Upozorenje o postojanju razloga za otkaz ugovora o radu

RADNO PRAVO

Upozorenje o postojanju razloga za otkaz ugovora o radu

Pre otkaza ugovora o radu zaposlenom koji svojom krivicom učini povredu radne obaveze, poslodavac mora dostaviti upozorenje o postojanju razloga za otkaz ugovora o radu, u kome se mora navesti osnov za davanje otkaza, činjenice i dokazi koji ukazuju na to da su se stekli uslovi za otkaz i rok za davanje odgovora na upozorenje.
I z o b r a z l o ž e n j a:
Prema utvrđenim činjenicama, tuženi je u upozorenju o postojanju razloga za otkaz koje je dostavio tužiocu na izjašnjenje, zbog povrede radne obaveze iz člana 71. stav 1. tač. 2. i 17. Kolektivnog ugovora, samo naznačio dokaze koji ukazuju da su se stekli uslovi za otkaz, ali te dokaze nije dostavio tužiocu uz upozorenje, pri čemu je na tim dokazima zasnovan zaključak tuženog poslodavca o postojanju povrede radne obaveze. Pobijano rešenje tuženog o otkazu ugovora o radu je nezakonito, zbog povrede prava na odbranu tužioca u postupku davanja otkaza.
Poslodavac može da otkaže ugovor o radu zaposlenom koji svojom krivicom učini povredu radne obaveze (član 179. stav 2. Zakona o radu), u za to propisanom postupku, koji podrazumeva i dostavljanje pisanog upozorenja o postojanju razloga za otkaz ugovora o radu, uz ostavljanje roka zaposlenom za izjašnjenje na navode iz upozorenja (član 180. Zakona o radu), pre donošenja rešenja o otkazu. U upozorenju je poslodavac dužan da navede osnov za davanje otkaza, činjenice i dokaze koji ukazuju na to da su se stekli uslovi za otkaz, i rok za davanje odgovora na upozorenje. Kada su dokazi samo pobrojani, a nisu dostavljeni u prilogu upozorenja, niti je zaposlenom omogućeno da se upozna sa njihovim sadržajem i o njima izjasni u roku ostavljenom za davanje odgovora na upozorenje, tada je onemogućeno ostvarivanje svrhe upozorenja, odnosno sama odbrana zaposlenog koji se upozorava na mogućnost izricanja najteže sankcije za povredu radne obaveze.
Upozorenje o postojanju razloga za otkaz se može iskoristiti u okviru roka zastarelosti iz člana 184. Zakona o radu. Stoga nisu od značaja navodi revidenta da je i ranije, 9. 7. 2012. godine, upozoravao tužioca za istu povredu radne obaveze.
Vrhovni kasacioni sud je stanovišta da je nedostavljanjem dokaza na koje se poslodavac poziva u upozorenju zaposlenom, koji ukazuju na to da su se stekli uslovi za otkaz, zaposlenom uskraćeno pravo na odbranu osporavanjem dokaza, čime je i svrha upozorenja onemogućena, što čini nezakonitim rešenje o otkazu koje je usledilo. Posledica toga je poništaj rešenja o otkazu, i obaveza poslodavca da zaposlenog vrati na rad, saglasno odredbi člana 191. stav 1. Zakona o radu.

(Presuda Vrhovnog kasacionog suda, Rev2. 2693/20 od 28. I 2021)