Povrat u posjed stana
SUDSKA PRAKSA BiH
Povrat u posjed stana
Povrijeđeno je apelanticino pravo na poštovanje doma iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda jer miješanje u apelanticino pravo ne predstavlja neophodnu mjeru u demokratskom društvu budući da je na apelanticu stavljen prekomjeran teret u situaciji kada je apelantici naloženo napuštanje stana u kojem živi dugi niz godina bez naznaka da li će i kada njena imovinska prava koja se ogledaju u legitimnom očekivanju u smislu odluke Ustavnog suda u predmetu AP-1203/10 u vezi sa predmetnim stanom, biti realizovana.
Ocjena dokaza
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Ocjena dokaza
Nema kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav (1) Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz ovu konvenciju kada je Kantonalni sud koristeći se ovlašćenjima iz člana 229. stav 1. tačka 2) Zakona o parničnom postupku uvažio žalbu tuženog i odbio tužbeni zahtjev apelanta jer je taj sud ponovnom ocjenom već provedenih dokaza pred prvostepenim sudom utvrdio da oni nisu dovoljni za osnovanost postavljenog zahtjeva što je jasno obrazloženo na način koji ne ostavlja utisak proizvoljnosti, pri čemu Kantonalni sud prilikom odlučenja nije izašao van okvira procesnog zakona i načela koje ovaj zakon promoviše.
Suđenje „u razumnom roku“
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Suđenje „u razumnom roku“
Postoji povreda prava na pravičan postupak u segmentu suđenja „u razumnom roku“ iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda jer je postupak po zahtjevu za ostvarivanje prava na otpremninu trajao 16 godina i četiri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva, pri čemu odgovornost za dužinu postupka snosi Komisija za implementaciju člana 152. Zakona o radu Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske.
Pravo na ličnu slobodu i sigurnost
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Pravo na ličnu slobodu i sigurnost
Ne postoji povreda prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka c) Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pritvorski razlog iz člana 191. stav 2. tačka 1) Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske kada osporena rješenja Vrhovnog suda sadrže dovoljne i razumne razloge koji u svojoj sveukupnosti predstavljaju ozbiljne razloge od javnog interesa koji, nezavisno o pretpostavci nevinosti, pretežu nad pravom na slobodu i sigurnost ličnosti u pogledu zaključka da je apelantu opravdano produžiti pritvor prema navedenom zakonskom osnovu.
Zastarjelost potraživanja
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Zastarjelost potraživanja
Nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i prava kada u obrazloženju osporene odluke Vrhovnog suda nema arbitrarnosti u primjeni relevantnih odredaba Zakona o obligacionim odnosima koji propisuju nastupanje zastarjelosti potraživanja.
Mjere zabrane
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Mjere zabrane
Postoji povreda prava iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, u situaciji kada mjere zabrane izrečene apelantu u skladu sa zakonom i u službi legitimnog cilja ne postižu pravičnu ravnotežu između cilja kojem se teži i apelantovih ustavnih prava. Takođe, došlo je i do povrede apelantovog prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda budući da apelantova žalba u konkretnom slučaju nije bila „djelotvorna“ u smislu sprečavanja navodne povrede njegovog prava na imovinu, te trajanja te povrede.
Ugovor po osnovu tendera
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Ugovor po osnovu tendera
Nema kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda kada nema ničeg što bi ukazivalo da su redovni sudovi proizvoljno primijenili materijalno pravo kada su usvojili tužbeni zahtjev tužioca i obavezali apelanta da mu naknadi štetu nastalu nepotpisivanjem ugovora po osnovu tendera koji je apelant raspisao i odabrao tužioca i još dva pravna lica kao najpovoljnije ponuđače za izvođenje radova koji su bili predmetom tendera. S tim u vezi, napominje se da je odredbom člana 183. Zakona o obligacionim odnosima propisano da je lice koje je prema zakonu obavezno zaključiti neki ugovor, dužno da naknadi štetu ako na zahtjev zainteresovanog lica bez odlaganja ne zaključi taj ugovor. Ovom zakonskom normom osiguran je pravom zaštićeni interes koji nije prinudno ostvariv jer nedostaje konkretno zaprijećena zakonska prinuda za slučaj odbijanja da se ugovor zaključi. Dakle, navedenom odredbom zakonski je utvrđena obaveza sklapanja određenog ugovora, odnosno pravo na zaključenje ugovora i istovremeno predviđena i odgovarajuća zaštita u vidu naknade štete ukoliko se to pravo ne ostvari.
Obrazloženje presude
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Obrazloženje presude
Ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stava 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda budući da su redovni sudovi za svoje odluke dali detaljno, jasno i argumentovano obrazloženje u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava proisteklog iz izvedenih dokaza, uz njihovu pojedinačnu i međusobnu ocjenu, kao i o tome zašto su izveli zaključak da je apelantica počinila krivično djelo koje joj je stavljeno na teret. S tim u vezi, nije ostalo niti jedno nerazjašnjeno pitanje u smislu principa in dubio pro reo, uz jasne i argumentovane razloge, pri čemu nema elemenata koji bi ukazivali na proizvoljnu primjenu materijalnog prava, odnosno povredu prava na obrazloženu odluku.
Penzijski staž
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Penzijski staž
Nije prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, niti pravo na imovinu iz člana II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz ovu konvenciju, kada je Vrhovni sud u osporenoj odluci detaljno i jasno obrazložio svoju odluku da je apelant ispunio uslove za penziju primjenom relevantnih odredaba člana 82. stav 1. tačka 1. i člana 94. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju Federacije BiH u odnosu na poseban staž osiguranja u dvostrukom trajanju, koje odredbe su, u vrijeme donošenja, isključivale mogućnost da apelant odlučuje o tome da li će mu poseban staž osiguranja biti uračunat u dvostrukom trajanju. Tek donošenjem Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju Federacije BiH od 29. februara 2018. godine (a predmetni postupak okončan je odlukom Vrhovnog suda od 19. januara 2017. godine) propisana je mogućnost da stranke izaberu da li će im se u penzijski staž uračunati poseban staž u dvostrukom trajanju.
Pravo vlasništva
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Pravo vlasništva
Ne postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda budući da nema elemenata koji ukazuju na pristrasnost sudije Kantonalnog suda u konkretnom predmetu, te kada je Vrhovni sud u osporenoj odluci detaljno i jasno obrazložio da se u konkretnom slučaju ne radi o presuđenoj stvari, što apelant navodima iz apelacije nije doveo u pitanje, niti je izostanak „clausula intabulandi“ od uticaja na odluku suda o osnovanosti zahtjeva, budući da se upis prava vlasništva može izvršiti na osnovu presude. Osim toga, Ustavni sud smatra da Vrhovni sud nije uveo „novi dokaz“, kako je apelant naveo već je svoj zaključak temeljio na utvrđenjima nižestepenih sudova.