UDK: 341.645.5(4)
341.231.14
INSTRUMENTARIJUM ZA POBOLJŠANJE EFIKASNOSTI RADA EVROPSKOG SUDA ZA LJUDSKA PRAVA, SA OSVRTOM NA PROTOKOL BROJ 16
Milica Zlatković, sudija Apelacionog suda u Nišu.
Rezime: Nakon što je 1950. godine usvojena, Konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, je radi usklađivanja sa razvojem savremenog društva nekoliko puta bila podvrgnuta dopunama i izmenama i u tu svrhu doneto je ukupno 16 protokola, od kojih su do sada, protokoli broj 11 i 14 doneli značajnije promene u sastavu i načinu rada Evropskog suda za ljudska prava, a sve u cilju što efikasnijeg sistema pružanja pravne zaštite. Takođe, u cilju postizanja dugoročnih rezultata, glavne smernice za reformu, pre svega Evropskog suda za ljudska prava, bile su predmet razmatranja međudržavnih konferencija, na osnovu kojih su usvojene Deklaracije iz Interlakena, Izmira, Brajtona, Brisela i Kopenhagena. Navedenim deklaracijama, pored ostalog, potvrđena je važnost „sistema supsidijarnosti“, koji je zvanično uveden sa Protokolom broj 15, iako je na neformalan način zapravo bio prisutan od samog nastanka Konvencije, a koji podrazumeva obavezu država članica da prava i slobode utvrđene Konvencijom budu u potpunosti osigurani na nacionalnom nivou, što se u praksi pojedinih država, među kojima Republika Srbija svakako ima vodeće mesto, pokazalo kao veoma težak proces. U cilju još većeg unapređenja pravne zaštite, a pre svega u cilju prevencije budućih slučajeva pred Evropskim sudom za ljudska prava, donet je Protokol broj 16, koji je stupio na snagu 1. avgusta 2018. godine, nakon što ga je deset država članica potpisalo i ratifikovalo i koji prema mišljenju autora, svakako zavređuje znatnu pažnju, jer možda i više od ostalih protokola utiče na poboljšanje sudskog dijaloga između Evropskog suda za ljudska prava i domaćih sudova. Ovim protokolom se zapravo vrši prevencija budućih slučajeva pred Evropskim sudom kroz mogućnost traženja „savetodavnog mišljenja“, koje uistinu iako neobavezujuće, državi zapravo daje mogućnost da prihvatanjem istog, sama, u svom pravnom sistemu, spreči potencijalno kršenje ljudskih prava i osnovnih sloboda, a samim tim i unapredi nivo pravne zaštite i vladavine prava. Međutim, Republika Srbija do danas nije ratifikovala ovaj protokol, iz za sada stručnoj javnosti nepoznatih zvaničnih razloga. No, nezavisno od toga, svrha ovog rada je da ukaže na učinkovitost koju ovaj protokol pruža, a sve u cilju unapređenja standarda ljudskih prava na nacionalnom nivou i sprečavanja nastanka novih sudskih sporova, što je prema mišljenju autora, bila i svrha njegovog donošenja.
Ključne reči: ljudska prava, Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, savetodavna mišljenja, načelo supsidijarnosti, Protokol broj 16 uz Konvenciju.
UDK: 342.724/.728:321.022(497.11)
329(497.11)
323.1/.2(497.11)
POLOŽAJ POLITIČKIH STRANAKA NACIONALNIH MANJINA U IZBORNOM POSTUPKU U REPUBLICI SRBIJI
Radojka Marinković, sudija Upravnog suda.
Rezime: Predmet rada je razmatranje pitanja o nadležnosti i kriterijumima na osnovu kojih izborne komisije odlučuju o priznavanju položaja političke stranke nacionalne manjine podnosiocu proglašene izborne liste i posle donošenja Zakona o političkim strankama koji, između ostalog, definiše pojam i uređuje postupak registracije političke stranke nacionalne manjine i koji prema predmetu svog uređenja predstavlja lex specialis u odnosu na izborne propise. U radu je prikazan i pregled ustavne, sudske i izborne prakse na datu temu. Razmatrano pitanje je od bitnog uticaja, s obzirom na meru “pozitivne diskriminacije” radi obezbeđenja stvarne političke participacije nacionalnih manjina, ustanovljenu izmenama Zakona o izboru narodnih poslanika iz 2004. godine,1) kojom je političkim strankama nacionalnih manjina i koalicijama tih stranaka omogućeno da učestvuju u raspodeli mandata i kada su dobile manje od 5% glasova od ukupnog broja birača koji su glasali. Ova mera sadržana je i u propisima koji uređuju izborni postupak na pokrajinskom i lokalnom nivou. S obzirom da predmet proizlazi iz značaja političke reprezentacije i normativnog opredeljenja Republike Srbije za priznavanje i garantovanje individualnih i kolektivnih prava nacionalnih manjina koje žive na njenoj teritoriji, dat je kratak prikaz međunarodnih standarda i preporuka, te zakonodavnopravni okvir zaštite prava manjina u Republici Srbiji u oblasti kulture, obrazovanja, obaveštavanja i jezika i pisma. Saglasno predmetu razmatranja, posebno su prikazani međunarodni standardi i preporuke za učešće manjina u javnoj vlasti, te zakonska rešenja o položaju manjina u izbornim zakonodavstvima zemalja u okruženju. Tema rada proizašla je iz spornih pravnih pitanja koja su se u praksi pojavila u izbornom procesu u izborima 2016. godine. Cilj rada je da ukaže na potrebu usklađivanja propisa iz oblasti izbornog prava sa kasnije donetim propisima koji su prema predmetu uređenja lex specialis u odnosu na pravna pitanja regulisana izbornim propisima, ali i obavezu poštovanja dostignutih nivoa zaštite manjinskih prava i obavezu poštovanja načela pravičnosti2) kroz obezbeđivanje ujednačene primene propisa u praksi.
Ključne reči: izbori, izborni postupak, političke stranke, nacionalne manjine, pozitivna diskriminacija, međunarodni standardi i preporuke, zaštita prava