Zarada za obavljanje poslova drugog radnog mjesta

SUDSKA PRAKSA CRNE GORE

Zarada za obavljanje poslova drugog radnog mjesta
Zaposlenom koji obavlja poslove drugog radnog mjesta i raspoređen je po usmenom nalogu neposrednog starješine, pripada zarada prema koeficijentu složenosti za to radno mjesto, a ne prema koeficijentu složenosti za radno mjesto na koje je raspoređen.

I z o b r a z l o ž e n j a:
Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja prvostepeni sud je usvojio tužbeni zahtjev tužioca na način kako je to bliže navedeno izrekom pobijane presude s pozivom na odredbe člana 60. Zakona o državnim službenicima i namještenicima, čl. 3. i 7. Zakona o zaradama državnih službenika i namještenika i čl. 94. i 99. Zakona o radu.
I po ocjeni ovog suda zaposlenom koji obavlja poslove drugog radnog mjesta i raspoređen je po usmenom nalogu neposrednog starješine pripada zarada prema koeficijentu složenosti za to radno mjesto, a ne prema koeficijentu složenosti za radno mjesto na koje je raspoređen. Kod naprijed navedenog utvrđenja da je tužilac, iako je imao rasporedno rješenje za drugo radno mjesto, u spornom periodu obavljao poslove radnog mjesta vođe dežurne službe, za koje poslove mu je isplaćivana zarada po koeficijentu 3,77, pravilno prvostepeni sud nalazi da tužiocu pripada zarada po koeficijentu 4,48 za poslove radnog mjesta koje je faktički obavljao u spornom periodu, odnosno da mu pripada tražena razlika između zarade, koju je u spornom periodu primao i zarade koju je trebao da primi, koja razlika je utvrđena preko vještaka finansijske struke.
Imajući u vidu razloge prvostepene presude, te činjenicu da zarada ne zavisi od toga da li je o tome donijeta odluka, već od toga da li je rad obavljen ili ne, odnosno zarada zavisi od faktički obavljenog rada u kom smislu su bez uticaja žalbeni navodi da tužiocu nije donijeto rješenje o rasporedu na radno mjesto vođa dežurne službe, za koje traži isplatu zarade za sporni period. Prednje, ako se ima u vidu da se zahtjev tužioca odnosi na isplatu zarade shodno obavljenom radu.
(Presuda Višeg suda u u Bijelom Polju, Gž. 1938/22 od 21. XII 2022)