Uvećanje zarade za smenski rad
RADNO PRAVO
Uvećanje zarade za smenski rad
Zaposleni imaju pravo na uvećanu zaradu za smenski rad u visini utvrđenoj opštim aktom i ugovorom o radu za rad u smenama, koji postoji kada se zaposleni na istom poslu smenjuju prema unapred utvrđenom redosledu.I z o b r a z l o ž e n j a:
Odredbom člana 108. stav 1. tač. 2. i 3. Zakona o radu („Sl. glasnik RS“, br. 24/05,…75/14), propisano je da zaposleni
ima pravo na uvećanu zaradu u visini utvrđenoj opštim aktom i ugovorom o radu i to: za rad noću, ako takav rad nije
vrednovan pri utvrđivanju osnovne zarade – najmanje 26% od osnovice, za prekovremeni rad – najmanje 26% od
osnovice, dok je stavom 4. istog člana propisano da opštim aktom i ugovorom o radu mogu da se utvrde i drugi slučajevi u
kojima zaposleni ima pravo na uvećanu zaradu. Odredbom člana 114. stav 1. istog zakona propisano je da zaposleni ima
pravo na naknadu zarade u visini prosečne zarade u prethodnih dvanaest meseci u skladu sa opštim aktom i ugovorom o
radu, za vreme odsustvovanja sa rada na dan praznika koji je neradni dan, godišnjeg odmora, plaćenog odsustva, vojne
vežbe i odazivanja na poziv državnog organa.
Imajući u vidu utvrđene činjenice da tuženi tužiocima nije uvećao zaradu prema navedenim zakonskim odredbama i
odredbama Kolektivnog ugovora koje su važile u spornom periodu, da su tužioci u utuženom periodu radili po modelu
radnog vremena 12/36, Vrhovni sud nalazi da je prvostepeni sud pravilno usvojio tužbene zahteve i obavezao tuženog na
isplatu tražene razlike u zaradi po osnovu smenskog rada, sa pripadajućim doprinosima. Prema oceni Vrhovnog suda, kada
se zaposleni na istom poslu smenjuju prema unapred utvrđenom redosledu, radi se o smenskom radu. Naime, rad u
smenama je rad koji se neprekidno ili sa prekidima radi u najmanje dve smene, bilo dnevne ili noćne, odnosno takva
organizacija rada u kome radnici menjaju jedni druge na istom radnom mestu u skladu sa određenim obrascem, uključujući
obrazac rotiranja, koji može biti neprekidan ili sa prekidima u različito vreme tokom određenog perioda dana ili noći. Kako
je u konkretnom slučaju kod ovakvog režima rada postojao kontinuitet, te imajući u vidu i činjenicu da je smenski rad
priznat u opštem aktu tužene (Posebni kolektivni ugovor za „Elektroprivredu Srbije“), što ukazuje između ostalog da rad sa
navedenim modelom radnog vremena predstavlja smenski rad, to je prema oceni Vrhovnog suda pravilan zaključak
prvostepenog suda da tužioci, u smislu odredbe člana 108. stav 4. Zakona o radu i člana 38. stav 1. tačka 4. Posebnog
kolektivnog ugovora za „Elektroprivredu Srbije“, imaju pravo na uvećanu zaradu u visini utvrđenoj opštim aktom i
ugovorom o radu, u utuženom periodu, a pravilno je prvostepeni sud obavezao tuženog da za tužioce izvrši uplatu
doprinosa za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje Republičkom Fondu za PIO.
(Presuda Vrhovnog suda, Rev2. 828/23 od 7. VI 2023)