SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Pravo na ličnu slobodu i sigurnost, pravo na pravično suđenje i pravo na porodični život
Postoji kršenje člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka c) i stav 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u situaciji kada je apelantima produžen pritvor samo na osnovu „dvojnog državljanstva i rodbine u inostranstvu“, kao i „činjenice o informaciji policijskog službenika“, koje u osporenom rješenju nisu konkretizovane na način koji bi objektivno ukazao da ova opasnost zaista i postoji. Ne postoji povreda prava iz člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka c) i stav 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u situaciji kada je sud utvrdio postojanje osnovane sumnje i kada je o svom zaključku o postojanju osnovane sumnje dao odgovarajuće i relevantno obrazloženje, te kada je sud, odlučujući o tome da li postoji poseban pritvorski razlog iz člana 197. stav 1. tačka b) Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske, dao konkretno obrazloženje o postojanju stvarne i razumne opasnosti od uticaja na svjedoke i oštećenog. Nema kršenja prava na presumpciju nevinosti iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda kada redovni sud apelante jasno označava kao „osumnjičene“ za izvršenje krivičnog djela, te kada rješenja ne odaju utisak o formiranju mišljenja o utvrđenoj krivici apelanata. Nije povrijeđeno pravo apelanata na porodični život iz člana II/3f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda kada je utvrđeno da je odvojenost od porodice posljedica zakonitog pritvora apelanata.