Ugovorna kazna
OBLIGACIONO PRAVO
Ugovorna kazna
Poverilac ne može zahtevati ugovornu kaznu sve dok se ugovor ne raskine, što znači da poverilac mora da raskine ugovor da bi mogao da ostvari pravo na ugovornu kaznu zbog neispunjenja.I z o b r a z l o ž e n j a:
Odredbom člana 270. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima propisano je da poverilac ili dužnik mogu ugovoriti da će
dužnik platiti poveriocu određeni novčani iznos ili pribaviti neku drugu materijalnu korist ako ne ispuni svoju obavezu ili ako
zadocni sa njenim ispunjenjem (ugovorna kazna). U stavu 3. propisano je da ugovorna kazna ne može biti ugovorena za
novčane obaveze.
Imajući u vidu stanje u spisima kao i odredbu ugovora o zakupu pravilno zaključuje prvostepeni sud da je istim stipulisana
ugovorna kazna za slučaj neispunjenja ugovora. Ugovorna kazna, suprotno navodima žalbe nije ugovorena za ispunjenje
novčane obaveze već za ispunjenje nenovčane obaveze. Neispunjenjem ugovorne obaveze u roku koji je bitan sastojak
ugovora, odnosno u naknadno ostavljenom roku kada rok nije bitan sastojak ugovora, kao što je u konkretnom slučaju bilo
sa dostavljanjem bankarske garancije odnosno uplatom depozita, ugovor se raskida po samom zakonu primenom
odredbe člana 125. Zakona o obligacionim odnosima odnosno istekom naknadno ostavljenog roka primenom člana 126.
navedenog propisa. Primenom navedenih normi proizlazi da je posledica neispunjenja ugovorne obaveze raskid ugovora.
Sledi da ako je ugovorna kazna stipulisana zbog neispunjenja, poverilac je ne može zahtevati sve dok se ugovor ne raskine.
U protivnom, sve do raskida ugovora dužnik ima pravo i mogućnost da ispuni ugovorenu obavezu. Shodno tome poverilac
mora da raskine ugovor da bi mogao da ostvari pravo na ugovornu kaznu zbog neispunjenja, pa raskidom ugovora ne gubi
pravo na ugovornu kaznu, kako pogrešno smatra žalilac. Akcesorna priroda ugovorne kazne ispoljava se kada je ugovor iz
koga proizlazi obaveza za čije je obezbeđenje ugovorena kazna ništav jer je onda ništav i sporazum o ugovornoj kazni.
Takođe, ako je glavna obaveza prestala na bilo koji zakonom predviđeni način prestaje i sporazum o ugovornoj kazni. U
protivnom ako bi raskid ugovora vodio i prestanku ugovorne kazne poverioci iz ugovora gde je rok bitan element ugovora,
kao i poverioci kod kojih dužnik ne bi izvršio obavezu ni u naknadno ostavljenom roku odnosno u pravnim situacijama iz
odredbi čl. 125. i 126. Zakona o obligacionim odnosima, ne bi mogli ostvariti pravo na ugovornu kaznu što se ne može
prihvatiti jer je protivno njenoj prirodi.
(Rešenje Privrednog apelacionog suda, Pž. 2804/22 od 29. III 2023)