SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Porodični zakon
Postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada su nadležni sudovi arbitrarno primijenili odredbe čl. 12. i 54. Zakona o parničnom postupku Federacije BiH u apelantkinjinom slučaju tumačeći da se utvrđivanje da li postoji vanbračna zajednica smatra utvrđivanjem činjenice a ne pravnog odnosa, budući da niti jedna zakonska odredba ne upućuje na ovakvo tumačenje, već da, naprotiv, iz odredbi čl. 2, 213, 230. do 234, 263. i 380. Porodičnog zakona proizlazi da se radi o pravnom odnosu.
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Zatezna kamata
Postoji povreda prava na pravično suđenje kada nadležni sud, pri određivanju materijalne štete, zateznu kamatu dosuđuje od dana kad je donesena prvostepena presuda, umjesto od dana kad je nastala šteta, a kako je to regulisano relevantnim zakonskim odredbama.
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Pravo na dom
Nema kršenja prava na dom iz člana II/3f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije jer je izvršeno miješanje u apelantovo pravo na dom zakonito i proporcionalno legitimnom cilju.
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Troškovi krivičnog postupka
Ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je Sud BiH u obrazloženju svoje odluke dao detaljne, jasne i logične razloge za primjenu pozitivnopravnih propisa.
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Pravo na pravično suđenje
Ustavni sud je u svojoj praksi već usvojio jasan stav da se na pitanje ima li apelant ili hoće li imati pravično suđenje pred redovnim sudovima ne može odgovoriti dok je postupak u toku. Saglasno praksi Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava, pitanje je li poštovano načelo pravičnog suđenja treba sagledati na temelju postupka u cjelini.
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Pravo na imovinu
Ne postoji kršenje prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju kada se Apelacioni sud odbijanjem apelantkinjinog tužbenog zahtjeva u smislu Zakona o građevinskom zemljištu nije nezakonito umiješao u apelantkinjino pravo na imovinu. Takođe je uspostavljena pravična ravnoteža između zaštite apelantkinjinog prava na imovinu i opšteg interesa, odnosno u ovoj situaciji na apelantkinju nije prenesen neprimjeren teret radi ostvarivanja zakonitog cilja.
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Pravo na pravično suđenje
Nema kršenja prava na pravično suđenje iz člana člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1, 2. i 3. d) Evropske konvencije kada je sud za svaki dokaz koji je prihvatio, kao i onaj koji nije prihvatio dao logično i uvjerljivo obrazloženje, te u potpunosti opisao proces pojedinačne ocjene dokaza, njihovog dovođenja u međusobnu vezu i izvođenje zaključka da je apelant počinio predmetno krivično djelo, kada nisu povrijeđene garancije u pogledu presumpcije nevinosti i principa in dubio pro reo, te kada je apelantu omogućeno da pod istim uslovima kao i tužilaštvo učestvuje u postupku, kao i da su mu bile omogućene proceduralne garancije iz člana 6. stav 3. tačka d) Evropske konvencije.
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Pravo na djelotvoran pravni lijek
Nema kršenja prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije u vezi sa pravom na pravično suđenje jer je drugoapelantu na raspolaganju bila mogućnost da izjavi žalbu protiv osporene prvostepene presude, koju je drugoapelant i koristio, a da činjenica da korišteni pravni lijekovi nisu rezultirali uspjehom, ne može voditi zaključku o kršenju tog prava.
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Suđenje u razumnom roku
Postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer se u konkretnom slučaju radi o jednostavnom predmetu za koji nema niti jednog razloga da se meritorno okonča tek nakon šest godina i mjesec dana.
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Pravo na pristup sudu
Apelant je imao pristup sudu pune jurisdikcije i nije mu povrijeđeno pravo na pristup sudu iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u slučaju kada su nadležni redovni sudovi usvojili prigovor nedostatka pasivne legitimacije i donijeli meritornu odluku odbivši apelantov tužbeni zahtjev, a pri čemu u obrazloženju osporenih odluka nema ničega što ukazuje na to da su redovni sudovi proizvoljno primijenili relevantne propise na apelantovu štetu.