SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Ponovno određivanje invalidske penzije
Ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda kada u obrazloženju osporene odluke nema ničega što ukazuje na proizvoljnu primjenu materijalnog prava, te kada su dati jasni i argumentovani razlozi u pogledu primjene relevantnih odredbi Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju.
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Stečajni postupak
Ne postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda kada je Vrhovni sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, primjenom odredbe člana 250. stav 1. Zakona o parničnom postupku, nižestepene presude preinačio cijeneći da je tužbeni zahtjev osnovan, pri čemu je naveo jasno, detaljno i argumentovano obrazloženje koje u okolnostima konkretnog slučaja ne ostavlja utisak arbitrarnosti.
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Ništavost ugovora o kreditu
Nema kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u situaciji kada je tužbeni zahtjev apelantice odbijen, uz jasne i argumentovane razloge iz kojih suštinski proizlazi da je apelantica u vrijeme zaključenja ugovora bila na jasan i razumljiv način obaviještena o svim bitnim elementima ugovora, dakle i valutnoj klauzuli, te da je ugovor sa tuženim zaključen obostranom saglasnošću volja ugovornih strana.
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Pravo na zabranu diskriminacije
Nije povrijeđeno apelanticino pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, u vezi s pravima iz člana II/3f) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. ove konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz ovu konvenciju, kao i člana 1. Protokola broj 12 uz ovu konvenciju, jer apelantica nije ponudila dokaze i argumente iz kojih proizlazi da je bila različito tretirana u odnosu na druge osobe u analognoj situaciji, niti je u konkretnom slučaju primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminirajuća.
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Računanje rokova za podnošenje tužbe
Ne postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine jer je Vrhovni sud u obrazloženju svoje odluke dao detaljne, jasne i potpune razloge za svoje odlučenje, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim.
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Privatizacija državnih stanova
Nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda kada u obrazloženju osporenih odluka nema ničega što ukazuje na proizvoljnost u utvrđivanju činjeničnog stanja i proizvoljnu primjenu relevantnih propisa na apelantovu štetu, te kada su redovni sudovi za svoje odluke dali jasne razloge.
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Zastara potraživanja
Nema kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda kada su redovni sudovi odbili apelantičin tužbeni zahtjev usvojivši prigovor zastare potraživanja, pri čemu su utvrdili i da apelantica, bez obzira na zastaru potraživanja, ponuđenim dokazima nije dokazala ni osnov ni visinu tužbenog zahtjeva za što su data argumentovana obrazloženja koja korespondiraju s odredbama materijalnog i procesnog prava, koje su redovni sudovi imali u vidu prilikom odlučivanja.
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Imenovanje direktora
Nema kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda kada su redovni sudovi na temelju rezultata dokaznog postupka utvrdili činjenično stanje i primijenili relevantne odredbe materijalnog i procesnog prava (Zakon o zabrani diskriminacije i Zakon o parničnom postupku), navodeći jasna i argumentovana obrazloženja u pogledu neosnovanosti apelantičinog tužbenog zahtjeva.
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Pravo na slobodu izražavanja i pravo na poštovanje privatnog života
Nema kršenja prava iz člana II/3f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda kada su redovni sudovi u osporenim presudama obavili odgovarajuću analizu relevantnih kriterijuma i dali jasno obrazloženje u pogledu zaključka o tome da sporno izražavanje u jednom dijelu predstavlja vrijednosni sud, a u drugom dijelu činjeničnu tvrdnju o apelantu kao javnoj ličnosti o pitanjima od opšteg interesa, čime je postignuta pravična ravnoteža između apelantovog prava na zaštitu ugleda iz člana 8. i prava tuženih na slobodu izražavanja iz člana 10. ove konvencije.
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Pravo na ličnu slobodu i sigurnost, pravo na pravično suđenje i pravo na porodični život
Postoji kršenje člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka c) i stav 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u situaciji kada je apelantima produžen pritvor samo na osnovu „dvojnog državljanstva i rodbine u inostranstvu“, kao i „činjenice o informaciji policijskog službenika“, koje u osporenom rješenju nisu konkretizovane na način koji bi objektivno ukazao da ova opasnost zaista i postoji. Ne postoji povreda prava iz člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka c) i stav 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u situaciji kada je sud utvrdio postojanje osnovane sumnje i kada je o svom zaključku o postojanju osnovane sumnje dao odgovarajuće i relevantno obrazloženje, te kada je sud, odlučujući o tome da li postoji poseban pritvorski razlog iz člana 197. stav 1. tačka b) Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske, dao konkretno obrazloženje o postojanju stvarne i razumne opasnosti od uticaja na svjedoke i oštećenog. Nema kršenja prava na presumpciju nevinosti iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda kada redovni sud apelante jasno označava kao „osumnjičene“ za izvršenje krivičnog djela, te kada rješenja ne odaju utisak o formiranju mišljenja o utvrđenoj krivici apelanata. Nije povrijeđeno pravo apelanata na porodični život iz člana II/3f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda kada je utvrđeno da je odvojenost od porodice posljedica zakonitog pritvora apelanata.