SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Zemljišne knjige
U situaciji kada se postavi pitanje primjene načela da niko ne može na drugog prenijeti više prava nego što ih sam ima ili načela povjerenja u javne knjige, treba primijeniti načelo povjerenja u javne knjige.
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Pravo na imovinu
U okolnostima konkretnog slučaja, kod nesporne činjenice da je apelant na dan 30. aprila 1991. godine bio nosilac stanarskog prava na predmetnom stanu i da je zahtjev za njegov povrat podnio blagovremeno, organi uprave i Kantonalni sud, primjenjujući član 3. st. 1. i 2. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima, došli su do proizvoljnog zaključka da apelantu ne pripada pravo na povrat predmetnog stana iz razloga koji su mogli biti osnov za otkaz ugovora o korištenju stana shodno Zakonu o stambenim odnosima i o čemu je moglo biti odlučeno jedino po tužbi davaoca stana pred nadležnim sudom.
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Otkup stanova
Prema Zakonu o otkupu stanova na kojima postoji stanarsko pravo, bitno je iskazivanje namjere nosilaca stanarskog prava da žele otkupiti stan, nakon čega se pokreće procedura kupoprodaje.
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Pravo na donošenje odluke u razumnom roku
Povrijeđeno je apelantovo pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, imajući u vidu da postupak odlučivanja o apelantovom tužbenom zahtjevu pred redovnim sudovima traje više od devet godina i da još uvijek nije okončan, te da je takva dužina parničnog postupka a priori nerazumna i da bi mogla da se opravda samo u izuzetnim okolnostima, koje u konkretnom slučaju nisu postojale. Međutim, kada je riječ o naknadi na ime nematerijalne štete zbog ovako nerazumne dužine trajanja postupka, Ustavni sud se morao kretati u okvirima apelantovog zahtjeva, zbog čega je dosudio kompenzaciju za sedam godina nerazumno dugog trajanja postupka, a ne za cijeli period.
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Primena blažeg zakona
Postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer se obrazloženje osporenih odluka, u pogledu obavezne primjene blažeg zakona, svodi na uporedbu Krivičnog zakona BiH i Krivičnog zakona SFRJ isključivo u dijelu koji od dva navedena zakona propisuje težu kaznu za počinioca (apelanta), s obzirom na to da je glavni argument bio da Krivični zakon SFRJ za predmetno krivično djelo propisuje (i) smrtnu kaznu.
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Pravo na imovinu
Postoji kršenje prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda kada miješanje u to pravo ne zadovoljava princip “zakonitosti“ zato što je sud u svojoj odluci proizvoljno primijenio odredbu člana 28. stav 2. Zakona o izvršnom postupku čime je onemogućio apelanta da u skladu s tom odredbom naplati u izvršnom postupku zateznu kamatu za troškove postupka dosuđene u izvršnoj ispravi, te što je pozivanjem na tu odredbu onemogućio apelantu naplatu kamate na troškove izvršenja, iako je apelant takav zahtjev eksplicitno postavio u prijedlogu za izvršenje.
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Lišenje slobode na osnovu pravnosnažne sudske presude
Nije povrijeđeno pravo na ličnu slobodu i bezbjednost iz člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1a Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, jer je apelant lišen slobode na osnovu pravnosnažne sudske presude kojom mu je izrečena kazna zatvora.
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Stambeni odnosi
Postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda kada sud, pri donošenju svoje odluke, očigledno arbitrarno primijeni materijalno pravo.