Založna izjava
STVARNO PRAVO
Založna izjava
Založnu izjavu može dati samo vlasnik nepokretnosti i hipoteka kao stvarno pravo ne može se uspostaviti bez odgovarajućeg upisa u javne knjige.
I z o b r a z l o ž e n j a:
Prema članu 14. stav 1. Zakona o hipoteci, jednostrana hipoteka nastaje na osnovu izjave volje vlasnika nepokretnosti – založne izjave, a prema stavu 2. istog člana, založna izjava iz stava 1. ovog člana je isprava sačinjena od strane vlasnika nepokretnosti, kojom se on jednostrano obavezuje da u korist poverioca zasnuje hipoteku radi namirenja obezbeđenog potraživanja na način propisan zakonom.
Hipoteka nastaje upisom u nadležni registar nepokretnosti, shodno članu 8. Zakona o hipoteci. Iz citiranih zakonskih odredbi proizlazi da založnu izjavu može dati samo vlasnik nepokretnosti i da se hipoteka kao stvarno pravo ne može uspostaviti bez odgovarajućeg upisa u javne knjige. Budući da u trenutku davanja založne izjave od 24. 11. 2010. godine, tuženi prvog reda nije bio vlasnik nepokretnosti koje su predmet spora, odnosno predmetnih stanova i garaže on nije mogao vršiti bilo kakva raspolaganja, pa samim tim ni davanje predmetne založne izjave. U trenutku davanja založne izjave u odnosu na nepokretnost tužioca drugog reda kupoprodajna cena je isplaćena u celosti, i nepokretnost predata u posed, a u odnosu na nepokretnosti tužioca prvog reda kupoprodajna cena je isplaćena u najvećem delu, a stan i garaža su mu predati u posed. Proizlazi da su ugovori o kupoprodaji bili u celosti ispunjeni iako nije bio sproveden postupak upisa promene prava svojine u javne knjige. Stoga, predmetna založna izjava od 24. 11. 2010. godine je ništava, jer je data suprotno pravilu iz člana 14. Zakona o hipoteci, imajući u vidu da je data od lica koje u tom momentu više nije bilo vlasnik predmetnih nepokretnosti, pa samim tim nije mogao ni da zasnuje jednostranu hipoteku.
U tom smislu nisu od uticaja žalbeni navodi drugotuženog koji se odnose na primenu člana 43. Zakona o državnom premeru i katastru i pozivanje na načelo pouzdanja u podatke upisane u katastar nepokretnosti, budući da se u svakom konkretnom slučaju mora voditi računa o savesnosti lica koja se pouzdaju u upis u knjige, kao i da se može dokazivati i suprotno od upisanog stanja.
(Presuda Privrednog apelacionog suda, Pž. 9315/21 od 2. XII 2021)