Donošenje odluke u razumnom roku
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Donošenje odluke u razumnom roku
Postoji povreda prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda imajući u vidu da je parnični postupak, koji je po izričitoj zakonskoj odredbi hitne prirode, trajao pet godina i deset mjeseci, od čega pred Kantonalnim sudom gotovo punih pet godina, a taj sud se u odgovoru na apelaciju nije posebno izjasnio u odnosu na navode o dužini trajanja postupka.
I z o b r a z l o ž e n j a:
Ustavni sud zapaža da je tužba u predmetnom postupku podnesena 11. jula 2014. godine, a da je postupak okončan rješenjem Kantonalnog suda od 19. maja 2020. godine. Dakle, relevantno razdoblje koje će Ustavni sud uzeti u obzir prilikom razmatranja duljine osporenog postupka jeste pet godina i deset mjeseci.
Ustavni sud zapaža da se u konkretnom predmetu radi o parničnom postupku iz oblasti radnih odnosa, koji je po izričitoj zakonskoj odredbi hitne prirode. U pogledu ocjene složenosti predmeta, a imajući u vidu činjenice i materijalne dokaze predočene Ustavnom sudu, Ustavni sud ne nalazi da se radi o složenom predmetu.
Analizirajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud ne nalazi da je apelant uticao na dužinu trajanja postupka. Analizirajući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je Opštinski sud prvostepenu presudu donio nakon devet mjeseci, dok je žalbeni postupak pred Kantonalnim sudom trajao gotovo punih pet godina (računajući od dana kada je podnesena žalba), a u odgovoru na apelaciju Kantonalni sud se nije posebno izjasnio povodom navoda o dužini trajanja postupka. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da dužina postupka pred sudovima više instance, shodno praksi Evropskog suda za ljudska prava, treba trajati kraće u odnosu na prvostepeni postupak, s obzirom na samu prirodu postupka odlučivanja o pravnim lijekovima (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-5443/18 od 4. juna 2020. godine, tačka 34, odluka dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da se dužina trajanja postupka pred Kantonalnim sudom u tako dugom razdoblju može okarakterisati kao neadekvatno administriranje pravde, suprotno standardima prava na pravično suđenje, te da je ukupnoj dužini trajanja predmetnog postupka u odlučujućoj mjeri doprinijelo neažurno postupanje Kantonalnog suda, a koji se u odgovoru na apelaciju nije posebno izjasnio povodom navoda o dužini trajanja postupka.
Ustavni sud podsjeća da, prema članu 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda, u odluci kojom usvaja apelaciju Ustavni sud može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete. Prema članu 74. stav (2) Pravila Ustavnog suda, ako Ustavni sud odredi da je potrebno dodijeliti novčanu naknadu, odrediće je na temelju pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.
S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Dorić protiv BiH, aplikacija broj 68811/13 od 7. novembra 2017. godine; Škrbić i Vujičić protiv BiH, aplikacije br. 37444/17 i 75271/17 od 6. juna 2019. godine i Hadžajlić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 10770/18 od 16. januara 2020. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uslove u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da apelantu u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku – treba isplatiti iznos od 500,00 KM (mutatis mutandis, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4107/20 od 9. marta 2022. godine, stavak 44).
Navedenu naknadu dužna je platiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
(Odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, broj AP-4673/20 od 22. VI 2022)