA OSVRTOM NA BOSNU I HERCEGOVINU (II deo)
Dr sc. Adnan Pirić, docent Fakulteta pravnih nauka Sveučilišta/Univerziteta “Vitez” u Vitezu.
Rezime: Koruptivna krivična djela po svojoj prirodi se teško otkrivaju, a još teže dokazuju i procesuiraju. Koruptivna krivična djela su delikt bez svjedoka, koja se obavljaju najčešće u „četiri oka“, što otežava istragu i obezbjeđenje kvalitetnih dokaza za vođenje krivičnog postupka. U najznačajnijim, ključnim momentima, davanja dara ili primopredaje novca i drugih vrijednosti, koje mogu da budu dokaz o kriminalnoj radnji, nastaje problem kada su u pitanju kriminalističke i krivično procesne radnje o mogućnosti fiksiranja dokaza.
Veoma je bitno pronaći i unaprijediti kvalitetne dokazne radnje, koje mogu doprinijeti prikupljanju i obezbjeđenju dokaza, a da isti ne budu oštećeni ili uništeni, što je od izuzetnog značaja za daljnu istragu, optuženje i konačnu sudsku odluku.
Kada su u pitanju koruptivna krivična djela, bitno je naglasiti da je dokaze veoma teško prikupiti, odnosno obezbjediti, ali je potrebno da policijski organi svojim brojnim arsenalom metoda i sredstava istrage unaprijede kriminalističku i krivično procesnu djelatnost. Od velike sumnje u konačnici ne bude ništa, ona kroz istražnu djelatnost nestane, i samim tim stvori novu sumnju u to da li je korupcija uopšte postojala, i da li su istražni organi uopšte sposobni i voljni da to pronađu, obezbjede i utvrde.
Ključne riječi: načelo in dubio pro reo, krivični postupak, koruptivna krivična djela, Bosna i Hercegovina.