SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Nepristrasan sud
U parničnom predmetu koji je okončan presudom Vrhovnog suda, nije došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, kako iz aspekta prava na suđenje u razumnom roku tako i iz ostalih aspekata (utvrđivanje činjeničnog stanja, primjena materijalnog prava, pristrasnost sudova i kvalitet obrazloženja osporenih presuda), budući da dužina trajanja predmetnog parničnog postupka, sagledana u cjelini, ne može da se smatra nerazumnom, kao i da je Vrhovni sud u obrazloženju osporene presude dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoju odluku, te da primjena relevantnih odredaba Zakona o zaštiti od klevete ne izgleda proizvoljna.
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Opšta zabrana diskriminacije
Prema praksi Ustavnog suda i Evropskog suda, neki akt ili propis je diskriminirajući ako pravi razliku između pojedinaca ili grupa koje se nalaze u sličnoj situaciji, te ako u tom razlikovanju izostane objektivno i razumno opravdanje, odnosno ako nije bilo razumnog odnosa proporcionalnosti između upotrijebljenih sredstava i ciljeva čijem ostvarenju se teži. Međutim, prema praksi Evropskog suda, državni organi imaju određenu slobodu procjene kada odlučuju da li i u kojoj mjeri razlike u inače sličnim situacijama opravdavaju različit tretman prema zakonu. Obim te slobode procjene varira u zavisnosti od okolnosti samog predmeta i pozadine tog predmeta.
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Princip nezavisnosti pravosuđa i opšta zabrana diskriminacije
Pravosudni sistem ima vrlo važnu ulogu i u zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda u čemu ključnu ulogu ima i princip nezavisnosti sudova. Ovaj princip je zagarantovan i odredbom člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, koji zahtijeva da svaku odluku mora donijeti nezavisni i nepristrani sud uspostavljen u skladu sa zakonom. S tim u vezi je i zahtjev Evropskog suda da sud mora biti nezavisan i od izvršne vlasti i od stranaka.
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Sloboda misli, savjesti i vjere i zabrana diskriminacije
Član 9. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda ne štiti svaki čin motivisan ili inspirisan vjerom ili uvjerenjem. U demokratskim društvima, u kojima nekoliko vjera koegzistira u okviru jedne iste populacije, može biti neophodno da se uvedu ograničenja slobode da se manifestuje vjera ili uvjerenje kako bi se uskladili interesi raznih grupa i osiguralo poštovanje uvjerenja svakog lica. To proističe kako iz stava 2. člana 9, tako i iz pozitivne obaveze države prema članu 1. Evropske konvencije da osigura svakome u njenoj nadležnosti prava i slobode definisane Evropskom konvencijom.
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Pravo na ličnu slobodu i bezbjednost
Ustavni sud je u više svojih odluka naglasio da se pravo na slobodu ličnosti ubraja u jedno od najznačajnijih ljudskih prava, te da član 5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda daje zaštitu da niko ne smije biti proizvoljno lišen slobode. Proizvoljnost lišavanja slobode ocjenjuje se u prvom redu u odnosu na poštovanje proceduralnih zahtjeva zakona koji je primijenjen u konkretnom slučaju i koji mora biti usklađen i sa standardima iz Evropske konvencije.
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Prigovor zastarjelosti
Ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda kada u okolnostima konkretnog slučaja nema ništa što bi uputilo na zaključak da su redovni sudovi proizvoljno tumačili i primijenili materijalno pravo kada su zaključili da je osnovan prigovor zastarjelosti koji je istakao tuženi, a zbog čega su kao neosnovan odbili apelantov tužbeni zahtjev koji ničim nije učinio mogućim i vjerovatnim da nije bio u mogućnosti da iskoristi raspoloživa pravna sredstva i tako utiče na prekid zastarjelosti.
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Stanarsko pravo
Nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda budući da su redovni sudovi u obrazloženju osporenih odluka, u odnosu na apelantov tužbeni zahtjev u cjelini, dali jasne razloge u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava, a data obrazloženja ne djeluju proizvoljno i u potpunosti zadovoljavaju standarde prava na pravično suđenje.
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Ugovor o kupoprodaji nekretnina
Nema kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda kada su redovni sudovi utvrdili da je ugovor o kupoprodaji nekretnina koji je zaključen u toku rata u BiH ništav zbog nedostatka slobodne volje kod tužioca, jer je utvrđeno da su zaključenju ugovora prethodili pritisci i prijetnje prvotužiocu i njegovoj supruzi kao pripadnicima etničke manjine, što je uticalo i na volju drugotužioca da zaključi sporni ugovor zbog brige za život i sigurnost svojih roditelja (prvotužioca i njegove supruge).
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Obrazloženje presude
Nema kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1, 2. i 3. tačka d) Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda kada su redovni sudovi nedvosmisleno i potpuno jasno obrazložili način prikupljanja dokaza protiv apelanta i kada je osuđujuća presuda protiv apelanta, osim dokaza proizašlih iz istražnih radnji, utemeljena na brojnim drugim dokazima optužbe, odbrane i dokaza suda, koji su analizirani i ocijenjeni pojedinačno, međusobno i zajedno. Iz tih dokaza je nesumnjivo proistekao zaključak o krivičnopravnoj odgovornosti apelanta, uz obrazloženja koja ni po čemu ne izgledaju proizvoljno i koja zadovoljavaju standarde Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu
Nisu povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine kada su redovni sudovi u osporenim odlukama dali iscrpno obrazloženje u pogledu primjene relevantnog materijalnog prava, konkretno člana 24. Granskog kolektivnog ugovora, a data obrazloženja, u okolnostima konkretnog slučaja, Ustavni sud ne smatra proizvoljnim.