Penzijski staž
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Penzijski staž
Nije prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, niti pravo na imovinu iz člana II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz ovu konvenciju, kada je Vrhovni sud u osporenoj odluci detaljno i jasno obrazložio svoju odluku da je apelant ispunio uslove za penziju primjenom relevantnih odredaba člana 82. stav 1. tačka 1. i člana 94. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju Federacije BiH u odnosu na poseban staž osiguranja u dvostrukom trajanju, koje odredbe su, u vrijeme donošenja, isključivale mogućnost da apelant odlučuje o tome da li će mu poseban staž osiguranja biti uračunat u dvostrukom trajanju. Tek donošenjem Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju Federacije BiH od 29. februara 2018. godine (a predmetni postupak okončan je odlukom Vrhovnog suda od 19. januara 2017. godine) propisana je mogućnost da stranke izaberu da li će im se u penzijski staž uračunati poseban staž u dvostrukom trajanju.
Pravo vlasništva
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Pravo vlasništva
Ne postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda budući da nema elemenata koji ukazuju na pristrasnost sudije Kantonalnog suda u konkretnom predmetu, te kada je Vrhovni sud u osporenoj odluci detaljno i jasno obrazložio da se u konkretnom slučaju ne radi o presuđenoj stvari, što apelant navodima iz apelacije nije doveo u pitanje, niti je izostanak „clausula intabulandi“ od uticaja na odluku suda o osnovanosti zahtjeva, budući da se upis prava vlasništva može izvršiti na osnovu presude. Osim toga, Ustavni sud smatra da Vrhovni sud nije uveo „novi dokaz“, kako je apelant naveo već je svoj zaključak temeljio na utvrđenjima nižestepenih sudova.
Kleveta
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Kleveta
Nema povrede prava na slobodu izražavanja iz člana II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 10. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda kada je osporenim odlukama redovnih sudova naloženo apelantu da tužiocima isplati naknadu nematerijalne štete nanesenu njihovom ugledu i časti iznošenjem neistinitih činjenica pri čemu je „miješanje“ u pravo apelanta na slobodu izražavanja bilo u skladu sa zakonom, imalo cilj „zaštitu prava drugih“ i bilo je „neophodna mjera u demokratskom društvu“, te je postignuta pravična ravnoteža između prava tužitelja na ugled i prava apelanta na slobodu izražavanja.
Pritvor
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Pritvor
Nema kršenja prava na slobodu i bezbjednost ličnosti iz člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka c) i st. 3. i 4. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda kada su redovni sudovi dali jasne i argumentovane razloge kako za postojanje osnovane sumnje, tako i za postojanje posebnih pritvorskih razloga iz člana 146. stav 1. tačka c) Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine, zbog kojih je apelantu određen pritvor, pri čemu nema ništa što ukazuje na kršenje garancija člana 5. stav 4. ove konvencije.
Pravo na suđenje u razumnom roku
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Pravo na suđenje u razumnom roku
Ne postoji povreda prava na suđenje u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, jer je predmetni postupak koji ne zahtijeva hitno postupanje trajao sedam godina i deset mjeseci u okviru kojeg perioda su sudovi donijeli dvije prvostepene i dvije drugostepene odluke, te se, u okolnostima konkretnog slučaja u kojem su i sami apelanti doprinijeli dužini trajanja postupka, ne može smatrati da je postupak nerazumno dugo trajao.
Ustavnost uputstva
SUDSKA PRAKSA BOSNE I NERCEGOVINE
Ustavnost uputstva
U konkretnom slučaju, Ustavni sud ukazuje da meritum spora pred podnosiocem zahtjeva predstavlja odlučenje o ustavnosti Uputstva o izmjeni i dopunama Uputstva o postupku provedbe posrednih izbora za organe vlasti u Bosni i Hercegovini obuhvaćenih Izbornim zakonom Bosne i Hercegovine, prema zahtjevu tužioca. Podnosilac zahtjeva je, međutim, čak i prije odlučivanja o aktivnoj legitimaciji na strani tužioca i svojoj stvarnoj nadležnosti, zapravo proslijedio cjelokupan tužbeni zahtjev na odlučivanje Ustavnom sudu. Na ovaj način, podnosilac zahtjeva je tužioce, koji su od njega tražili utvrđivanje neustavnosti pobijanog akta, stavio u isti položaj kao ovlaštene subjekte za pokretanje postupka ocjene ustavnosti pred Ustavnim sudom iz člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine. Naime, na ovakav način bi tužbeni zahtjev tužioca za ocjenu ustavnosti pred podnosiocem zahtjeva, dobio status zahtjeva za ocjenu ustavnosti pred Ustavnim sudom, jer bi Ustavni sud trebalo da odlučuje na osnovu argumentacije o neustavnosti navedene u tužbama. Prema svemu navedenom, ne radi se o situaciji iz člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine, te Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje o konkretnom zahtjevu podnosioca zahtjeva.
Pravo na imovinu
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Pravo na imovinu
U odnosu na navode podnosilaca zahtjeva da je osporena odredba neustavna, odnosno suprotna članu II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članu 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, Ustavni sud primjećuje da navedena odredba reguliše da se troškovi postupka odnose i na stranke koje zastupa pravobranilaštvo, a kao osnov se koristi advokatska tarifa. Stoga, prema mišljenju Ustavnog suda, osporenom odredbom se ne pokreće pitanje prava na imovinu. Navedena osporena odredba samo daje pravo pravobranilaštvu, odnosno strankama koje zastupa, da troškove zastupanja traži i obračuna po osnovu advokatske tarife. Međutim, kada će do toga doći, ko će biti obavezan i u kolikom iznosu, sve su eventualna buduća pitanja koja bi mogla pokrenuti pitanje prava na imovinu, ali opet kroz pojedinačne i konkretne slučajeve.
„Beneficirani radni staž“
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
„Beneficirani radni staž“
Nema kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda kada u obrazloženju osporene presude nema ničega što ukazuje na proizvoljnu primjenu relevantnih propisa na štetu apelanta, te kada je sud za svoju odluku dao jasne i argumentovane razloge.
Nadoknada štete zbog rušenja poslovnog objekta
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Nadoknada štete zbog rušenja poslovnog objekta
Osporenim odlukama nije prekršeno pravo apelanata na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda kada su redovni sudovi na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje primijenili relevantne odredbe materijalnog prava na način koji ne ostavlja utisak proizvoljne ili pogrešne primjene prava.
Ništavost ugovora o kreditu
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Ništavost ugovora o kreditu
Nema kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u situaciji kada je tužbeni zahtjev apelantice odbijen, uz jasne i argumentovane razloge iz kojih suštinski proizlazi da je apelantica u vrijeme zaključenja ugovora bila na jasan i razumljiv način obaviještena o svim bitnim elementima ugovora, dakle i valutnoj klauzuli, te da je ugovor sa tuženim zaključen obostranom saglasnošću volja ugovornih strana.