Kleveta
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Kleveta
Nema povrede prava na slobodu izražavanja iz člana II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 10. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda kada je osporenim odlukama redovnih sudova naloženo apelantu da tužiocima isplati naknadu nematerijalne štete nanesenu njihovom ugledu i časti iznošenjem neistinitih činjenica pri čemu je „miješanje“ u pravo apelanta na slobodu izražavanja bilo u skladu sa zakonom, imalo cilj „zaštitu prava drugih“ i bilo je „neophodna mjera u demokratskom društvu“, te je postignuta pravična ravnoteža između prava tužitelja na ugled i prava apelanta na slobodu izražavanja.
Pritvor
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Pritvor
Nema kršenja prava na slobodu i bezbjednost ličnosti iz člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka c) i st. 3. i 4. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda kada su redovni sudovi dali jasne i argumentovane razloge kako za postojanje osnovane sumnje, tako i za postojanje posebnih pritvorskih razloga iz člana 146. stav 1. tačka c) Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine, zbog kojih je apelantu određen pritvor, pri čemu nema ništa što ukazuje na kršenje garancija člana 5. stav 4. ove konvencije.
Pravo na suđenje u razumnom roku
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Pravo na suđenje u razumnom roku
Ne postoji povreda prava na suđenje u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, jer je predmetni postupak koji ne zahtijeva hitno postupanje trajao sedam godina i deset mjeseci u okviru kojeg perioda su sudovi donijeli dvije prvostepene i dvije drugostepene odluke, te se, u okolnostima konkretnog slučaja u kojem su i sami apelanti doprinijeli dužini trajanja postupka, ne može smatrati da je postupak nerazumno dugo trajao.
Ustavnost uputstva
SUDSKA PRAKSA BOSNE I NERCEGOVINE
Ustavnost uputstva
U konkretnom slučaju, Ustavni sud ukazuje da meritum spora pred podnosiocem zahtjeva predstavlja odlučenje o ustavnosti Uputstva o izmjeni i dopunama Uputstva o postupku provedbe posrednih izbora za organe vlasti u Bosni i Hercegovini obuhvaćenih Izbornim zakonom Bosne i Hercegovine, prema zahtjevu tužioca. Podnosilac zahtjeva je, međutim, čak i prije odlučivanja o aktivnoj legitimaciji na strani tužioca i svojoj stvarnoj nadležnosti, zapravo proslijedio cjelokupan tužbeni zahtjev na odlučivanje Ustavnom sudu. Na ovaj način, podnosilac zahtjeva je tužioce, koji su od njega tražili utvrđivanje neustavnosti pobijanog akta, stavio u isti položaj kao ovlaštene subjekte za pokretanje postupka ocjene ustavnosti pred Ustavnim sudom iz člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine. Naime, na ovakav način bi tužbeni zahtjev tužioca za ocjenu ustavnosti pred podnosiocem zahtjeva, dobio status zahtjeva za ocjenu ustavnosti pred Ustavnim sudom, jer bi Ustavni sud trebalo da odlučuje na osnovu argumentacije o neustavnosti navedene u tužbama. Prema svemu navedenom, ne radi se o situaciji iz člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine, te Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje o konkretnom zahtjevu podnosioca zahtjeva.
Pravo na imovinu
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Pravo na imovinu
U odnosu na navode podnosilaca zahtjeva da je osporena odredba neustavna, odnosno suprotna članu II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članu 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, Ustavni sud primjećuje da navedena odredba reguliše da se troškovi postupka odnose i na stranke koje zastupa pravobranilaštvo, a kao osnov se koristi advokatska tarifa. Stoga, prema mišljenju Ustavnog suda, osporenom odredbom se ne pokreće pitanje prava na imovinu. Navedena osporena odredba samo daje pravo pravobranilaštvu, odnosno strankama koje zastupa, da troškove zastupanja traži i obračuna po osnovu advokatske tarife. Međutim, kada će do toga doći, ko će biti obavezan i u kolikom iznosu, sve su eventualna buduća pitanja koja bi mogla pokrenuti pitanje prava na imovinu, ali opet kroz pojedinačne i konkretne slučajeve.
„Beneficirani radni staž“
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
„Beneficirani radni staž“
Nema kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda kada u obrazloženju osporene presude nema ničega što ukazuje na proizvoljnu primjenu relevantnih propisa na štetu apelanta, te kada je sud za svoju odluku dao jasne i argumentovane razloge.
Nadoknada štete zbog rušenja poslovnog objekta
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Nadoknada štete zbog rušenja poslovnog objekta
Osporenim odlukama nije prekršeno pravo apelanata na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda kada su redovni sudovi na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje primijenili relevantne odredbe materijalnog prava na način koji ne ostavlja utisak proizvoljne ili pogrešne primjene prava.
Ništavost ugovora o kreditu
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Ništavost ugovora o kreditu
Nema kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u situaciji kada je tužbeni zahtjev apelantice odbijen, uz jasne i argumentovane razloge iz kojih suštinski proizlazi da je apelantica u vrijeme zaključenja ugovora bila na jasan i razumljiv način obaviještena o svim bitnim elementima ugovora, dakle i valutnoj klauzuli, te da je ugovor sa tuženim zaključen obostranom saglasnošću volja ugovornih strana.
Početak toka zakonskih zateznih kamata
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Početak toka zakonskih zateznih kamata
Nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda kada u obrazloženju osporene odluke nema ničega što ukazuje na proizvoljnu primjenu relevantnih propisa na štetu apelantice, te kada je redovan sud za svoju odluku dao veoma jasne i argumentovane razloge.
Sporazum o sukcesiji
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Sporazum o sukcesiji
Nema kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na primjenu procesnog prava kada su redovni sudovi predmetni postupak, u kojem je jedna stranka iz Republike Hrvatske, a druga iz Bosne i Hercegovine, prekinuli zbog nepostojanja reciprociteta u ovakvim i sličnim slučajevima sa Republikom Hrvatskom, a još uvijek nije zaključen sporazum po tom pitanju kao mogućnost predviđena Sporazumom o sukcesiji bivše SFRJ i Aneksom G tog sporazuma. Pri tome je stav Republike Hrvatske u konkretnom slučaju da se Aneks G ne može neposredno primjenjivati, pa sudovi u Republici Hrvatskoj stoga u istim ili sličnim situacijama kada je jedna stranka iz Bosne i Hercegovine – ne osiguravaju reciprocitet predviđen Aneksom G bez dodatnog bilateralnog akta između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Imajući u vidu okolnosti ovog predmeta kao i niz drugih predmeta koji su ranije razmatrani i pokreću relevantno identična pitanja, dakle prekide sudskih postupaka u kojima su znatne vrijednosti spora, Ustavni sud ukazuje da bi takva situacija trebala predstavljati podsticaj nadležnim organima za iniciranje rješavanja ovog pitanja sa Republikom Hrvatskom u cilju postizanja pravne sigurnosti i poštovanja principa prava na pravično suđenje u segmentu pristupa sudu. Iz ovog razloga, Ustavni sud je ovu odluku dostavio Vijeću ministara Bosne i Hercegovine.