OGLEDI: BOSNA I HERCEGOVINA
UDK: 343.533(497.6)
343.431
TRGOVINA LJUDIMA U PRAVU BOSNE I HERCEGOVINE
(II deo)
* Prof. dr Vladimir M. Simović, tužilac Tužilaštva BiH i redovni profesor Fakulteta za bezbjednost i zaštitu Nezavisnog univerziteta u Banjoj Luci.
** Prof. dr Marina M. Simović, sekretar Ombudsmana za djecu Republike Srpske, redovni profesor, Fakultet pravnih nauka Panevropskog univerziteta “Apeiron” u Banjoj Luci.
Rezime: U radu se raspravljaju aktuelna pitanja trgovine ljudima u pravu Bosne i Hercegovine. Polazi se od opšteg režima uređenja ovog pitanja u skladu sa evropskim standardima. U tom kontekstu, analizira se najprije pravo Bosne i Hercegovine, a potom zakonsko uređenje tog pitanja u vezi krivičnog djela trgovine ljudima, odnosno “Međunarodne trgovine ljudima” u Krivičnom zakonu BiH. Ukazuje se na elemente osnovnog oblika ovog krivičnog djela, obilježja krivičnog djela u pravu Republike Srpske, kao i teže i posebne oblike ispoljavanja krivičnog djela. Zaključno se konstatuje da najveći broj savremenih krivičnih zakonodavstava u Evropi, u sistemu inkriminacija kojima se štite osnovna, temeljna prava ili slobode čovjeka, njegov integritet i dostojanstvo ličnosti – predviđa krivično djelo sa specifičnim nazivom “trgovina ljudima”. Radi se o različitim oblicima/vidovima ispoljavanja protivpravnih djelatnosti pojedinaca ili grupa ljudi, odnosno pravnih lica kojima je cilj eksploatacija drugih lica, posebno žena ili djece, bilo da se radi o opštem, klasičnom kriminalitetu ili transnacionalnom organizovanom kriminalitetu. U osnovi ovih nacionalnih pravnih rješenja se nalazi Konvencija Savjeta Evrope za borbu protiv trgovine ljudima (2005).
Ključne riječi: trgovina ljudima, evropski standardi, Bosna i Hercegovina, krivično djelo, kazna.
Ogledi: Bosna i Hercegovina
UDK: 343.533(497.6)
343.431
TRGOVINA LJUDIMA U PRAVU BOSNE I HERCEGOVINE
(I deo)
* Prof. dr Vladimir M. Simović, tužilac Tužilaštva BiH i redovni profesor Fakulteta za bezbjednost i zaštitu Nezavisnog univerziteta u Banjoj Luci.
** Prof. dr Marina M. Simović, sekretar Ombudsmana za djecu Republike Srpske, redovni profesor, Fakultet pravnih nauka Panevropskog univerziteta “Apeiron” u Banjoj Luci.
Rezime: U radu se raspravljaju aktuelna pitanja trgovine ljudima u pravu Bosne i Hercegovine. Polazi se od opšteg režima uređenja ovog pitanja u skladu sa evropskim standardima. U tom kontekstu, analizira se najprije pravo Bosne i Hercegovine, a potom zakonsko uređenje tog pitanja u vezi krivičnog djela trgovine ljudima, odnosno “Međunarodne trgovine ljudima” u Krivičnom zakonu BiH. Ukazuje se na elemente osnovnog oblika ovog krivičnog djela, obilježja krivičnog djela u pravu Republike Srpske, kao i teže i posebne oblike ispoljavanja krivičnog djela. Zaključno se konstatuje da najveći broj savremenih krivičnih zakonodavstava u Evropi, u sistemu inkriminacija kojima se štite osnovna, temeljna prava ili slobode čovjeka, njegov integritet i dostojanstvo ličnosti – predviđa krivično djelo sa specifičnim nazivom “trgovina ljudima”. Radi se o različitim oblicima/vidovima ispoljavanja protivpravnih djelatnosti pojedinaca ili grupa ljudi, odnosno pravnih lica kojima je cilj eksploatacija drugih lica, posebno žena ili djece, bilo da se radi o opštem, klasičnom kriminalitetu ili transnacionalnom organizovanom kriminalitetu. U osnovi ovih nacionalnih pravnih rješenja se nalazi Konvencija Savjeta Evrope za borbu protiv trgovine ljudima (2005).
Ključne riječi: trgovina ljudima, evropski standardi, Bosna i Hercegovina, krivično djelo, kazna.
BOSNA I HERCEGOVINA: OGLEDI
UDK: 343.533::004
COBISS.SR-ID 144576265
KOMPJUTERSKA (RAČUNARSKA) PREVARA U PRAVU BOSNE I HERCEGOVINE
I MEĐUNARODNI STANDARDI
(II deo)
* Prof. dr Marina M. Simović, vanredni profesor, Fakultet pravnih nauka Panevropskog univerziteta “Apeiron” u Banjoj Luci, sekretar Ombudsmana za djecu Republike Srpske.
** Prof. dr Vladimir M. Simović, tužilac Tužilaštva BiH i redovni profesor Fakulteta za bezbjednost i zaštitu Nezavisnog univerziteta u Banjoj Luci.
Rezime: U savremenom krivičnom zakonodavstvu uopšte, pa tako i u pozitivnom pravu Bosne i Hercegovine, propisano je više različitih krivičnih djela prevare koja su sistematizovana u različitim grupama djela prema različitim zaštitnim objektima, ali sa višemanje identičnim radnjama izvršenja sa namjerom/ciljem pribavljanja koristi za sebe ili za drugo lice, odnosno sa namjerom/ciljem nanošenja štete drugom licu. To su: a) prevara pri glasanju (ili izborna prevara), b) prevara u privrednom poslovanju (ili prevara u osiguranju), c) prevara, d) prevara u službi i e) kompjuterska prevara. U sistemu, skupu više različitih oblika ispoljavanja krivičnih djela prevare specifičan karakter, prirodu i sadržinu ima upravo krivično djelo računalna/kompjuterska prevara koju propisuju tri krivična zakona (osim Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine). U osnovi ove inkriminacije se nalaze relevantni međunarodni standardi sadržani u Konvenciji Saveta Evrope o kibernetičkom (računarskom, sajber) kriminalu (Budimpešta, 2001.). U ovom radu se izlažu pojam, karakteristike, elementi bića i sadržina krivičnog djela kompjuterske prevare shodno zakonskim rješenjima sa primjenom u Bosni i Hercegovini.
Ključne riječi: računarska prevara, zakon, krivično djelo, odgovornost, međunarodni standardi.
OGLEDI: BOSNA I HERCEGOVINA
UDK: 343.533::004
COBISS.SR-ID 141327881
KOMPJUTERSKA (RAČUNARSKA) PREVARA U PRAVU BOSNE I HERCEGOVINE I MEĐUNARODNI STANDARDI
(I deo)
* Prof. dr Marina M. Simović, vanredni profesor, Fakultet pravnih nauka Panevropskog univerziteta “Apeiron” u Banjoj Luci, sekretar Ombudsmana za djecu Republike Srpske.
** Prof. dr Vladimir M. Simović, tužilac Tužilaštva BiH i redovni profesor Fakulteta za bezbjednost i zaštitu Nezavisnog univerziteta u Banjoj Luci.
Rezime: U savremenom krivičnom zakonodavstvu uopšte, pa tako i u pozitivnom pravu Bosne i Hercegovine, propisano je više različitih krivičnih djela prevare koja su sistematizovana u različitim grupama djela prema različitim zaštitnim objektima, ali sa višemanje identičnim radnjama izvršenja sa namjerom/ciljem pribavljanja koristi za sebe ili za drugo lice, odnosno sa namjerom/ciljem nanošenja štete drugom licu. To su: a) prevara pri glasanju (ili izborna prevara), b) prevara u privrednom poslovanju (ili prevara u osiguranju), c) prevara, d) prevara u službi i e) kompjuterska prevara. U sistemu, skupu više različitih oblika ispoljavanja krivičnih djela prevare specifičan karakter, prirodu i sadržinu ima upravo krivično djelo računalna/kompjuterska prevara koju propisuju tri krivična zakona (osim Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine). U osnovi ove inkriminacije se nalaze relevantni međunarodni standardi sadržani u Konvenciji Saveta Evrope o kibernetičkom (računarskom, sajber) kriminalu (Budimpešta, 2001.). U ovom radu se izlažu pojam, karakteristike, elementi bića i sadržina krivičnog djela kompjuterske prevare shodno zakonskim rješenjima sa primjenom u Bosni i Hercegovini.
Ključne riječi: računarska prevara, zakon, krivično djelo, odgovornost, međunarodni standardi.
OGLEDI BOSNE I HERCEGOVINE
UDK: 343.341(497.6)
341.48:323.285
COBISS.SR-ID 117616649
PODSTREKAVANJE NA KRIVIČNA DJELA TERORIZMA: ODGOVORNOST I KAŽNJIVOST
U MEĐUNARODNOM PRAVU I PRAVU BOSNE I HERCEGOVINE (II deo)
* Prof. dr Vladimir M. Simović, tužilac Tužilaštva BiH i redovni profesor Fakulteta za bezbjednost i zaštitu Nezavisnog univerziteta u Banjoj Luci.
Rezime: U suzbijanju terorizma kao negativne krivičnopravne pojave i bezbjednosnog problema u međunarodnoj zajednici i nacionalnom krivičnom zakonodavstvu primjenjuju se različite mjere, sredstva i postupci od strane nadležnih organa. U tom sistemu mjera poseban značaj i ulogu imaju krivične sankcije. Njihovom primjenom se ostvaruju ciljevi generalne, odnosno specijalne prevencije prema učiniocima krivičnih djela terorizma, odnosno srodnih krivičnih djela. Među ovim krivičnim djelima se na specifičan način izdvajaju krivična djela gdje se saučesništvo u obliku podstrekavanja, podsticanja, vrbovanja ili nagovaranja drugog ili drugih lica na izvršenje krivičnih djela terorizma smatraju samostalnim inkriminacijama za koje su propisane posebne vrste – mjere kazni. Ovdje su, naime, pripremne radnje, odnosno prethodni stadijum za izvršenje terorizma predviđene kao samostalna radnja izvršenja bez obzira na to da li je do ovog krivičnog djela uopšte došlo ili moglo doći.
Cilj je ovako preduzetih radnji podstrekavanja drugih lica da oni (svi ili samo neki) učestvuju u izvršenju, pomaganju ili pridruživanju, dakle da postanu član bilo koje terorističke grupe. Iz toga se može zaključiti da na osnovu ovako preduzetih djelatnosti učinilac konkretnih krivičnih djela terorizma na osnovu njih donese odluku i nekom svojom djelatnošću potom učestvuje u izvršenju zakonom taksativno nabrojanih krivičnih djela terorizma.
Ključne riječi: terorizam, podstrekavanje, međunarodno pravo, Bosna i Hercegovina.
OGLEDI BOSNA I HERCEGOVINA
UDK: 343.341(497.6)
341.48:323.285
COBISS.SR-ID 114177033
PODSTREKAVANJE NA KRIVIČNA DJELA TERORIZMA: ODGOVORNOST I KAŽNJIVOST U MEĐUNARODNOM PRAVU I PRAVU BOSNE I HERCEGOVINE
(I deo)
* Prof. dr Vladimir M. Simović, tužilac Tužilaštva BiH i redovni profesor Fakulteta za bezbjednost i zaštitu Nezavisnog univerziteta u Banjoj Luci.
Rezime: U suzbijanju terorizma kao negativne krivičnopravne pojave i bezbjednosnog problema u međunarodnoj zajednici i nacionalnom krivičnom zakonodavstvu primjenjuju se različite mjere, sredstva i postupci od strane nadležnih organa. U tom sistemu mjera poseban značaj i ulogu imaju krivične sankcije. Njihovom primjenom se ostvaruju ciljevi generalne, odnosno specijalne prevencije prema učiniocima krivičnih djela terorizma, odnosno srodnih krivičnih djela. Među ovim krivičnim djelima se na specifičan način izdvajaju krivična djela gdje se saučesništvo u obliku podstrekavanja, podsticanja, vrbovanja ili nagovaranja drugog ili drugih lica na izvršenje krivičnih djela terorizma smatraju samostalnim inkriminacijama za koje su propisane posebne vrste – mjere kazni. Ovdje su, naime, pripremne radnje, odnosno prethodni stadijum za izvršenje terorizma predviđene kao samostalna radnja izvršenja bez obzira na to da li je do ovog krivičnog djela uopšte došlo ili moglo doći.
Cilj je ovako preduzetih radnji podstrekavanja drugih lica da oni (svi ili samo neki) učestvuju u izvršenju, pomaganju ili pridruživanju, dakle da postanu član bilo koje terorističke grupe. Iz toga se može zaključiti da na osnovu ovako preduzetih djelatnosti učinilac konkretnih krivičnih djela terorizma na osnovu njih donese odluku i nekom svojom djelatnošću potom učestvuje u izvršenju zakonom taksativno nabrojanih krivičnih djela terorizma.
Ključne riječi: terorizam, podstrekavanje, međunarodno pravo, Bosna i Hercegovina.
UDK: 343.346.2 (497.6)
UGROŽAVANJE JAVNOG SAOBRAĆAJA U PRAVU BRČKO DISTRIKTA BOSNE I HERCEGOVINE – KRIVIČNA ODGOVORNOST I KAŽNJIVOST
Prof. dr Marina M. Simović, sekretar u Ombudsmanu za djecu Republike Srpske i vanredni profesor na Fakultetu pravnih nauka Panevropskog univerziteta „Apeiron“ u Banjoj Luci.
Prof. dr Vladimir M. Simović, tužilac Tužilaštva Bosne i Hercegovine i vanredni profesor Fakulteta za bezbjednost i zaštitu Nezavisnog univerziteta u Banjoj Luci i Pravnog fakulteta Univerziteta „Vitez“ u Vitezu.
Rezime: Različiti su oblici i vidovi povrede ili ugrožavanja bezbjednosti javnog saobraćaja na putevima, bilo od strane učesnika u saobraćaju (vozača motornih vozila ili prevoznih sredstava) ili drugih lica. U svim tim slučajevima dolazi do kršenja (postupanja protivno) saobraćajnih propisa. Neka od ovih ponašanja su propisana kao prekršaji, a najteži oblici njihovog ispoljavanja su predviđeni kao krivična djela. Slična je situacija i u pravu Brčko distrikta Bosne i Hercegovine. U radu se analiziraju pojam, karakteristike i elementi krivičnog djela ugrožavanja javnog saobraćaja.
Ključne riječi: javni saobraćaj, kršenje propisa, ugrožavanje, Brčko distrikt BIH, odgovornost, kazna.
UDK: 342.738(497.6)
340.142:341.645(4)
PRAVO NA PRIVATNI I PORODIČNI ŽIVOT I PRAKSA EVROPSKOG SUDA ZA LJUDSKA PRAVA I USTAVNOG SUDA BOSNE I HERCEGOVINE
Prof. dr Milena Simović, vanredni profesor na Fakultetu za bezbjednost i zaštitu Nezavisnog univerziteta u Banjoj Luci.
Prof. dr Vladimir M. Simović, tužilac Tužilaštva Bosne i Hercegovine i vanredni profesor Fakulteta za bezbjednost i zaštitu Nezavisnog univerziteta u Banjoj Luci i Pravnog fakulteta Univerziteta „Vitez“ u Vitezu.
Rezime: Pravo na privatnost obuhvata pravo na porodični život, dom i prepisku, pravo na sklapanje braka i osnivanje porodice i na jednakost supružnika. Kad se radi o ljudskim pravima ove prirode, onda se zapravo od države traži apstinencija ili negativne obaveze. Važno je da pravo na privatnost štiti ličnu autonomiju pojedinca, bez obzira na to da li je u drugim zakonskim odredbama to pravo precizirano. Ovo pravo mora biti Ustavom zagarantovano da bi postojala ravnoteža sa drugim pravima koja mogu biti ograničavajuća.
Privatni život izražava pravo čovjeka da uredi svoj privatni život po vlastitoj želji, da bude zaštićen od neželjene javnosti i da odnose sa drugim ljudima takođe uspostavlja po vlastitom nahođenju. To privatnost povezuje sa javnošću u mjeri u kojoj je to upravo uslov njegovog vlastitog poimanja razvoja i afirmacije vlastite ličnosti i ličnosti onih koji ga neposredno okružuju. To pravo, shvaćeno kao zaštita od neželjenog publiciteta, često se sukobljava sa slobodom štampe. Ta dva dobra, privatnost i slobodu štampe, treba staviti u ravnotežu i odrednicom o opravdanom interesu javnosti da štampa ima pravo da objasni sve što je u interesu javnosti, ali ne i da naruši privatnost. Kada dođe do sukoba takva dva prava, prednost je na snazi onog koje ima ustavnu garanciju.
Ključne riječi: privatnost, porodični život, Ustav Bosne i Hercegovine, Ustavni sud Bosne i Hercegovine, Evropski sud za ljudska prava.
UDK:341.231.14-053.2-054.7(497.6)
ULOGA MEĐUNARODNE ORGANIZACIJE ZA MIGRACIJE (IOM) U ZAŠTITI DJECE U BOSNI I HERCEGOVINI
Prof. dr Marina M. Simović, sekretar u Ombudsmanu za djecu Republike Srpske i vanredni profesor na Fakultetu pravnih nauka Panevropskog univerziteta „Apeiron“ u Banjoj Luci.
Prof. dr Vladimir M. Simović, tužilac Tužilaštva Bosne i Hercegovine i vanredni profesor Fakulteta za bezbjednost i zaštitu Nezavisnog univerziteta u Banjoj Luci i Fakulteta pravnih nauka Univerziteta „Vitez“ u Vitezu.
Rezime: Migracioni trendovi su pitanja kojima se bave svi akteri uključeni u oblast kontrole migracionih tokova. Geografski položaj Bosne i Hercegovine čini ovu zemlju pogodnom za tranzit izbjeglica i ranjivih skupina migranata na putu ka evropskim zemljama. Sistem zaštite djece stranaca koja traže azil u Bosni i Hercegovini, a nalaze se u Federaciji Bosne i Hercegovine, zasnovan je na međunarodnom pravu i nacionalnom pravnom okviru. Ono što je, pri tome, bitno jeste napraviti jasnu razliku između migranata i izbjeglica. Migranti se razlikuju od izbjeglica i samim tim postupa se drugačije u skladu sa međunarodnim pravom. Izbjeglice su prisiljene bježati kako bi spasili vlastite živote i očuvali slobodu, dok migrant nastoji poboljšati svoju ekonomsku situaciju. Međunarodne organizacije koje se bave zaštitom prava djece bez pratnje, odnosno tražitelja azila i izbjeglica su UNICEF, UNHCR i IOM.
Ključne riječi: djeca, migranti, izbjeglice, azil, prihvatni centar.
UDK:343.985(497.6)
343.123.12(497.6)
351.746.2(497.6)
PRIKRIVENI ISTRAŽILAC I INFORMATOR U KRIVIČNOM POSTUPKU U BOSNI I HERCEGOVINI
Prof. dr Marina M. Simović, sekretar u Ombudsmanu za djecu Republike Srpske i vanredni profesor na Fakultetu pravnih nauka Panevropskog univerziteta „Apeiron“ u Banjoj Luci.
Prof. dr Vladimir M. Simović, tužilac Tužilaštva Bosne i Hercegovine i vanredni profesor Fakulteta za bezbjednost i zaštitu Nezavisnog univerziteta u Banjoj Luci i Fakulteta pravnih nauka Univerziteta „Vitez“ u Vitezu.
Rezime: Specifičnosti i složenosti realizacije posebne istražne radnje prikrivenog istražioca i informatora, pored mnogobrojnih faza i aktivnosti i njihove povezanosti, posebno doprinosi i veliki broj tajnih djelatnosti, učesnika u realizaciji, i to kako neposrednih, tako i logističkih. To pokazuje koliko složenosti, neizvjesnosti i problema donosi realizacija svakog kriminalističkog prikrivenog projekta i zašto se on spontano i neorganizovano ne može odvijati na efikasan način. U primjeni prikrivenog istražioca postoje i određene specifičnosti i objektivni problemi koji predstavljaju prepreku u njegovoj efikasnoj primjeni. U praksi su izraženi problemi organizacione i finansijske prirode, nedostatak tehničke opremljenosti, neobučenost kadrova i problem malih sredina u kojima bi bilo lako prepoznati prikrivenog istražioca. On predstavlja najsloženiju posebnu istražnu radnju, čija primjena iziskuje ispunjenje najviše uslova, neophodnih za ostvarenje svrhe njegovog određivanja (osiguranje dokaza, predmeta i tragova koji ukazuju na izvršenje krivičnog djela određenih lica, odnosno pripadnika kriminalne grupe i ispunjenje isto tako važnih uslova koji garantuju tajnost). Osim toga, primjena ove radnje traži zaštitu tjelesnog integriteta lica koje se pojavljuje u ulozi prikrivenog istražioca.
Ključne riječi: posebne istražne radnje, prikriveni istražilac, informator, krivični postupak, Bosna i Hercegovina.