Bitna povreda krivičnog postupka – stvarna nadležnost suda

KRIVČNO PRAVO
PROCESNO PRAVO

Bitna povreda krivičnog postupka – stvarna nadležnost suda

Ukoliko smatra da se u radnjama okrivljenog stiču elementi kvalifikovanog oblika krivičnog dela, zbog čega nije nadležan da odlučuje u postupku po žalbi, prvostepeni sud je dužan da u obrazloženju rešenja kojim se oglašava stvarno nenadležnim navede odlučne činjenice na osnovu kojih zasniva svoj stav.

I z o b r a z l o ž e n j a:
Pobijano rešenje je doneto uz bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2. ZKP, jer nema razloga o odlučnim činjenicama, tako da se utvrđeno činjenično stanje i primena krivičnog zakona za sada ne mogu prihvatiti kao pravilni.
Naime, pobijanim rešenjem Viši sud u P. se, na osnovu člana 34. stav 1. ZKP, oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u žalbenom postupku u predmetu optuženog G. D. zbog produženog krivičnog dela poreska utaja iz člana 225. stav 1. KZ, po žalbi Osnovnog javnog tužioca u P., navođenjem da je veće tog suda iz činjeničnog opisa prvostepene presude utvrdilo da je iznos poreza i doprinosa koji je optuženi bio u obavezi da plati ukupno 10.254.222,00 dinara, dakle prelazi iznos od 5.000.000,00 dinara, da se bez obzira na pravnu ocenu dela od strane tužioca u konkretnom slučaju ne radi o krivičnom delu poreska utaja iz člana 225. stav 1. KZ, već krivičnom delu poreska utaja iz člana 225. stav 2. KZ, za koje je propisana kazna zatvora od dve do osam godina, a samim tim i nadležnost Apelacionog suda za odlučivanje po žalbi na presudu.
Osnovano se žalbom tužioca ukazuje da je prvostepeni sud učinio bitnu povredu odredaba krivičnog postupka, jer i po nalaženju Apelacionog suda, u obrazloženju pobijanog rešenja nisu dati razlozi o odlučnim činjenicama – zbog čega prvostepeni sud smatra da su u činjeničnom opisu radnji koje se optuženom stavljaju na teret sadržani elementi krivičnog dela poreska utaja iz člana 225. stav 2. KZ, odnosno zbog čega smatra da iznos poreza i doprinosa koji je optuženi bio u obavezi da plati i to iznos od 10.254.222,00 dinara, predstavlja kvalifikatornu okolnost koja ukazuje na nadležnost za postupanje. Navedeni iznos, u smislu kvalifikatorne okolnosti, sud uzima kao zbir poreskih obaveza čije se plaćanje izbegava iz različitih perioda dospelosti poreza. Međutim, poreske obaveze čije se plaćanje izbegava, što je i zakonsko obeležje tog krivičnog dela, moraju se posmatrati u okviru vremenskog perioda dospelosti za tu poresku obavezu.
U konkretnom slučaju, iznos poreskih obaveza čije se plaćanje izbegava, prema navodima optužnog akta, za pojedinačne periode prelazi iznos od 1.000.000,00 dinara, ali ne prelazi iznos od 5.000.000,00 dinara. Pojedinačni iznosi poreskih obaveza iz različitih poreskih perioda, koji period je prema navodu optužbe jedna godina ili kraći, ne mogu se sabirati.
Imajući u vidu da se radi i o različitim vrstama poreskih obaveza, iz različitih poreskih perioda, javni tužilac žalbom osnovano pobija pravilnost prvostepenog rešenja ukazujući da sud nije dao jasne razloge za zaključivanje da se radi o krivičnom delu iz člana 225. stav 2. KZ, pa ni da je za odlučivanje o žalbi na presudu nadležan Apelacioni sud, te je rešenje moralo biti ukinuto.
(Rešenje Apelacionog suda u Nišu, Kž2 365/22 od 11. VII 2022)