Otkaz ugovora o radu zbog nesavesnog i nemarnog izvršavanja radnih obaveza
RADNO PRAVO
Otkaz ugovora o radu zbog nesavesnog i nemarnog izvršavanja radnih obaveza
Nesavesno i nemarno izvršavanje radnih obaveza postoji kada zaposleni ne postupa u skladu sa obavezama iz opisa radnog mesta, ne pridržava se uputstva za rad u svojoj radnoj jedinici, ne pokazuje uobičajenu pažnju koja se očekuje od prosečnog zaposlenog i ne ponaša se kao dobar domaćin, iako je morao biti svestan posledica takvog ponašanja.
I z o b r a z l o ž e n j a:
Odredbom člana 179. stav 2. tačka 1. Zakona o radu („Sl. glasnik RS“, br. 24/2005… 95/2018) propisano je da poslodavac može da otkaže ugovor o radu zaposlenom koji svojom krivicom učini povredu radne obaveze, i to ako nesavesno ili nemarno izvršava svoje radne obaveze. Saglasno citiranoj zakonskoj odredbi poslodavac može otkazati ugovor o radu zaposlenom ako zaposleni učini povredu radne obaveze, pri čemu je teret dokazivanja postojanja činjenica koje formiraju otkazni razlog na strani poslodavca.
Nesavesno i nemarno izvršavanje radnih obaveza je kada zaposleni ne postupa u skladu sa obavezama iz opisa radnog mesta, ne pridržava se uputstva za rad u svojoj radnoj jedinici, ne pokazuje uobičajenu pažnju koja se očekuje od prosečnog zaposlenog i ne ponaša se kao dobar domaćin, iako je morao biti svestan posledica takvog ponašanja.
Pravilno su nižestepeni sudovi primenili materijalno pravo kada su ocenili da je rešenje tuženog o otkazu ugovora o radu zakonito. Naime, imajući u vidu da je tužilac prilikom obavljanja svojih radnih obaveza postupao neodgovorno, nesavesno i suprotno pravilima ponašanja i radnih dužnosti, pravilno je poslodavac uručio upozorenje o postojanju razloga za otkaz ugovora o radu. Utvrđena povreda radne obaveze je dovoljan razlog za prestanak radnog odnosa otkazom od strane poslodavca jer je zaposleni svojom krivicom učinio povredu radne obaveze, učinio radnju koja mu se stavlja na teret, jer je prekoračio granicu ovlašćenja koja su mu data, o čemu je imao svest, jer mu je kao dugogodišnjem radniku kod tuženog moralo biti poznato da se ne sme raditi mimo propisane procedure i da ne sme da obmanjuje poslodavca, uzimajući u obzir činjenicu da je tužilac i ranije kažnjavan.
Suprotno navodima revizije tužioca, drugostepeni sud je pravilno primenio materijalno pravo, kada je zaključio da je rešenje o otkazu ugovora o radu pravilno i zakonito.
(Presuda Vrhovnog kasacionog suda, Rev2. 1123/22 od 23. II 2023)