Založna izjava kao izvršna isprava

USTAVNO PRAVO

Založna izjava kao izvršna isprava

Založna izjava, ako je sačinjena u skladu sa zakonom i ako sadrži sve elemente propisane zakonom, može imati svojstvo izvršne isprave i u slučaju kada hipoteka, koja je takvom založnom izjavom uspostavljena, nije upisana u registar nepokretnosti kao “izvršna vansudska hipoteka“.

I z o b r a z l o ž e n j a:
Razmatrajući navode ustavne žalbe, Ustavni sud konstatuje da podnositeljka svojim tvrdnjama o povredi čl. 20. i 36. Ustava, ukazuje na to da je Viši sud u Beogradu pogrešno primenio član 41. stav 1. tačka 4) i stav 2. ZIO, kada je ukinuo rešenje o izvršenju i odbacio predlog za izvršenje podnet na osnovu založne izjave. Stoga Ustavni sud smatra da razloge iznete u ustavnoj žalbi, ratione materiae, treba razmotriti sa aspekta prava na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava, te oceniti da li je primena procesnog i/ili materijalnog prava bila proizvoljna ili arbitrarna, čime bi ukazala na očiglednu nepravičnost u postupanju Višeg suda u Beogradu, a na štetu podnositeljke ustavne žalbe.
Polazeći od odredaba Zakona o hipoteci, koje su se primenjivale u vreme nastanka predmetne založne izjave, Ustavni sud konstatuje da odgovor na pitanje da li jedna založna izjava ima svojstvo izvršne isprave prevashodno zavisi od toga da li je ista sačinjena u skladu sa navedenim Zakonom, kao i da li sadrži sve elemente iz člana 15. stav 3. tog zakona. Dakle, primarni uslov za sticanje svojstva izvršnog naslova, kada je reč o založnoj izjavi, tiče se njene forme i sadržine. Drugi zakonski uslov jeste da je hipoteka, koja je takvom založnom izjavom uspostavljena, upisana u registar nepokretnosti kao „izvršna vansudska hipteka“.
U konkretnom slučaju, radi se o novčanom potraživanju po osnovu ugovora o zajmu, koje je obezbeđeno konstituisanjem hipoteke na nepokretnosti izvršnog dužnika, i to ne samo putem založne izjave, već i ugovora o hipoteci, koji je sastavni deo ugovora o zajmu. Viši sud u Beogradu zaključuje da predmetna založna izjava (predlog za izvršenje podnet je samo na osnovu založne izjave, ne i na osnovu ugovora o hipoteci) nema svojstvo izvršne isprave isključivo iz razloga što hipoteka koja je tom izjavom zasnovana nije u katastru nepokretnosti upisana kao „izvršna vansudska hipoteka“, a što je utvrđeno iz prepisa lista nepokretnosti KO R. od 14. juna 2009. godine, koji je priložen uz predlog za izvršenje. Uvidom u spise izvršnog predmeta, tačnije, u pomenuti prepis lista nepokretnosti, Ustavni sud je konstatovao da je u G-listu upisana hipoteka na osnovu navedenih isprava, ali da, kako to i podnositeljka iznosi u ustavnoj žalbi, nije naznačeno da je hipoteka „izvršna vansudska“.
Primenjujući napred izneto na konkretan slučaj, Ustavni sud nalazi da Viši sud u Beogradu nije mogao da izvede zaključak o tome da predmetna založna izjava ne predstavlja izvršnu ispravu zbog činjenice da hipoteka koja je njome zasnovana nije upisana u registar nepokretnosti kao „izvršna vansudska“, a da prethodno ne utvrdi kakva je sama založna izjava po formi i sadržini, tačnije, da li je ista sačinjena u skladu sa relevantnim odredbama Zakona o hipoteci. Ovo iz razloga što hipoteka jeste upisana kod nadležne službe za katastar nepokretnosti, ali ne izričito kao „izvršna vansudska“. Stoga ukoliko predmetna založna izjava po formi i sadržini ispunjava zakonske uslove za sticanje svojstva izvršne isprave, a čime se Viši sud u Beogradu uopšte nije bavio u obrazloženju osporenog akta, insistiranje na tome da je predmetna hipoteka u registru nepokretnosti eksplicitno morala biti upisana unošenjem reči „izvršna vansudska“ može predstavljati primer preteranog formalizma u primeni procesnog prava, posebno jer kod upisa može doći i do greške nadležne službe za katastar nepokretnosti, a o čemu svedoči rešenje o ispravci RGZ – SKN u Mladenovcu od 24. juna 2020. godine, koje je dostavljeno uz dopunu ustavne žalbe.
Ustavni sud je zaključio da je osporenim rešenjem Višeg suda u Beogradu Gži. 2428/19 od 4. oktobra 2019. godine povređeno pravo podnositeljke ustavne žalbe na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava, pa je poništio osporeno rešenje i odredio da Viši sud donese novu odluku o žalbi izvršnog dužnika izjavljenoj protiv rešenja o izvršenju Osnovnog suda u Mladenovcu Ii. 470/19 od 18. juna 2019. godine.
(Odluka Ustavnog suda Srbije, Už. 12306/19 od 18. V 2023)