Utvrđivanje naknade za eksproprisane nepokretnosti
STVARNO PRAVO
Utvrđivanje naknade za eksproprisane nepokretnosti
Zadatak Poreske uprave nije da određuje tržišnu cenu eksproprisane nepokretnosti, već da vrši njenu procenu, pri čemu je, u slučaju da se ne postigne sporazum o naknadi, jedino sud naldežan da u vanparničnom postupku odredi naknadu za eksproprisanu nepokretnost.
I z o b r a z l o ž e n j a:
Procena Poreske uprave na kojoj je zasnovana pobijana odluka prema izveštaju od 27. 5. 2014. godine izvršena je prema pravnosnažno okončanim postupcima utvrđenja poreske osnovice za porez na prenos apsolutnih prava, bez izlaska na teren, važećim za poljoprivredno zemljište, bez izgrađene infrastrukture.
Prema stavu Ustavnog suda, izraženom u više odluka, zadatak Poreske uprave nije da određuje tržišnu cenu eksproprisane nepokretnosti, već da vrši njenu procenu, pri čemu je, u slučaju da se ne postigne sporazum o naknadi jedino sud nadležan da u vanparničnom postupku odredi naknadu za eksproprisanu nepokretnost. Iz odredbe člana 42. Zakona o eksproprijaciji proizlazi da naknada koju procenjuje Poreska uprava predstavlja najniži iznos naknade za eksproprisanu nepokretnost koju sud može da odredi. Prema članu 136. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku, sud pored procene koju je dala Poreska uprava može da izvede i druge dokaze koje učesnici predlažu i da odredi veštačenje, ukoliko proceni da su od značaja za određivanje visine naknade. U ovom slučaju, izveštaji Poreske uprave kao neprecizni i nedovoljni ne daju osnova za zaključak zašto se u konkretnom slučaju ne može primeniti veća cena i nisu prihvatljivi metodološki osnov za odluku o konkretnoj visini naknade.
Pobijanom odlukom ocenjen je nalaz i mišljenje veštaka V. A. i izneti razlozi zbog kojih nije prihvaćena procena vrednosti spornog zemljišta data veštačenjem. Nije sporno da veštak u svome izjašnjenju nije odgovorio na sve iznete primedbe. Međutim, prilikom odlučivanja propušteno je da se pravilno primene posebna pravila postupka predviđena Zakonom o vanparničnom postupku. Prema članu 134. stav 1. Zakona o vanparničnom postupku, postupak određivanja naknade za eksproprisanu nepokretnost pokreće se i vodi po službenoj dužnosti. Iz navedenog proizlazi da sud mora da ima aktivnu ulogu u celom postupku i odredi koje činjenice treba da se utvrde i koji dokazi moraju da se izvedu da bi se te činjenice utvrdile. Postupanje suda bliže je propisano članom 136. Zakona o vanparničnom postupku. U ovom slučaju spornosti u vezi sprovedenog veštačenja nisu otklonjene što je trebalo raspraviti potpunijim saslušanjem veštaka ili dopunskim veštačenjem. Kako su ukazani propusti bili od bitnog značaja za donošenje pravilne i zakonite odluke pobijano rešenje je moralo biti ukinuto.
(Rešenje Vrhovnog kasacionog suda, Rev. 4828/20 od 17. V 2022)