NOVELE ZAKONA U OBLASTI SUZBIJANJA ORGANIZOVANOG KRIMINALA I TERORIZMA, KORUPCIJE, RATNIH ZLOČINA I VISOKOTEHNOLOŠKOG KRIMINALA
TEMA BROJA
KRIVIČNO PRAVO
UDK:343.85:343.9.02(497.11)
COBISS.SR-ID 127413001
NOVELE ZAKONA U OBLASTI SUZBIJANJA ORGANIZOVANOG KRIMINALA I TERORIZMA, KORUPCIJE, RATNIH ZLOČINA I VISOKOTEHNOLOŠKOG KRIMINALA
* Prof. dr Milan Milošević, Fakultet za poslovne studije i pravo, Beograd.
Rezime: Aktom o promeni Ustava stvorene su normativne pretpostavke za drugačije zakonsko uređivanje položaja nosilaca sudijske i javnotužilačke funkcije, uslova i postupka za njihov izbor, prestanak njihove funkcije, njihovu odgovornost, položaj, kao i organizaciju i način rada. Istovremeno je bilo neophodno izmeniti i odredbe drugih zakona kojima su ova pitanja takođe posebno uređena, kako bi se obezbedilo da sva ova pitanja u različitim zakonima budu uređena jedinstveno. To je uslovilo noveliranje postojećih zakonskih propisa u oblasti suzbijanja najtežih oblika kriminala. Naime, shodno Jedinstvenim metodološkim pravilima za izradu propisa Republike Srbije, bilo je dovoljno samo izmeniti odredbe već postojećih propisa – Zakona o organizaciji i nadležnosti državnih organa u suzbijanju organizovanog kriminala, terorizma i korupcije, Zakona o organizaciji i nadležnosti državnih organa u postupku za ratne zločine i Zakona o organizaciji i nadležnosti državnih organa za borbu protiv visokotehnološkog kriminala.
Ključne reči: zakonska novela, organizovani kriminal, terorizam, visoka korupcija, ratni zločin, visokotehnološki kriminal.
Uvodna razmatranja
Poznato je da su Aktom o promeni Ustava Republike Srbije1) stvorene normativne pretpostavke za drugačije zakonsko uređivanje položaja nosilaca sudijske i javnotužilačke funkcije, uslova i postupka za njihov izbor, prestanak njihove funkcije, njihovu odgovornost, položaj, organizaciju i način rada… Kako su ova pitanja drugačije rešena u odnosu na ranija ustavna rešenja, bilo je neophodno doneti nove zakone kojima će se precizno urediti sva pitanja od značaja za rad suda i javnog tužilaštva. Izvršene su i odgovarajuće terminološke promene, npr. izmenjen je naziv najvišeg suda i najvišeg javnog tužilaštva u zemlji.
Istovremeno je bilo neophodno izmeniti i odredbe drugih zakona kojima su ova pitanja takođe posebno uređena, kako bi se obezbedilo da sva ova pitanja u različitim zakonima budu uređena jedinstveno. Prema tome, ustavni osnov za izmene zakonskih propisa u oblasti suzbijanja organizovanog kriminala, terorizma i korupcije, ratnih zločina, i visokotehnološkog kriminala, sadržan je u članu 97. tačka 16. Ustava Republike Srbije koji propisuje da Republika Srbija uređuje i obezbeđuje organizaciju, nadležnost i rad republičkih organa; članu 143. stav 1. Ustava Republike Srbije koji određuje da se osnivanje, ukidanje, vrsta, nadležnost, područja i sedišta sudova, sastav suda i postupak pred sudovima uređuju zakonom i članu 155. stav 4. Ustava Republike Srbije,2) koji propisuje da se osnivanje, organizacija i nadležnost javnog tužilaštva uređuju zakonom.
Po stavu predlagača, potreba za izmenama zakonskih propisa u oblasti suzbijanja organizovanog kriminala, terorizma i korupcije, ratnih zločina, i visokotehnološkog kriminala, posledica je ojačavanja samostalnosti nosilaca sudijske i javnotužilačke funkcije, kao i stalnosti njihove funkcije, kao i novodonetih rešenja koja se odnose na rad krivičnog suda i javnih tužilaca.
Polazeći od toga, izmenom pomenutih zakona najpre je naziv najvišeg suda u Republici Srbiji i naziv Državnog veća tužilaca usklađen kako sa amandmanima, tako i sa rešenjima iz novodonetih pravosudnih zakona. Tako se, na primer, navodi da su državni organi nadležni za suzbijanje organizovanog kriminala i terorizma nadležni da postupaju kod krivičnih dela protiv službene dužnosti (čl. 359, 366, 367. i 368. Krivičnog zakonika), kada je okrivljeni, odnosno lice kojem se daje mito, službeno ili odgovorno lice koje vrši javnu funkciju na osnovu izbora, imenovanja ili postavljenja, između ostalog, od strane opšte sednice Vrhovnog suda, Visokog saveta sudstva ili Visokog saveta tužilaštva.
Izmene Zakona o organizaciji i nadležnosti državnih organa u oblasti suzbijanja organizovanog kriminala i terorizma
U pogledu novele Zakona o organizaciji i nadležnosti državnih organa u suzbijanju organizovanog kriminala, terorizma i korupcije3) najpre treba istaći da je odredba člana 4. tog zakona izmenjena samo delimično a odredba člana 5. potpuno – s ciljem da se dosadašnji naziv tužilaštva posebne nadležnosti za organizovani kriminal, kao i nosioca javnotužilačke funkcije koji rukovodi radom tog javnog tužilaštva, uskladi sa Ustavom i rešenjima iz novog Zakona o javnom tužilaštvu. Konkretno, aktuelni naziv pomenutog tužilaštva posebne nadležnosti glasi Javno tužilaštvo za organizovani kriminal, a njime rukovodi Glavni javni tužilac za organizovani kriminal.
Javno tužilaštvo za organizovani kriminal nadležno je za postupanje u predmetima krivičnih dela organizovanog kriminala i terorizma za čitavu teritoriju Republike Srbije (koncentracija nadležnosti). Radom Javnog tužilaštva za organizovani kriminal rukovodi Glavni javni tužilac za organizovani kriminal. Ostali nosioci javnotužilačkih funkcija u ovom državnom organu su javni tužioci Javnog tužilaštva za organizovani kriminal.
Posebno je propisano da će prilikom predlaganja kandidata za Glavnog javnog tužioca za organizovani kriminal, odnosno izbora javnog tužioca Javnog tužilaštva za organizovani kriminal, prednost imati kandidati koji poseduju potrebna stručna znanja i iskustvo iz oblasti borbe protiv organizovanog kriminala (podrazumevajući i terorizam) i korupcije.
Novele vezane za organizacionu jedinicu kriminalističke policije nadležnu za suzbijanje organizovanog kriminala, terorizma i korupcije (u daljem tekstu: SBPOK) direktna su posledica navedene izmene naziva rukovodećeg nosioca javnotužilačke funkcije u ovoj materiji. Propisano je, na primer, da SBPOK mora postupati po zahtevima Glavnog javnog tužioca za organizovani kriminal, a u skladu sa zakonom. Isto tako, ministar unutrašnjih poslova postavlja i razrešava starešinu SBPOK uz pribavljeno mišljenje Glavnog javnog tužioca za organizovani kriminal, i slično.
U skladu sa Ustavom i novim zakonima o sudijama i uređenju sudova,4) isključivu stvarnu i mesnu nadležnost u prvostepenim predmetima za dela organizovanog kriminala i terorizma ima Posebno odeljenje Višeg suda u Beogradu za organizovani kriminal, kojim rukovodi predsednik datog odeljenja. Njega postavlja predsednik Višeg suda u Beogradu iz reda sudija Višeg suda u Beogradu, na period od četiri godine. Pri tome predsednik Posebnog odeljenja Višeg suda za organizovani kriminal mora imati najmanje deset godina profesionalnog iskustva u oblasti krivičnog prava, dok sudija istog odeljenja mora imati najmanje osam godina takvog iskustva.
Za odlučivanje u drugom stepenu u predmetima krivičnih dela organizovanog kriminala i terorizma nadležno je isključivo Posebno odeljenje Apelacionog suda u Beogradu za organizovani kriminal, kojim takođe rukovodi predsednik tog odeljenja. Njega postavlja predsednik Apelacionog suda u Beogradu iz reda sudija istog suda, takođe na vreme od četiri godine, s tim što kandidat za predsednika Posebnog odeljenja Apelacionog suda za organizovani kriminal mora imati najmanje 12 godina profesionalnog iskustva u oblasti krivičnog prava. S druge strane, sudija Posebnog odeljenja Apelacionog suda za organizovani kriminal mora imati najmanje deset godina profesionalnog iskustva u istoj oblasti.
Ostale zakonske izmene u oblasti suzbijanja organizovanog kriminala i terorizma rezultat su neophodnog terminološkog usklađivanja. Tako je, na primer, propisano da se u javnom tužilaštvu za organizovani kriminal mogu obrazovati udarne grupe, sa ciljem da rade na otkrivanju i gonjenju krivičnih dela organizovanog kriminala i terorizma. Konkretna udarna grupa se obrazuje odlukom Glavnog javnog tužioca za organizovani kriminal, po pribavljenoj saglasnosti Vrhovnog javnog tužioca.
Izmene Zakona o organizaciji i nadležnosti državnih organa u oblasti suzbijanja korupcije
Praktično sve što je do sada navedeno mutatis mutandis važi i za zakonske izmene u oblasti suzbijanja visoke korupcije.
Konkretno, propisano je da se na čelu Posebnog odeljenja Višeg javnog tužilaštva za suzbijanje korupcije nalazi rukovodilac tog odeljenja, koga postavlja glavni javni tužilac iz redova javnih tužilaca istog javnog tužilaštva. Pri tome se mora voditi računa da kandidat za rukovodioca Posebnog odeljenja Višeg javnog tužilaštva za suzbijanje korupcije poseduje potrebna stručna znanja i iskustva iz oblasti borbe protiv privrednog kriminala i suzbijanja krivičnih dela protiv službene dužnosti i korupcije. Najzad, koordinaciju rada svih posebnih odeljenja viših javnih tužilaštava za suzbijanje korupcije vrši Glavni javni tužilac.
Organizaciona jedinica kriminalističke policije nadležna za suzbijanje korupcije postupa po zahtevu glavnog javnog tužioca nadležnog višeg javnog tužilaštva, u skladu sa zakonom. U okviru date policijske organizacione jedinice mora se odrediti po jedan policijski službenik kao koordinator svih nadležnih jedinica policije.
Isto tako, propisano je da se u višim sudovima u Beogradu, Kraljevu, Nišu i Novom Sadu obrazuju posebna odeljenja za suzbijanje korupcije. Radom takvih odeljenja rukovodi predsednik odeljenja višeg suda za suzbijanje korupcije, koga postavlja predsednik odgovarajućeg višeg suda iz reda sudija tog višeg suda, a na period od četiri godine. U skladu sa odredbama Zakona o sudijama,5) Visoki savet sudstva može privremeno uputiti sudiju iz drugog suda na rad u posebno odeljenje za suzbijanje korupcije. Sudija koji se privremeno upućuje mora ispunjavati uslove za izbor sudije višeg suda.
I u posebnim odeljenjima viših javnih tužilaštava za suzbijanje korupcije mogu se obrazovati udarne grupe, sa ciljem da rade na otkrivanju i gonjenju krivičnih dela visoke korupcije. Takva udarna grupa se obrazuje odlukom glavnog javnog tužioca nadležnog višeg javnog tužilaštva, po pribavljenoj saglasnosti Vrhovnog javnog tužioca. Najzad, propisano je da udarnom grupom koja se obrazuje u posebnom odeljenju višeg javnog tužilaštva za suzbijanje korupcije rukovodi rukovodilac posebnog odeljenja ili javni tužilac posebnog odeljenja višeg javnog tužilaštva za suzbijanje korupcije.
Najzad, i u noveliranju propisa iz oblasti suzbijanja visoke korupcije prisutne su čisto terminološke izmene. Tako je, na primer, propisano da se u posebnim odeljenjima viših javnih tužilaštava za suzbijanje korupcije može obrazovati služba koju obavljaju finansijski forenzičari, tj. stručna lica koja pomažu nadležnom glavnom javnom tužiocu u analizi tokova novca i finansijskih transakcija u cilju krivičnog gonjenja.
Izmene Zakona o organizaciji i nadležnosti državnih organa u oblasti ratnih zločina
Već je istaknuto da je potreba za izmenama Zakona o organizaciji i nadležnosti državnih organa u postupku za ratne zločine6) predstavljala posledicu ojačavanja samostalnosti nosilaca sudijske i javnotužilačke funkcije, kao i stalnosti njihove funkcije. Drugim rečima, cilj ovih izmena takođe je bilo usaglašavanje sa Ustavom i novim zakonima koji uređuju položaj nosilaca sudijske i javnotužilačke funkcije, kao i druga najznačajnija pitanja u vezi sa tim.
Saglasno tome, najpre je usklađen dosadašnji naziv datog tužilaštva posebne nadležnosti (Tužilaštvo za ratne zločine), kao i nosioca javnotužilačke funkcije koji rukovodi radom tog javnog tužilaštva. Propisano je, naime, da radom javnog tužilaštva za ratne zločine rukovodi Glavni javni tužilac Javnog tužilaštva za ratne zločine. Pomenuti Glavni javni tužilac donosi akt o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mesta u Javnom tužilaštvu za ratne zločine, uz saglasnost ministra pravde Republike Srbije.
Po samoj prirodi stvari, prilikom izbora Glavnog javnog tužioca za ratne zločine, odnosno javnog tužioca Javnog tužilaštva za ratne zločine, prednost imaju kandidati koji poseduju potrebna stručna znanja i iskustvo u oblasti krivičnog prava, međunarodnog humanitarnog prava i ljudskih prava.
Eksplicitno je propisano i da Služba za otkrivanje ratnih zločina u Ministarstvu unutrašnjih poslova postupa po zahtevima Glavnog javnog tužioca za ratne zločine, a u skladu sa zakonom. Pri tome ministar unutrašnjih poslova Republike Srbije postavlja i razrešava starešinu pomenute službe, po pribavljenom mišljenju Glavnog javnog tužioca za ratne zločine. Najzad, svi državni organi i organizacije dužni su da pruže odgovarajuću pomoć kako na zahtev Glavnog javnog tužioca za ratne zločine, tako i na zahtev Službe za otkrivanje ratnih zločina.
Posebno je predviđeno da se za postupanje u predmetima ratnih zločina i drugih odgovarajućih krivičnih dela u Višem sudu u Beogradu obrazuje Odeljenje za ratne zločine, kojim rukovodi predsednik tog odeljenja. Njega postavlja predsednik Višeg suda u Beogradu iz reda sudija tog višeg suda, sa mandatom od četiri godine. Predsednik Odeljenja za ratne zločine mora imati najmanje deset godina profesionalnog iskustva u oblasti krivičnog prava, međunarodnog humanitarnog prava ili ljudskih prava, dok sudija istog odeljenja Višeg suda mora imati najmanje osam godina takvog profesionalnog iskustva.
S druge strane, za postupanje u predmetima ratnih zločina i drugih odgovarajućih krivičnih dela u Apelacionom sudu u Beogradu je obrazovano Odeljenje za ratne zločine, kojim rukovodi predsednik tog odeljenja. Predsednika Odeljenja Apelacionog suda za ratne zločine postavlja predsednik Apelacionog suda u Beogradu iz reda sudija istog suda, na period od četiri godine. Predsednik Odeljenja Apelacionog suda za ratne zločine mora imati najmanje 12 godina profesionalnog iskustva u oblasti krivičnog prava, međunarodnog humanitarnog prava ili ljudskih prava, dok sudija istog odeljenja mora imati najmanje deset godina istovetnog profesionalnog iskustva.
Većina ostalih izmena je terminološke prirode, u smislu da se reči: „Tužilac za ratne zločine i njegovi zamenici” zamenjuju rečima: „Glavni javni tužilac i javni tužioci”, odnosno da se reči: „Tužilac za ratne zločine” u određenom padežu zamenjuju rečima: „Glavni javni tužilac” u odgovarajućem padežu, te da se reč: „Tužilaštvo” u određenom padežu zamenjuje rečima: „Javno tužilaštvo” u odgovarajućem padežu. Prema tome, reč je o usklađivanju Zakona o organizaciji i nadležnosti državnih organa u postupku za ratne zločine sa Ustavom i rešenjima iz novog Zakona o javnom tužilaštvu.7)
Izmene Zakona o organizaciji i nadležnosti državnih organa u oblasti visokotehnološkog kriminala
Analogno prethodnim, i cilj donošenja zakona o izmenama dotadašnjeg Zakona o organizaciji i nadležnosti državnih organa za borbu protiv visokotehnološkog kriminala8) bila je neophodnost da se taj zakon usaglasi sa Ustavom i drugim zakonima koji uređuju položaj nosilaca sudijske i javnotužilačke funkcije.
Tako je najpre izmenjen dotadašnji naziv odgovarajućeg tužilaštva posebne nadležnosti tako da glasi: Posebno odeljenje za borbu protiv visokotehnološkog kriminala u Višem javnom tužilaštvu u Beogradu. Naime, za postupanje u svim predmetima krivičnih dela visokotehnološkog kriminala u Republici Srbiji nadležno je Više javno tužilaštvo u Beogradu (koncentracija nadležnosti). U njemu se obrazuje Posebno odeljenje za borbu protiv visokotehnološkog kriminala.
Radom pomenutog Posebnog javnog tužilaštva rukovodi Posebni javni tužilac za visokotehnološki kriminal, koga postavlja Vrhovni javni tužilac iz reda javnih tužilaca višeg javnog tužilaštva, apelacionog javnog tužilaštva, javnog tužilaštva posebne nadležnosti ili Vrhovnog javnog tužilaštva. Prilikom postavljenja prednost imaju javni tužioci koji poseduju posebna znanja iz oblasti informatičkih tehnologija. Posebni javni tužilac ima prava i dužnosti kao glavni javni tužilac, a postavlja se na šest godina i ne može biti ponovo postavljen.
Nadalje je propisano da se za postupanje u predmetima krivičnih dela visokotehnološkog kriminala u Višem sudu u Beogradu obrazuje Odeljenje za borbu protiv visokotehnološkog kriminala. Sudije tog odeljenja raspoređuje predsednik Višeg suda u Beogradu iz reda sudija istog suda. Prednost imaju sudije koje poseduju posebna znanja iz oblasti informatičkih tehnologija.
Većina ostalih izmena čisto je terminološke prirode, kao što je to slučaj na primer sa novim nazivom rukovodioca Posebnog javnog tužilaštva za visokotehnološki kriminal, ili sa novim nazivom nosioca javnotužilačke funkcije koji rukovodi radom tog javnog tužilaštva, kao i novim nazivom najvišeg javnog tužioca u Republici Srbiji.
1) „Službeni glasnik RS”, broj 115/21.
2) „Službeni glasnik RS”, br. 98/06 i 16/22.
3) „Službeni glasnik RS”, br. 94/16 i 87/18 – dr. zakon.
4) „Službeni glasnik RS”, br. 10/23.
5) „Službeni glasnik RS”, br. 10/23.
6) „Službeni glasnik RS”, br. 67/03, 135/04, 61/05, 101/07, 104/09, 101/11 – dr. zakon, 6/15 i 87/18 – dr. zakon.
7) „Službeni glasnik RS”, br. 10/23.
8) „Službeni glasnik RS”, br. 61/05 i 104/09.
Summary: The legislative act amending the Constitution has created the preconditions for a different legal regulation of the position of holders of judicial and public prosecution offices, the requirements and procedures for their election, the termination of their office, their accountability, status, and organisation and methods of work. At the same time, it was necessary to amend also the provisions of other laws specifically regulating these issues, in order to ensure that these issues are regulated in a uniform manner in different laws. This made it necessary to innovate the existing legal regulations in the field of fighting the most serious crimes. Namely, in line with the Uniform Methodological Rules for Developing Legislation in the Republic of Serbia, it was sufficient to only change the provisions of already existing laws – the Law on Organisation and Jurisdiction of State Authorities in Combatting Organised Crime, terrorism, and Corruption; the Law on Organisation and Jurisdiction of State Authorities in Procedures against War Crimes; and the Law on Organisation and Jurisdiction of State Authorities in Fight against Cyber Crime.
Key words: legal novelty, organised crime, terrorism, high level corruption, war crimes, cyber crime.