SUDSKA PRAKSA: Bosne i Hercegovine
Pravo na imovinu
Postoji kršenje prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda jer su javne vlasti miješanjem u imovinu apelanata, koje je bilo zakonito i imalo legitiman cilj, ne utvrđujući činjenice u pogledu ispunjenja uslova da im njihovo predratno stanarsko pravo bude kompenzirano putem odgovarajuće naknade, na apelante stavile prevelik teret, odnosno nije postignuta pravična ravnoteža između zaštite imovine apelanata i zahtjeva javnog interesa.
SUDSKA PRAKSA: Bosne i Hercegovine
Penzionisanje
Došlo je do kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda kada je redovni sud u konačnici u osporenoj odluci proizvoljno primijenio materijalno pravo na štetu apelantkinja zaključivši da se pravo na penzionisanje pod povoljnijim uslovima ostvaruje ex lege iako iz relevantnih odredbi Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju i očitovanja zakonodavca proizlazi da se radi o pravu osiguranika koje se ostvaruje samo na zahtjev osiguranika.
SUDSKA PRAKSA: Bosne i Hercegovine
Pravo na imovinu
Ne postoji kršenje prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda kada je miješanje u pravo apelanata na imovinu bilo u skladu sa zakonom, radi postizanja legitimnog cilja u javnom interesu, kojim je uspostavljena „pravična ravnoteža“ između zahtjeva od opšteg ili javnog interesa i zahtjeva da se zaštiti pravo pojedinaca na imovinu.
SUDSKA PRAKSA: Bosne i Hercegovine
Ugovor o korištenju stana
Nema kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda kada je Kantonalni sud utvrdio da ne postoji ništa što bi ukazivalo na proizvoljnost u primjeni materijalnog i procesnog prava, s obzirom na to da su upravni organi i Kantonalni sud utvrdili da ugovor o korištenju stana zaključen između apelantice i Stambenog fonda Grada Sarajevo ne ispunjava sve uslove iz člana 16. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima, pri čemu su upravni organi i Kantonalni sud u obrazloženju osporenih odluka za svoje stavove dali jasne i logične zaključke koje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim.
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Pravo na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku
Postoji povreda apelantovog prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda kada disciplinski postupak protiv apelanta nije okončan ni godinu dana nakon što je podnesena disciplinska tužba, a javna vlast nije dala razumno i objektivno opravdanje za propust da donese konačnu odluku u postupku koji je po svojoj prirodi hitan i od velike važnosti za apelanta, niti je obrazložila zbog kojih je opravdanih razloga rok za okončanje tog postupka produžen.
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Pravo na pristup sudu
Nema povrede prava na pravično suđenje i prava na pristup sudu iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u situaciji kada je Vrhovni sud jasno i logično obrazložio osporenu odluku kojom je odbacio apelantovu reviziju, a u datom obrazloženju Ustavni sud ne nalazi ništa što bi ukazalo na to da su pozitivno-pravni propisi proizvoljno primijenjeni i kada osporenom odlukom nije dovedena u pitanje sama suština apelantovog prava na pristup sudu.
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Pravo na imovinu i pravo na nediskriminaciju
Nema kršenja prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda kada je Sud BiH, na osnovu činjenica utvrđenih u provedenom postupku pred nadležnim upravnim organima, utvrdio da je odluka kojom je apelant obavezan da plati porez na dodatu vrijednost donesena u skladu s relevantnim odredbama Zakona o porezu na dodatu vrijednost i Zakona o naftnim derivatima u Federaciji BiH, pa slijedi da je miješanje u apelantovu imovinu bilo srazmjerno i da služi zakonitom cilju u javnom interesu. Uz to, nema kršenja prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz ovu konvenciju kada apelant, osim paušalnog navoda o povredi ovog prava, nije ponudio bilo kakve argumente i razloge koji bi ukazivali na vjerovatnoću da je diskriminisan.
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Plaćanje poreza na dodatu vrijednost
Nema kršenja prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda kada je Sud BiH, na osnovu činjenica utvrđenih u provedenom postupku pred nadležnim upravnim organima, utvrdio da je odluka kojom je apelant, kao izvođač radova, obavezan da plati porez na dodatu vrijednost donesena u skladu s relevantnim odredbama Zakona o porezu na dodatu vrijednost i Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodatu vrijednost, zbog čega je u postupku poreske kontrole, koji je okončan sudskom odlukom, obavezan na dodatno plaćanje u skladu s relevantnim odredbama ovog zakona i Pravilnika, pa slijedi da je miješanje u apelantovu imovinu bilo srazmjerno i da služi zakonitom cilju u javnom interesu.
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Pravo na porodičan život
Povrijeđeno je apelantovo pravo na porodičan život iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, jer osporena rješenja u dijelu koji se odnosi na zabranu posjeta apelantu, kao pritvoreniku, sadrže „mjere“ kojima nije ostvarena razumna relacija proporcionalnosti između miješanja u apelantovo pravo i zakonitog cilja kojem se teži, pogotovo što one teško pogađaju ne samo apelanta već i članove njegove porodice, bez jasne konkretizacije.
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Pravo na rad
Nema kršenja prava na rad iz člana 6. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, člana 5. Međunarodne konvencije o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije i člana 27. Konvencije o pravima lica sa invaliditetom kada apelant kršenje tog prava vezuje za proizvoljnu primjenu materijalnog prava, a Ustavni sud je utvrdio da nije bilo proizvoljnosti u postupanju redovnih sudova u smislu primjene relevantnih zakonskih propisa, kao i da apelant nije diskriminisan u predmetnom postupku.