KRIVIČNO PRAVO
KRIVIČNI POSTUPAK
Bitna povreda odredaba krivičnog postupka
Ovlašćenje da donese odluku povodom izjavljene žalbe Zakonik o krivičnom postupku daje samo sudu pravnog leka u postupku povodom odlučivanja o izjavljenim žalbama, a ne i prvostepenom sudu koji je doneo odluku povodom koje je izjavljena žalba.
PORODIČNO PRAVO
Utvrđivanje očinstva
Neosporavanje očinstva, u brakorazvodnoj parnici sa majkom tužilje, u kojoj je odlučivano i o doprinosu u tužiljinom izdržavanju, ne može se upodobiti javnoj ispravi koja predstavlja priznanje te činjenice, s obzirom da matična služba o tome nije obaveštena, niti je majka pozivana da se sa time saglasi.
OBLIGACIONO PRAVO
Obaveza vraćanja stečenog bez osnova
Tuženi je u obavezi da izvrši povraćaj novčanog iznosa, primljenog prilikom overe predugovora o kupoprodaji nepokretnosti, u slučaju kada nije nameravao da zaključi konačan ugovor, pod istim uslovima kako glasi zaključeni pravni posao – predugovor.
KRIVIČNO PRAVO
MATERIJALNO PRAVO
Nasilje u porodici
Radnja izvršenja krivičnog dela nasilje u porodici, određena je trajnim glagolom, pa se smatra da je delo učinjeno ako je radnja izvršena jednom ili više puta.
UDK: 340.12
340.114
O PRAVDI I PRAVU1)
Dr Dragan M. Mitrović, redovni profesor Pravnog fakulteta Univerziteta u Beogradu.
Rezime: Pravda i pravo predstavljaju postojanu temu ljudskog razmišljanja. Ta tema do danas nije iscrpljena. Od davnina postoje shvatanja koja pravdu u celosti razdvajaju od prava, kao i shvatanja koja pravdu i pravo u celosti poistovećuju. U oba slučaja njihova veza, ili njeno odsustvo, često se objašnjava moralnim razlozima. Na taj način se moral dovodi u vezu sa pravdom i pravom, bilo da su pravda i pravo razdvojeni bilo da su izjednačeni. Nijedno od pomenuta dva karakteristična shvatanja nije tačno zbog svoje isto takve karakteristične jednostranosti. Tačno je da pravda nije isto što i pravo. Tačno je i da pravo nije isto što i pravda. Ali, tačno je i to da se ovi normativno-regulatorni sistemi ukrštaju i zajedno sačinjavaju jedan isečak koji se može nazvati oblašću pravde i prava. Ako se ubroji i moral, kao najstariji regulatorni ljudski sistem, tada se može govoriti o još široj oblasti morala, pravde i prava.
Postoji i treće karakteristično, kompromisno shvatanje po kome su pravda i pravo različite ali povezane pojave. Sama pravda nije dovoljna, kao što ni samo pravo nije dovoljno. Bez spoja pravde i prava, pravda postaje nepouzdana a pravo nasilničko. Potrebno je da pravo bude barem nadahnuto pravdom, kao i da se pravda barem jednim svojim delom preliva u pravo i operacionalizuje u njemu.
O istom odnosu se može govoriti korišćenjem dva drugačija pristupa koji su višeslojni. Prvi je čisto teorijsko-saznajni i tiče se vrednosti koje sadrže pravda i pravo, a vrednosti pravde nisu uvek iste sa vrednostima prava. Pravda daje smisao, opravdanje pravu i predsedava nad njim kao istina nad zabludama i lažima. Ona je vrednost po sebi, naročito kad su istinitost i srazmernost začinjeni milosrđem. U isto vreme, pravda je povezana sa drugim vrednostima (sloboda, ljudsko dostojanstvo, tolerancija, sigurnost, jednakost, red, mir itd). Čak i kad su vrednosti pravde i prava zajedničke, one ni tad nisu ispoljene u jednakoj meri. U oba slučaja pravda je cilj prava, a pravo sredstvo za ostvarivanje pravde. Pravo nije ni zamišljeno da bude pravedno. Ali, i kad jeste pravedno, pravo to nije uvek, već samo izuzetno, tek kad se saobražava vrednostima pravde kao „odgovarajuće“ srazmernosti korišćenjem svojih tehničkih pravnih vrednosti koje dovode do najboljeg mogućeg rezultata. Cilj prava je da bude ispravno, pa tek zatim istinito u smislu pravde i pravičnosti.
Isti odnos pravde i prava može se suženo posmatrati kao veza prirodnog sa pozitivnim pravom. Treba naglasiti da se takav pristup odnosi pre svega na otkrivanje pouzdanog načina za prelivanje prirodnog u pozitivno pravo, što je važnije od ispitivanja vrednosti koje ostvaruju pravda i pravo ili prirodno i pozitivno pravo. Drugi pristup je više tehničko-primenjivački i, u krajnjem, odnosi se na pravičnost kao primenjivačku pravdu, kao neku vrstu spoja pravde i prava u konkretnim slučajevima (zakonskim, sudskim, arbitražnim i drugim). U svima njima se takođe uspostavlja srazmernost pravde kao istine sa saobraznošću prava kao ispravnog sklada sa pravdom. Ali, postoje drugačiji i brojniji primeri koji pokazuju suprotno: da pravo često nije istina, pa čak ni ispravnost, uprkos tome što pravda postoji zbog istine koja oslobađa, a ne zbog prava koje zarobljava. To je teren razobručenog prava i neostvarene pravde.
Između pravde bez ili izvan prava i prava bez ili izvan pravde, obrazuje se zajednička oblast pravde i prava. Takav pristup dozvoljava da se oblast pravde i prava razmatra u svetlu pravnosti pravde i pravednosti prava.
Ključne reči: Pravda. – Istinitost. – Srazmernost. – Pravičnost. – Pravo. – Ispravnost.
UDK: 35.077.2(497.11)
VEŠTAČENJE U UPRAVNIM STVARIMA – upravni postupak i upravni spor –
Dr Jadranka Injac, sudija Upravnog suda.
Rezime: U Zakonu o opštem upravnom postupku, koji je počeo da se primenjuje od 1. juna 2017. godine, jedno od osnovnih načela je načelo istine i slobodne ocene dokaza, prema kojem je organ dužan da pravilno, istinito i potpuno utvrdi sve činjenice i okolnosti koje su od značaja za zakonito i pravilno postupanje u upravnoj stvari, s tim što ovlašćeno službeno lice odlučuje po svom uverenju koje činjenice uzima kao dokazane, na osnovu savesne i brižljive ocene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na osnovu rezultata celokupnog postupka.
Kada je reč o veštačenju u upravnom postupku, tada imamo dve moguće situacije. Prva je kada treba utvrditi određenu činjenicu koja je važna za rešavanje upravne stvari, a druga je kada ne postoji potreba za utvrđivanjem činjenice, već samo za njenom ocenom. Ono što je zajedničko, bilo da se činjenica utvrđuje ili da se daje njena ocena je da je reč o relevantnoj činjenici koja je od uticaja za rešavanje predmetne upravne stvari. Ovo posebno, ako se ima u vidu da je upravna stvar pojedinačna situacija u kojoj organ neposredno primenjuje zakon, druge propise i opšte akte, pravno ili faktički utiče na položaj stranke, donoseći upravni akt kojim odlučuje o pravu, obavezi ili pravnom interesu stranke.
Ključne reči: Zakon o opštem upravnom postupku, veštačenje u upravnom postupku, veštačenje u upravnom sporu.
PORODIČNO PRAVO
Pravo na izdržavanje po osnovu tazbinskog srodstva
Pravo na izdržavanje po osnovu tazbinskog srodstva imaju samo maloletni pastorci i maćeha, odnosno očuh koji su nesposobni za rad.
KRIVIČNO PRAVO
MATERIJALNO PRAVO
Neovlašćeno prisluškivanje i snimanje
RADNO PRAVO
Otkaz ugovora o radu zbog neostvarivanja rezultata rada
Da bi otkaz ugovora o radu iz otkaznog razloga neostvarivanje rezultata rada bio zakonit potrebno je da zaposleni objektivno moguć zadatak nije ostvario svojom krivicom – nečinjenjem ili nedovoljnim činjenjem.
USTAVNO PRAVO
Pravo fizičkih lica na zaštitu državine
Fizička lica ne mogu uživati državinsku zaštitu kada je u pitanju ulica, kao dobro u opštoj upotrebi.