Naknada štete koju pretrpi sportista pri bavljenju sportskim aktivnostima

OBLIGACIONO PRAVO

Naknada štete koju pretrpi sportista pri bavljenju sportskim aktivnostima

Pravo na naknadu štete koju pretrpi sportista i sportski stručnjak pri bavljenju sportskim aktivnostima ne obuhvata onu štetu, koja je, u skladu sa sportskim pravilima, rezultat uobičajenih opasnosti i rizika bavljenja određenom sportskom aktivnošću.

I z o b r a z l o ž e n j a:
Odredbom člana 173. Zakona o obligacionim odnosima propisano je da šteta nastala u vezi sa opasnom stvari, odnosno opasnom delatnošću, smatra se da potiče od te stvari odnosno delatnosti, izuzev ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Za štetu od opasne stvari odgovara njen imalac, a za štetu od opasne delatnosti odgovara lice koje se njom bavi, na osnovu odredbe člana 174. istog Zakona.
Zakon o sportu („Sl. glasnik RS“, br. 10/2016), u odredbi člana 3. stav 1. tačka 1. propisuje da su sportske aktivnosti svi oblici fizičke i umne aktivnosti koje, kroz neorganizovano ili organizovano učešće imaju za cilj izražavanje ili poboljšanje fizičke spremnosti i duhovnog blagostanja, stvaranje društvenih odnosa ili postizanje rezultata na takmičenjima svih nivoa. Sportista je lice koje se bavi sportskim aktivnostima, na osnovu odredbe člana 3. stav 1. tačka 7. istog Zakona. Odredbom člana 23. stav 1. Zakona o sportu, propisano je da se na odgovornost za štetu koju pretrpi sportista i sportski stručnjak pri bavljenju sportskim aktivnostima odnosno obavljanju stručnog rada u sportu ili je prouzrokuje drugom licu, primenjuju opšta pravila o odgovornosti za štetu. Pravo na naknadu štete iz stava 1. ovog člana ne obuhvata onu štetu koja je, u skladu sa sportskim pravilima, rezultat uobičajenih opasnosti i rizika bavljenja određenom sportstom aktivnošću, odnosno obavljanja određenog stručnog rada u sportu (stav 2).
U konkretnom slučaju, utvrđeno je da je tužilac povređen na klizalištu u vlasništvu tuženih tako što je, nakon što je pao na led na njega naleteo i pao njegov drug usled čega je tužilac zadobio tešku telesnu povredu u vidu delimičnog iščašenja drugog vratnog pršljena u odnosu na treći sa klizanjem put napred za manje od 1/4 pršljenskog tela. Nije, međutim, razjašnjeno šta je bio uzrok tužiočevog pada i pada drugog klizača preko tužioca imajući u vidu da pravo na naknadu štete, u smislu odredbe člana 23. stav 2. Zakona o sportu, ne obuhvata onu štetu, koja je, u skladu sa sportskim pravilima, rezultat uobičajenih opasnosti i rizika bavljenja određenom sportskom aktivnošću. Nije utvrđeno da li je šteta koju je tužilac spornom prilikom pretrpeo rezultat nekih vanrednih odnosno izuzetnih prilika neuobičajenih za sportsku oblast klizanja na ledu kojom se tužilac bavio, jer bi samo u tom slučaju tuženi bili odgovorni i dužni da mu naknade pričinjenu štetu. U suprotnom, potrebno je da sud ima u vidu da odredba člana 23. stav 2. Zakona o sportu, propisuje poseban osnov isključenja odgovornosti za štetu u smislu pristanka oštećenog na dozvoljeni rizik kada je isključena mogućnost primene opštih pravila o odgovornosti za nastalu štetu.
Iz izloženih razloga odluke nižestepenih sudova su ukinute, a ukinuta je i odluka o troškovima parničnog postupka jer zavisi od njegovog ishoda, u smislu odredbe člana 163. stav 4. Zakona o parničnom postupku.
(Rešenje Vrhovnog kasacionog suda, Rev. 1303/21 od 7. IX 2022)