Pritvor
Došlo je do povrede prvoapelantovog prava na nepristranost suda kao aspekta prava na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda jer se prvoapelantova bojazan o pristranosti sudije koji je odlučivao o određivanju pritvora mogla smatrati objektivno opravdanom. S druge strane, nema kršenja prava apelanata na slobodu i sigurnost ličnosti iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka c), st. 2. i 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda kada su redovni sudovi dali jasne i argumentovane razloge kako za postojanje osnovane sumnje tako i za postojanje posebnog pritvorskog razloga iz člana 132. stav 1. tačka b) Zakona o krivičnom postupku BiH zbog kojih je apelantima određen i produžen pritvor. Takođe, navedeno pravo nije povrijeđeno jer ne postoje okolnosti koje sprečavaju pokretanje krivičnog postupka protiv prvoapelanta. Osim toga, neosnovani su i navodi da apelanti nisu promptno obaviješteni o razlozima za lišenje slobode, s obzirom na to da je utvrđeno da su o svim razlozima apelanti upoznati u kratkom roku. Uz to, nije povrijeđeno pravo apelanata na zabranu mučenja, nehumanog i ponižavajućeg postupanja iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog navodnog boravka u de facto samici, kada ove navode apelanti nisu dokazali, a iz okolnosti konkretnog predmeta proizlazi da ovi navodi nisu osnovani.