SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Pravo na slobodu izražavanja i pravo na poštovanje privatnog života
Nema kršenja prava iz člana II/3f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda kada su redovni sudovi u osporenim presudama obavili odgovarajuću analizu relevantnih kriterijuma i dali jasno obrazloženje u pogledu zaključka o tome da sporno izražavanje u jednom dijelu predstavlja vrijednosni sud, a u drugom dijelu činjeničnu tvrdnju o apelantu kao javnoj ličnosti o pitanjima od opšteg interesa, čime je postignuta pravična ravnoteža između apelantovog prava na zaštitu ugleda iz člana 8. i prava tuženih na slobodu izražavanja iz člana 10. ove konvencije.
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Pravo na ličnu slobodu i sigurnost, pravo na pravično suđenje i pravo na porodični život
Postoji kršenje člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka c) i stav 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u situaciji kada je apelantima produžen pritvor samo na osnovu „dvojnog državljanstva i rodbine u inostranstvu“, kao i „činjenice o informaciji policijskog službenika“, koje u osporenom rješenju nisu konkretizovane na način koji bi objektivno ukazao da ova opasnost zaista i postoji. Ne postoji povreda prava iz člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka c) i stav 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u situaciji kada je sud utvrdio postojanje osnovane sumnje i kada je o svom zaključku o postojanju osnovane sumnje dao odgovarajuće i relevantno obrazloženje, te kada je sud, odlučujući o tome da li postoji poseban pritvorski razlog iz člana 197. stav 1. tačka b) Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske, dao konkretno obrazloženje o postojanju stvarne i razumne opasnosti od uticaja na svjedoke i oštećenog. Nema kršenja prava na presumpciju nevinosti iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda kada redovni sud apelante jasno označava kao „osumnjičene“ za izvršenje krivičnog djela, te kada rješenja ne odaju utisak o formiranju mišljenja o utvrđenoj krivici apelanata. Nije povrijeđeno pravo apelanata na porodični život iz člana II/3f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda kada je utvrđeno da je odvojenost od porodice posljedica zakonitog pritvora apelanata.
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Donošenje odluke u razumnom roku
Postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u situaciji kada postupak po zahtjevu za vanredno preispitivanje sudske odluke pred Vrhovnim sudom traje više od četiri godine, a takva dužina postupka može se u cijelosti staviti na teret Vrhovnom sudu.
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Obrazloženje presude
Prekršeno je pravo apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda kada redovni sudovi u obrazloženju osporenih odluka na primjedbu o zloupotrebi prava učesnika u postupku i pozivanje suda da je spriječi, uz konkretne primjedbe, nisu dali ni minimum obrazloženja.
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Naknada štete
Nema kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine kada su Kantonalni sud i Vrhovni sud dali jasna i argumentovana obrazloženja zašto tužiocima pripada pravo na naknadu nematerijalne i materijalne štete zbog smrti bliskog lica – oštećenog kojeg je optuženi, u svojstvu zaštitara, lišio života u objektu koji je apelantovo vlasništvo, pri čemu su redovni sudovi utvrdili da je nesporno optuženog u vrijeme tog događaja angažovao apelant da radi na poslovima fizičke zaštite apelantovog objekta.
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Stambeni odnosi
Ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda kada u obrazloženju osporenih odluka nema ničega što ukazuje na proizvoljnu primjenu relevantnih propisa na apelantovu štetu, te kada su redovni sudovi za svoje odluke dali jasne razloge.
SUDSKA PRAKSA:BiH
Isplata duga
Nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda kada u obrazloženju osporene odluke nema ničega što ukazuje na proizvoljnu primjenu relevantnih propisa na štetu apelantkinje, niti je bilo procesnih propusta u toku postupka, te kada je Okružni sud za svoju odluku dao argumentovane i jasne razloge.
SUDSKA PRAKSA: BiH
Povrat stana
Ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda kada u obrazloženju osporenih odluka nema ničega što ukazuje na pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog i procesnog prava na apelantovu štetu, te kada je redovni sud za svoje odluke dao jasne razloge.
Sudska praksa: BiH
Pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu
Ne postoji kršenje člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u situaciji kada je Vrhovni sud detaljno i jasno obrazložio osporenu odluku uz pozivanje na relevantne propise materijalnog prava, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Nema kršenja ni prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada apelant kršenje navedenog prava dovodi u vezu sa proizvoljnom primjenom materijalnog prava, a Ustavni sud je zaključio da nije bilo proizvoljnosti u tom pogledu.
Sudska praksa: BiH
Donošenje odluke u razumnom roku
Povrijeđeno je pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kada ukupno trajanje postupka povodom tužbe u upravnom sporu u periodu od pet godina i tri mjeseca može u potpunosti da se stavi na teret Vrhovnom sudu, te kada taj sud nije dao razloge koji bi mogli da se smatraju razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka.