Pravo na imovinu
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Pravo na imovinu
U okolnostima konkretnog slučaja, kod nesporne činjenice da je apelant na dan 30. aprila 1991. godine bio nosilac stanarskog prava na predmetnom stanu i da je zahtjev za njegov povrat podnio blagovremeno, organi uprave i Kantonalni sud, primjenjujući član 3. st. 1. i 2. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima, došli su do proizvoljnog zaključka da apelantu ne pripada pravo na povrat predmetnog stana iz razloga koji su mogli biti osnov za otkaz ugovora o korištenju stana shodno Zakonu o stambenim odnosima i o čemu je moglo biti odlučeno jedino po tužbi davaoca stana pred nadležnim sudom.
Prekluzivni rok
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Prekluzivni rok
Nema kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada su redovni sudovi, primjenom relevantnih odredaba Zakona o nasljeđivanju i Zakona o parničnom postupku Brčko distrikta BiH odbili apelantičin tužbeni zahtjev pri čemu su naveli jasna i argumentovana obrazloženja, a u okolnostima konkretnog slučaja ne postoji ni nešto drugo što bi uputilo na zaključak da je primjena prava prilikom donošenja osporenih presuda bila proizvoljna.
Slobodna ocjena dokaza
SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE
Slobodna ocjena dokaza
Nema kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. u vezi sa stavom 3. tačka d) Evropske konvencije kada sud u svojoj presudi u potpunosti opiše proces pojedinačne ocjene dokaza, te njihovog dovođenja u međusobnu vezu i izvođenje zaključka da je apelantkinja počinila predmetno krivično djelo za koje je oglašena krivom, te kada apelantkinjinim navodima nisu dovedene u pitanje garancije iz tačke d) stava 3. navedenog člana.